nedjelja, 28. prosinca 2014.

Zimska / Torta od badema



Da budem iskrena, ovaj recept već neko vrijeme čeka na objavu. Planirala sam ga objaviti na prvi dan zime, ali.. kako objaviti recept za Zimsku tortu dok vani sja sunce, a temperature su prikladnije za kratke rukave, datumu unatoč.

No, jučer je okrenulo na snijeg, počeo je sramežljivo padati da bi do jutra s druge strane prozora zavladala prava zimska idila. Izašli smo van i uživali dok su nam se pahuljice topile na licima. Da, zima nam je stigla i uživam u njoj! 

Recept sam pronašla u Velikom narodnom kuharu, ogromnoj kuharici s kojom se konzultiram kad kuham neka starinska jela, a ova torta mi je zapela za oko zbog finih, a jednostavnih sastojaka. Sljubljuje bademe, naranču, marmeladu od marelica i limune. Recept je odokativan, pa sam djelomično improvizirala, a krajnji rezultat je sočna biskvitna torta od badema u kojoj se isprepliću slatko, kiselkasto citrusne note. Savršeno za uz šalicu vrućeg čaja, punča ili možda medovače, da se ugrijete nakon zimskih radosti.



Zimska torta

Biskvit:

2 sočne naranče
2 žlice bijelog brašna (ja sam stavila dvije žlice gustina)
8 jaja
8 žlica šećera
200 g mljevenih badema (ja ih tostiram prije i ne gulim ih)
par žlica marmelade od marelica

Glazura:

- prema orginalnom receptu
250 g šećera
1/4 l vode
sok od pola limuna

ili

-kako sam ja radila
200 g krem sira
šećer u prahu oko 100g
sok 1 limuna

Za dekoraciju, ali i okus malo arancina ili ušećerene korice naranče ili limuna.

Za biskvit iscijedite sok od dvije naranče, meni je ispalo oko 2 dcl i pomiješajte s brašnom (ili gustinom) te ostavite da stoji dok pripremate ostalo. Jaja razdvojite i pjenasto umiješajte žutanjke sa šećerom, lagano umješajte i bademe, sok od naranče s brašnom/gustinom te na kraju pažljivo čvrsto tučen snijeg od bjelanjaka. Smjesu stavite u najveći okrugli kalup (30 cm), obložen papirom za pečenje. Ako mislite raditi u manjem kalupu smanjite sastojke jer je smjesa za biskvit zaista izdašna.

E sad,  piše da se ne peće na isuviše jakoj vatri pa sam ja stavila na 170 C,  i pekla se oko 45 min. Pri kraju sam je i pokrila s papirom za pečenje da ne zagori odozgo jer unutra još nije bila posve pečena. Kad je gotova, procjenite tako da je bocnete čačkalicom, ako izađe suha gotovo je. Pečenje prilagodite svojoj pećnici i kalupu, kao što rekoh recept je po tom pitanju odokativan.

Kad je biskvit gotov, pustite ga da se ohladi pa ga presijecite na pola i  donju koru izdašno namažite marmeladom od marelice te poklopite. 

Preko svega ide glazura koja se u orginalnom receptu radi tako da se u posludi za kuhanje izmiješa voda sa šećerom koja se onda kuha na laganoj vatri sve dok se ne dobije gusta masa. Zatim se doda sok od limuna, izmiješa i makne s vatre te se miješajući hladi dok se ne dobije bijela, gusta caklina.

Ja sam caklinu napravila tako da sam kem siru dodala šećer u prahu, oko sto grama i sok jednog cijelog limuna te dobro izmiješala. Količinu šećera i soka od limuna sam prilagodila svom ukusu. :)

nedjelja, 21. prosinca 2014.

Ho ho ho! / Čokoladni keksići s lješnjakom


Rudolf

Dovoljne su samo tri riječi: kakao, lješnaci, keksići. Tim redom. I da... obavezno šalica mlijeka.

Imaju prigodničarsku formu u skladu s razdobljem u godini.

Rudolf, jer nisam mogla odoljeti.

Cookie monster jer je svevremenski, za veselje i dijeljenje. Može biti za dragog nam bradonju s poklonima, može proći kao poklon u zadnji čas (tko se ne bi veselio ogromnom čokoladnom keksiću?!), a može biti i rješenje za sve one nervozne trenutke koje tek malo (više) slatkog može spasiti (predblagdansko shopping ludilio).

Zna pravi Cookie Monster o čem priča:

'Today me will live in the moment unless it’s unpleasant in which case me will eat a cookie.'

Radujte se, volite se i uvijek podijelite zadnji keksić! :D


Cookie monster - keksić promjera 20ak cm :) 

Čokoladni keksići s lješanjakom

200g maslaca
140g šećera
1 jaje
1 vanilin šećer
280g glatkog brašna
40g kakaa
60g mljevenih lješnjaka
prstohvat soli
1 žličica praška za pecivo

po želji čokoladni kapljice 50g

Lješnjake istostirati i samljeti.

Pomiješati brašno, prašak za pecivo, kakaao i lješnjake. U drugoj posudi pjenasto izmiješati maslac narezan na listiće sa šećerom, vanilin šećerom i jajetom. Sve zajedno izmješati dok se ne dobije glatko tijesto koje se ne lijepi za posudu. Ako dodajete čokoladne kapljice dodajte ih pred kraj oblikovanja tijesta.

Tijesto kidajte na manje komadiće, te ih oblikujte u kuglice veličine oraha koje onda pritisnite na pleh obložen papirom za pečenje da se dobije kesić debljine 4-5 mm.

Tijesto je dosta prhko i nije baš pogodno za rezanje kalupićima. Ja sam se malo pomučila i Rudolf je nastao iz drugog pokušaja, s manjim kalupićima bi vjerojatno išlo lakše, ali i gore opisani način sa spljoštenom kuglicom daje vrlo dekorativne keksiće. (Nemam fotki, muška polovica je bila brža. :) )

Cookie monstera sam samo razvaljala na odokativnu veličinu i pomoću valjka prebacila na pleh.

Keksići se peku u pečnici zagrijanoj na 200C oko 15 do 18 minuta. Neka se ohlade na plehu.

Recept je preuzet s Coolinarike  od korisnice Meddine, ja sam ga neznatno prilagodila.

subota, 20. prosinca 2014.

Još malo... / Kokos tortice



Mama ima prijateljicu, tetu Ljubicu, a teta Ljubica peče najfinije i najljepše kolače. Što god da smo njeno kušali uvijek smo se oduševljeno divili i tražili repete i recepte.

Ove kokos tortice su njezin receptić, odnosno ona ga je otkrila, a mama zapisala, još u doba kad je internet bio nepoznanica, a recepti su se tražili u novinama i na ambalaži proizvoda za pripremu. Ovaj konkretno je s jednog njemačkog praška za pecivo i neodoljivo spaja omiljene sastojke u prefini keksić koji će vam se topiti u ustima ostavljajući trag kokosa, čokolade, ruma, marmelade od marelice i zerice limuna.



Orginalno se spajaju dva okrugla keksića s tim da gornji ima rupu u sredinu, ali ja ih uvijek radim za Božić pa su mi zvijezdice zgodnije.

Prepisujem recept ravno iz teke pod rubrikom 'teta Ljubica' :)



Kokos tortice

Tijesto:

20 dag brašna (glatko)
1 čajna žličica praška za pecivo
8 dag šećera
1 vanilin šećer
ribana korica 1 limuna
1 cijelo jaje
15 dag maslaca
10 dag kokosa

Fila

15 dag čokolade za kuhanje
4 velike žlice kiselog vrnja
2 čajne žličice ruma
1 velika žlica kokosa

Još:

4 velike žlice marmelade od marelica
10 dag kokosa

Brašnu dodati suhe sastojke, limunovu koricu, maslac narezan na tanke listiće i cijelo jaje te umijesiti tijesto dok se ne prestane lijepiti za posudu. Umotati ga u prozirnu foliju i pustiti u frižideru da se hladi barem sat vremena.

Razvaljano tijesto rezati na debljinu 3-4mm, stavljati na pleh obložen papirom za pečenje i peći na 180 C 12 do 15 min, dok ne dobe lijepu boju. Pazite da imate jednak broj gornjih i donjih dijelova.

Za filu čokoladu otopiti na pari i dodati joj rum, vrhnje i kokos te sve promiješati dok se ne dobije jednolična smijesa.

Kad se keksići ohlade na donji dio žličicom razmazati filu od čokolade, a gornji dio namazati tankim slojem marmelade od marelica i umočiti u kokos te ih na kraju spojiti.

Kao i svi prhki kolačići ovi su najfiniji nakon dan, dva stajanja.

utorak, 9. prosinca 2014.

Veselje / Kućicokuglice



Ovaj post spada u rubriku veselje i imam jako dobar povod! Od jučer se čitamo i na Dobroj hrani čemu se zaista radujem. Prvi post je već tamo pa virnite na tu finu stranicu. :D

Također, u ovom postu nema recepta već par sugestija kako da što jednostavnije izgradite svoju kućicu od medenjaka prema receptu iz prethodnog posta. Malu, veliku, za šalicu... nije bitno.. važno je da na kraju stoji i da vi uživate u gradnji. Naravno, u društvu je zabavnije, pogotvo ako vam pomognu male ručice.

Dakle kućice...

Kao što sam prethodno napisala svake godine radim sve manje verzije, a za ovu godinu sam ih odlučila smjestiti u kuglice te tako napraviti jestive i malo drugačije dekoracije. Prvotni plan bio je ubaciti ih u staklene teglice, no na kraju su se platične kuglice iz hobby dućana pokazale zgodnijima.



I to je moja prva sugestija... prije nego što krenete s pečenjem razmislite koliko će biti velika, gdje ćete je držati i na čemu će stajati. Naša prva kućica je ponosno, ali nepraktično zauzimala pola stola u blagavaoni. :)

Zatim slijedi najbitniji dio, projektiranje! Na papiru iscrtajte i izrežite stranice kućice. Preporučam papir s kvadratićima i da si na svaku stranicu zapišete što predstavlja. Naravno, možete i skinuti već gotove nacrte s interneta, no probajte sami, zabavnije je.

Provjerite još jednom jeste li sve dobro isplanirali, npr. jesu li mjere ok, jeste li uzeli u obzir debljinu tijesta u odnosu na papir, kako sve to funkcionira u prostoru... Ako je sve ok, stranice se mogu rezati.



Kod rezanja je bitno da ne vučete nož, nego njime prolazite kroz tijesto što okomitije. Ako vučete nož riskirate da vam pri kutevima tijesto ide ukoso, što će vam kasnije raditi probleme prilikom ljepljena stranica. U ovom slučaju super vam može poslužiti, ako imate, nož-kotačić za rezanje pizze.

Također, jako je bitno da izrežete sve što bi finalna kućica u vašoj viziji trebala imati. Ako ima prozore ili vrata, sad ih morate izrezati.

Prozor u obliku srca.
Kad ste gotovi s rezanjem provjerite jesu li sve stranice na broju i jesu li sve ravno izrezane. Još jednom provjerite jesu li svi prozori, vrata i sl. izrezani i ako je sve ok slijedi pečenje.

Za kućicu iz prethodnog posta, onu koju možete objesiti na šalicu trebate izrezati dvije prednje stranice, umjesto prednje i stražnje.



Kad se medenjaci ohlade na redu je ljepljenje. Bez brige, i vaša kućica će stajati :)

Odaberite dvije stranice u paru npr. bočne i na rubove im nanesite šećernu glazuru te ih priljepite s prednjom i zadnjom. Nemojte stavljati glazuru na rubove svih stranica, znači na bočnu i prednju pa onda tako spajati jer će duže trebati da se sve osuši i veća je vjerojatnost da će vam stranice negdje kliznuti. Dovoljno je da se glazura stavi samo na jednu stranicu na koju onda lijepite stranicu bez glazure.

Glazura se brzo suši i za čas ćete imati kućicu koja stoji, a kad se u potpunosti osuši (za nestrpljive, tu je fen), slijedi najzabavniji dio... dekoriranje. Meni su se najpouzdanijim pokazali ukrasi od šećera.. posipi, konfeti i sl., gumeni bomboni i naravno orašasti plodovi te začini poput kore cimeta, anisa i sl. Karamele i slični bomboni se mogu otopiti zbog vlage u zraku ili tijekom dužeg stajanja pa ih izbjegavajte. Isto je s čokoladom.

Kad ste već uspjeli doći do dekoriranja dajte si oduška, zaslužili ste. A i Božić će... slobodno pretjerujte!






nedjelja, 30. studenoga 2014.

Med medeni / Medenjaci



Ju ju! Još malo... Ugođaj je već tu.. tisuće lampica za bajkoviti ugođaj, mirisi slatkastih začina u zraku, malo veseliji i radosniji ljudi (možda zbog kuhanog vina?)...

Volim ovo doba godine. Svi ga vole, vjerujem čak i najveći mrgudi :)

Prva adventska svijeća je upaljena i lampice su na prozoru (pssst... nemojte nikome reći, ali bile su tamo cijele godine) što znači da je vrijeme da se umijese medenjaci.

 Medenjaci koje sam radila su oni tvrdi, oni koji kad ih izvadite iz pećnice budu toliko tvrdi da prvo pomislite kako nešto nije u redu s njima, ali... baš ti medenjaci s vremenom postaju sve mekši da bi se kroz neko vrijeme jednostavno topili u ustima. Zato se i rade u ovo doba, do Božića su savršeni :)

Inače obožavam i one proštenjske, starinske medenjake koji su poput nekog biskvita, no ovaj recept mi se pokazo odličnim zbog nečeg drugog. Naime, u zadnjih par godina imam svoju malu tradiciju... izrađujem kućice od medenjaka. Gradim ih od ovih medenih kesića koje povezujem smjesom od šećera i bjelanjka, a na kraju dolazi najslađi dio, ukrašavanjem bombončićima i šarama... Lako je navući se, kad napraviš prvu dolaze nove i nove ideje i tako svake godine, a s ovim receptom sam sigurna da ću ih napraviti baš kako sam zamislila,

Ovogodišnje kućice su u mini izdanju. Nekako ih s vremenom samo smanjujem, prva je bila veličine kutije za cipele s krvom, a ovogodišnje su pa... male, onako dosta male.. za okačiti na šalicu :)



No, da se vratim medenjacima.. imam već duže vrijeme genijalan rezač za keksiće pa sam ga danas iskoristila i napravila turu medenjaka u obliku keksića koji će biti tu da nas uveseljavaju tijekom prosinca.. svaki sa svojom porukom... Rezač je genijalan jer reže keksiće koji se također mogu objesiti na šalicu čaja,  kuhanog vina ili toplog kakaa... A što čovjeku treba više od malo toplog napitka s ljupkim keksićem? :)

Jedan za dobro jutro...


Jedan da podsjeti da trebamo uživati prosincu, u zimi, u životu :)



U nastavku slijedi recept za medenjake, a u sljedećm postu ću napisati par redaka o izradi kućica od medenjaka i na što treba paziti prilikom izrade. Do tada još malo fotkica medenjaka s porukom.

Ljubav je svuda oko nas...



Treba iskoristiti svaku priliku da  voljenoj osobi pokažeš koliko ju voliš...



Medenjaci


900 g glatkog brašna
125 g šećera
370 g meda
50 g maslaca
3  cijela jaja
1 prašak za pecivo
1 žličica cimeta
1 velika žlica začina za medenjake

Glazura:

1 bjelanjak
250 g šećera u prahu
2 žlice soka od limuna

U brašno prvo dodati suhe sastojke pa umiješati med, maslac i jaja te umijesti tijesto. Tijesto umotati u prozirnu foliju te pustiti da se odmori na hladnom pola sata. Nakon toga ga razvaljati na pobrašnjenoj površini 3 do 4 mm debljine i rezati u željeni oblik. Složiti na lim obložen papirom za pečenje te peči na 180 C oko 15 min.

Za glazuru miskati bjeljanjak na najmanjoj brzini dok ne nastane snijeg, ne smije biti prečvrst pa polako, u par navrata dodavati šećer u prahu dok se ne potroši cijela količina, a pri kraju dodati i limunov sok. Bilo bi dobro prosiijati šećer kako bi se izbjegle grudice. Glazura je gotova kad dobijete čvrstu, čvrstu smjesu što ćete prepoznati po tome što će pružati otpor dok je miksate, a i zadržavat će oblik.

Ako planirate šećernom glazurom premazivati veće površine poput krova kućice ili cijele medenjake, odvojite si dio smjese prije nego što dodate sav šećer, dok je dovoljno gusta, ali još donekle razmaziva. Izgledati će ljepše i biti će jednostavnije raditi s njom.



utorak, 25. studenoga 2014.

Juhuuuu / Juha od kukuruza



Dok vrijeme leti, a ja se zabavljam učenjem, poslom i svim onim neodgodivim (dosadnim) obavezama ostaje mi malo, malo vremena za kuhanje pa treba spojiti ugodno s izvedivim, a ova juha je upravo to.

Juhuuu je tu da opiše onaj osjećaj kad nakon dugo vremena pojedete nešto što vam baš godi, ali ono, baš, baš.. ma znate taj osjećaj :)

Ako vam je potreban brzinski okrepljujući obrok da se ugrijete, zasitite i napokon pojedete nešto na žlicu ova juhica je upravo to. Gotova je za deset minuta, guste, fine teksture, i bogatog kukuruznog okusa, a uz dodatak malo prepržene slanine i žlice kiselog vrhnja dobit ćete pravu zimsku poslasticu. 

Probajte, želim da se i vama dogodi juhuu! ;)

Juha od kukuruza

1 limenka kukuruza šećerca, ona veća
1 glavica luka, srednje veličine
malo maslaca, otprilike 10 g/ ili malo ulja
crvena slatka paprika, mala žličica
sol
papar

po želji
slanina iliti špekić
žlica kiselog vrhnja

Luk nasjeckati i malo ga prepržiti na maslacu, dodati slatku papriku i izmiješati te pustiti da zamiriše. Dodati ocijeđeni kukuruz, još malo izmiješati te sve podliti vodom ili temeljcem tek toliko da malo prekrije kukuruz, pustiti da zakipi, začiniti te maknuti s vatre. Sve skupa usitniti štapnim mikserom. 

U juhi će se osjetiti ljuskice tipične za kukuruz, pa ako vam smeta, možete je procijediti kroz sitno sito prije posluživanja.








nedjelja, 9. studenoga 2014.

Čudesna šuma / Keksići s cimetom



Jesen je kad šume otkriju svoje boje.
Kad priče otkriju svoju magiju, kad toplo ušuškani pijemo čaj, kad kuća miriši na cimet.





Otišli smo kupiti najveći i najtopliji poplun za dvoje za nadolazeće hladne noći pa sam usput kupila  i preslatke kalupe u obliku šumskih životinjica. Odmah sam znala da ću ispeći ove keksiće s cimetom uz dodatak badema, čokolade i suhog voća.

Ti keksići su bili moji prvi samostalni kolači tamo negdje početkom srednje i uvijek im se rado vratim. Bijeli su orginalnoj verziji, a uz dodatak malo kakaa osim tamnije boje dobit će i novi okus. Mogu dugo stajati, a najfiniji će biti tek nakon nekoliko dana, uz šalicu čaja ili kakaa dok fino ušuškani uživate, možda uz kakvu bajku ili basnu.




Keksići s cimetom

500 g glatkog brašna
250g šećera
250g maslaca
2 jaja
mala žličica:
soli
cimeta
praška za pecivo

Za tamniju verzju dodati još dvije žlice kakaa (za kolače, ne instant) i po potrebi još mrvicu maslaca.

Sve sastojke izmiješati u tijesto, koje onda oblikujte u dvije jednake kugle, te zatim  kugle spljoštite u 5cm debele oblike (da ih lakše razvaljate kad ih izvadite iz friđa) , zamotajte u prozirnu foliju i stavite na sat, dva u frižider.

Tijesto razvaljati na otprilike 0.5 cm debljine, izrezati u željene oblike, po želji utisnuti nasjeckanih orašastih plodova, komadiće čokolade, sušeno voće... i peći u pećnici na 200C oko 10-12 min.


nedjelja, 26. listopada 2014.

Popodne za dvoje / Crumble s mandarinama i bademima



Ovih dana samo hvatam vrijeme između obaveza. Sat viška što smo ga danas dobili iskoristila sam da napravim slasticu koja je tako jednostavna i tako... hm.. odlična!

Što se mene tiče crumble ima sve što bi jedan kolač trebao imati. Sadrži voće, kiselkast je i sočan, a istovremeno hrskav. Bolje može jedino kad se na njega još nabaci kuglica finog sladoleda od vanilije.
 Kako su mandarine zavladale stalno ih imamo doma u posudi s voćem tako da nije bilo dvojbe što ubaciti u ovaj kasno nedeljni crumble.

Odokativno sam smiješala mandarine, bademe, zobene i med i uskoro se zamamni slatki miris širio našim malim stančekom. Porcija je bila taman za dvoje, onako ispod dekice pred telkom dok peć tu i tamo zapucketa, a vani hladnoća štipka za obraze.

Crumble s mandarinama i bademima

5 mandarina
2 velike žlice meda
2 velike žlice krušnih mrvica
sok i korica pola limuna
1 mahuna vanilije/ žličica arome vanilije/  1 vanilin šećer

100 g badema
2 velike žlice meda
60 g maslaca
200 g sitnih zobenih pahuljica

listići badema

Manja vatrostalna zdjelica (veličine desertnog tanjura)

Mandarine oguliti i filetirati odnosno s kriški oguliti bijelu opnu.  Posložiti ih na dno posude, preliti medom (ili šećerom), dodati vaniliju (sjemenke jedne mahune ili neku od alt. opcija) , naribanu koricu jedne mandarine te koricu i sok polovice limuna, ako ne volite kiselo smanjite ili potpuno izbacite sok limuna. Svemu dodajte još dvije žlice krušnih mrvica.

Bademe usitniti sjeckanjem ili drobljenjem (npr. batom za meso) izmiješati ih s medom, zobenim pahuljicama i maslacem. Pstima nadrobiti male hrpice preko mandarina. Na kraju sve pospipati listićima badema.

Peći na 200 C oko 20 min odnosno dok bademi na vrhu ne poprime boju.

srijeda, 8. listopada 2014.

Ahoj! / Bramborak - slana palačinka s krumpirom


Odavno gajim simpatije prema Česima i njihovoj kulturi jer maju neku luckastu, zaigrano prpošnu crtu vrijednu divljenja. Sve je krenulo s crtićima i dječim filmovima da bi se kasnije nastavilo s knjigama i meni najdražim filmskom formom: češkom komedijom.

Ako dosad niste imali priliku gledati, svakako pogledajte barem jednu, a možda je najbolje da to učinite već ovaj tjedan jer trenutno traje 21. Tjedan čeških filmova koji nudi sve najbolje iz češke kinematografije iz 2013. i 2014. godine.

Možete očekivati osebujne likove, živahnu radnju i smiješak po izlasku iz kina. :)

Za potpuni doživljaj poslije filma se počastite nekom dobrom češkom pivom uz koju će super pasati i tradicionalna češka palačinka s krumpirom - bramborak. Riječ je o palačinki u slanoj verziji i za razliku od ostale češke hrane  nije slatkast. Sastojci ga čine prilično zasitnim pa vrlo lako može biti i obrok za sebe.


Bramborak

600 g naribanog krumpira (oni najsitniji noževi na ribežu)
1.5 dcl vrućeg mlijeka
1 cijelo jaje
150-200 g glatkog brašna
sol
papar
3-4 češnja češnjaka
ulje

Krumpir ogulite, naribate te ocijedite višak tekućine. Prelijte ga vrućim mlijekom i dodajte mu jaje, začine i sitno nasjeckan češnjak. Svemu polako sipajući i miješajući dodajte brašno. Smjesa mora biti kao za palačinke ili mrvicu gušća.

Na vruće ulje stavite malo smjese, poravnajte u palačinku i pecite par minuta sa svake strane na srednje jakoj vatri dok ne dobije boju s obje strane. Ocijedti od viška masnoće na papirnatom ubrusu.

Bramborku odlično pristaju dodaci poput sitno sjeckanog luka, češnjaka, vrhnje/jogurt, šalša..

subota, 4. listopada 2014.

Ljubaf kakve nema / Pseći kolačići



Danas je Svjetski dan zaštite životinja pa tim povodom slijedi jedan receptić za naše najmilije lajavce, radi se o homemade psećim poslasticama.

Ponosni sam frend i cimer jednog  pese blese kojeg smo udomili prije malo manje od tri godine i bila je to nedvojbeno najbolja odluka u životu. Mogla bih o njemu i svim prednostima druženja s njim pričati/pisati satima.

Ako imate psa znate kako je to. Divni su! A ako razmišljate o psu i treba vam malo veselja, ljubavi i radosti ( a svima nam treba, zar ne?) udomite psa. Slijedi vam zdraviji i ispunjeniji život u kojem ćete svakodnevno uživati na svježem zraku, biti obasipani pažnjom (pogotovo kad držite neku hranu :) ) i imati svog vlastitog antistres terapeuta. :)



Ubacujem propagandni program  između dvije fotke - udomite umjesto kupnje - udomljavanjem spašavate dvije životinje. Životinju koju ste udomili i životinju koja će s ceste doći na njeno mjesto.



Pseći kolačići

2 1/2 šalice mekanih zobenih pahuljica ili zobeno brašno (ili obično, ako ne smeta psu)
1 jaje
2-3 usoljena inćuna (ili kockica za juhu)
1/2 do 1 šalice mesa
prstohvat soli
1/2 šalice vruće vode

Zobene pahuljice u blenderu usitnite do brašna. Možete koristi i kupovno zobeno brašno, ali je ono dosta skupo. Naravno, možete ga i zamijeniti i običnim pšeničnim, no ja se vodim logikom da je zob super jer ako konji izrastu tako lijepi od zobi, mora da je supersonična.

Nakon zobi usitnite i meso, ja sam ubacila ficleke piletine i teletine od mesa koje sam pripremala za naše obroke (znači ne mora biti šnicla ko s reklame :) ) i inćune koje ste prethodno oprali od viška soli. Umjesto inćuna može ići i kockica za juhu (goveđa, kokošja) za dodatnu aromu.

Svemu dodate još prstovat soli, jedno cijelo jaje i pola šalice vruće vode.

Smjesa će biti ljepljiva pa je žličicom ili špricom premjestite na pleh u malim hrpicama.

Peče se pola sata na 150C.





nedjelja, 28. rujna 2014.

Feel good / Pikantne i slatke kokice




Kako stvari stoje, iskazivanje ljubavi prema finome zadnjih godina uzima sve više maha. Svako malo dogodi se neki novi format kulinarskih emisija, društvene mreže su preplavljene fotkama hrane, a kuharice više nisu samo kuhinjski priručnici već prava mala umjetnička djela u svakom pogledu.

Naravno, trendovi se prate i u Holywoodu pa se tako dogodilo da su u relativno kratkom vremenu u našim kinima igrala dva filma kojima je lajt motiv strast prema hrani. Riječ je o filmovima Indijski začin na francuski način i Glavni kuhar.  Pogledala sam ih oba i oba imaju moje tople preporuke, a pišem ih jer smatram da se dobre stvari trebaju podijeliti.

Nemam najdraži žanr filma i ne bih se mogla ograničiti na takav način, no da moram birati najdražu skupinu filmova, to bi bili upravo 'feel good' filmovi poput ova dva. Ako se mene pita takvi filmovi imaju instant terapeutski učinak i uvijek je pravo vrijeme za njih. Najčešće su to neke komedije i drame i nisu uvijek vrhunac u smislu filmske estetike, no svima im je zajedničko da se nakon gledanja osjećaš malo vedrije, sretnije i poletnije. Ima li boljeg uspjeha od onog koji izazove takvu vrst emocije?

Prvo sam pogledala Indijski začin na francuski način ( org. The hundred-foot journey) s malom dozom skepticizma zbog svih pompoznih najava 'nove holywoodske uspješnice' (Spielberg i Oprah su producenti), no moja su očekivanja srećom bila promašena. Priča započinje preseljenjem indijske obitelji na čelu sa luckastim ocem udovcem negdje u Europu. Odlaze iz domovine kako bi pronašli sreću radeći ono što najbolje znaju; kuhanju najfinije indijske hrane. Spletom okolnosti dospiju u idilično francusko selo gdje otac odlučuje otvoriti restoran baš preko puta Michelinovim zvijezdicama ovjekovječenim restoranom francuske kuhinje kojeg vodi pomalo životom ogorčena Madame Mallory's. Iako je priča jednostavna i predvidljiva te nakrcana stereotipima glavni glumci i ujedno glavni likovi, Helen Mirren i Om Puri su odradili odličan posao i svemu dali vrckasti štih zbog čega će vam na kraju filma na licu titrati osmijeh. Rečenica Madame Mallory's da je hrana u njezinom restoranu strastvena afera, a ne ustajali brak tako zgodno opisuje sve ono što bi hrana trebala biti da će se sigurno još neko vrijeme citirati. Vizualno je film pravi bombonček, a jedino što mi je upalo u oko i šte me je malo zasmetalo je, pomalo ironično, umjetni izgled hrane koja mi je djelovala nekako pretjerano uglancano.
Da rezimiram, ovo je jedan zaista jako lijepi film prikladan za sve generacije koji pored kulinarskog aspekta ima ljubavnu zaplet te se dotiče i problema multikulturalizma odnosno multikulturalne tolerancije. Ako vam glavni glumci nisu dovoljni tu su i mlade, zgodne nove nade, a svakako možete očekivati dva sata lepršave, oku ugodne filmske zabave.
 


 


Glavnom kuharu (org. Chef) sam bila malo priklonjenija jer inače više volim takve manje, nezavisne filmove i na kraju su očekivanja bila ispunjena. Priča prati glavnog kuhara kojeg vlasnik restorana sputava u kreiranju vlastitih menija, a nakon nes(p)retnog online ispada vlasnik mu daje otkaz. Tu uskoči bivša supruga s kojom je i dalje u prijateljskim odnosima te ga pogura da potraži sreću u samostalnom radu. Prava tema filma je zapravo njegov odnos sa sinom te seciranje utjecaja online kulture i hejtanja/podrške na naš svakodnevni život. Uz slojevitu i toplu priču te odlične glavne likove u filmu u sporednim ulogama gostuje hrpa faca (Scarlett Johansson, Dustin Hoffman, Robert Downey Jr.), a  za razliku od Indijskog začina hrana izgleda senzacionalno pa se pripremite da ćete nakon gledanja biti gladni.



Kako su kokice i filmovi savršeni par ispod su dvije ideje kako da malo začinite tu vezu. Da bi ste ih pripremili morat ćete ih ispeći na old school način, u loncu na malo ulja. Nakon beskonačnih tura ispečenih kokica mogu reći da je tajna da posuda ima malo deblje dno, da se prvo dobro ugrije i da ulja ne smijete staviti ni premalo ni previše. Također, kad kokice pucketaju na najjače treba ih maknuti s vatre da na dnu ne zagore.



Pikantne kokice

100 g kokica
otprilike 2 jušne žlice ulja

prstohvat ljute mljevene paprike
jušna žlica mljevene slatke paprike
jušna žlica sušenog origana
jušna žlica sira ribanca
malo soli

Na netom ispečene vruće kokice posipate jušnu žlicu sušenog origana i sira ribanca te dodate sol i mljevenu ljutu i slatku papriku.

Hvala mojoj dragoj kolegici D. na ovom otkriću.



Snickers wannabe kokice

100 g kokica
otprilike 2 jušne žlice ulja

100 g čokolade
20-30 g maslaca
50 g prženog slanog kikirikija

Ispečete kokice i prebacite na lim obložen papirom za pečenje. Slani kikiriki usitnite do mrvica. Na pari otopite čokoladu i maslac. Otopljenu čokoladu prelijete po kokicama, izmiješate rukama i raširite po limu. Posipajte ih mrvicama od kikirikija te još malo rukama promiješajte da se sve sljepi. Pustite neko vrijeme da se čokolada stisne.

Za još jedan receptić za slatke kokice s cimetom škicnite i na odličan Majezmaje blog.

petak, 26. rujna 2014.

Aj bok ljeto! / Šarena grah salata



Na ovo cmizdravo ljeto neću više potrošiti ni riječ. Ta tri sunčana dana ne zalužuju to.

I dok ne uživam u anemičnim paradajzima i bljedunjavom voću, paprike su mi baš fine. Svaka koju sam dosad kušala je bila sočna pa izgleda da im je ova dosadna kiša pogodovala.


Vrtna kanta za kišnicu bila je puna cijelo ljeto.

Pišem o paprikama jer je sad najbolje vrijeme da uživamo u njima. Napokon im je sezona i ima ih u svim bojama, veličinama i ljutinama.



Pored  pečenja, kiseljenja i sušenja okus im možemo sačuvati na još par načina. Jedan je da ih jednostavno operemo, očistimo, narežemo na četvrtine ili osmine, dobro posušimo i u običnoj vrećici zamrznemo. Negdje tamo u studenom ili prosincu biti će zgodno obogatiti kakvu pileću juhicu, meksički meni, omlet i sl. dodavanjem par sačuvanih  komadića.

Drugi način je da ispirjamo paradajz, luk i papriku dok se luk ne raspadne. Dobivenu smjesu zatim izlijemo u lim i nakratko zamrznemo. Poluzamrznutu smjesu izvadimo i razrežemo na kockice, raspodijelimo u vrećice te je tako u kockicama opet zaledimo. Smrznute kockice se po potrebi vade i dodaju u razne umake, povrtne juhice, variva...

Naravno da u današnje vrijeme možemo kupiti paprike i u siječnju, ali... svi znamo što dolazi iza ali.

U nastavku je recept za meni jedno vrlo drago jelo koje super funkcionira kao salata i kao samostalan obrok. Riječ je o grah salati kojoj su dodani kukuruz i paprike za novu dimenziju okusa i hrskavosti. I da, ako iskoristite svu raskoš sezone paprika imat ćete jednu vrlo šarenu salatu, a ako ste ljubitelj ljutoga svakako ubacite i kakvu malu, peckavu papričicu.

Dodaci tu ne moraju prestati, dodate li joj još malo tune, tvrdog sira ili komadiće nekog drugog mesa imat ćete jedno zaista zasitno jelo. Također, ako nemate vremena konzervirane verzije graha i kukuruza će joj drastično skratiti vrijeme pripreme.



Šarena grah salata

 (jedna limenka ili dvije pune šake)

1 limenka crvenog graha
1 limenka bijelog graha
1 limenka kukuruza
1 veća glavica luka
2 češnja češnjaka
2-3 paprike
1 čili papričica - po želji
malo ulja (bućino super paše)
malo octa
začini:sol, papar, začinsko bilje

Luk nasjeckati na veće komadiće i malo posoliti da prije pusti okus. Ako salatu nosite za gablec luk nasjeckajte na velike komade tek toliko da pusti okus na druge sastojke, ali da ga lako možete izbaciti kod jedenja. Također, uvijek ga možete zamijeniti vlascem za mirisno slabiju verziju. :)

Grah i kukuruz izmiješajte zajedno s lukom. Papriku nasjckajte na malo deblje rezance i minuticu, dvije je prepžite na vrućem ulju skupa s češnjakom. Ne smiju omekšati, prže se tek toliko da zamirišu. Sve skupa izmiješati i začiniti prema ukusu.

Imajte na umu da salata ima bolji okus ako odstoji neko vrijeme pa ju je dobro napraviti par sati/dan prije.


nedjelja, 14. rujna 2014.

Ponedjeljak / Popečci od patlidžana



Kako je ponedjeljak dan za nove odluke u životu ovi popečci mogu biti vaša mala promjena na tanjuru. Možete se malo odmoriti od prejedanja teškom hranom za vikend, možete predahnuti od mesa jedan dan u tjednu ili jednostavno kušati novi neobičan spoj okusa.

Prije nekih mjesec dana sam gledala emisiju na '24sata kuhinjici' ( čula sam taj naziv za kanal 24kitchen od jedne jako ozbiljne, starije gospođe i toliko me je nasmijao i oduševio da ga i ja sad koristim) u kojoj se pripremao pečeni patlidžan s orašastim plodovima i još nekim dodacima. Gledala sam je  poludrijemajući pa mi je u glavi ostao samo patlidžan i orašasti plodovi. Kako ni nakon dužeg vremena taj spoj nije odlepršao iz mojih misli postalo je jasno da je došlo vrijeme da se ljubičasti gospon i ja podružimo.

Kupila sam najbolji primjerak patlidžana koji se može kupiti kad dođeš na tržnicu tik pred zatvaranje i 20 dag indijskih oraščića kod  tete za sjemenke i orašaste plodove. Indijske oraščiće sam odabrala jer su mi med oraščićima najfiniji.

Putem do doma razmišljala kako bih to mogla spremiti, kao namaz ili kao popečke. Na kraju je odluka pala na popečke jer samo od silnog razmišljanja zaboravila kupiti kruh, a i trebalo je potrošiti onu jednu polusuhu žemlju koja je ostala zaboravljena.

Popečki su zaista zasitni i mislim da im uz neku salatu ne treba prilog. Ja sam ih poslužila uz mladi ljubičasti luk i lagani umak od jogurta i hrena.

Želim vam da uživate u još jednom tjednu svog života! :)

Popečci od patlidžana 

1 patlidžan (srednje veličine)
20 dag indijskih oraščića
1 veća glavica luka
1 žemlja + malo mlijeka ili krušne mrvice
1 jaje
10ak listića mente
malo majčine dušice
sezam za posipanje
sol
papar

Patlidžan oguliti, narezati na kockice, posoliti i pustiti da odstoji 20ak minuta da pusti vodu i gorčinu.

Luk nasjeckati na kockice i pirjati na malo ulja.

Kad patlidžan odstoji stisnuti ga rukama da ispusti višak vode i ubaciti u tavu na luk , dodati indijske oraščiće te malo pojačati vatru da se sve skupa prži još desetak minuta.

Smjesu  presipati iz tave u posudu za sjeckanje, dodati začinsko bilje i štapnim mikserom usitniti.

- Ukoliko želite namaz ovdje dodate još češnjak i po potrebi malo maslinovog ili bučinog ulja i namaz je gotov. Treba vam još samo kakva topla lepinjica. -

U smjesu za popečke dodati cijelo jaje i u mlijeku namočenu pa ocijeđenu žemlju ili krušne mrvice. Njih dodajete toliko da vam smjesa ostane vlažna i ljepljiva, ali ipak dovoljno kompaktna da se ne lijepi za prste i da možete oblikovati popeček. Pazite da ne pretjerate sa žemljom/mrvicama jer će popečci nakon pečenja biti presuhi.

Popečke pečete na tavici na malo ulja, a po želji ih možete prije pečenja posuti sezamom.

Za umak pomiješate malo čvrstog jogurta, hren, papr i sol.


nedjelja, 7. rujna 2014.

Say cheese! / ČizKejk



Napokon sam nabavila pravi fotić :) yaaay... Tek istražujem njegove mogućnosti i u usporedbi s dosadašnjim fotićem na mobu ne vidim im kraja što me jako veseli. Ovaj tjedan projurio mi je u neprestanom jurcanju i lijepim poticajnim druženjima pa nisam još stigla previše eksperimentirati, no u glavi mi se već motaju neke vesele ideje.

Jučer smo bili na ladanju (volim taj izraz :) ) u preslatkoj drvenoj vikendici sa zelenim prozorima i vratima i kao poklonček domaćici ponijela sam tortu od sira. Ovaj čizkejk bio bi ona američka verzija.

E sad,  pitanje glasi kako premjestiti tortu od sira iz kalupa (onaj donji dio, odnosno tanjur) na (lijepi, dekorativni) tanjur, a da se ne raspadne?

Zna li netko neki trik, način?

Ove brazde su nastale zbog premještanja. :/

Iako nesavršenog izgleda tortica se pojela i dobila samo komplimente.

Recept sam još davnih dana prepisala s coolinarike u svoju tekicu i često je pravim. Uvijek ispadne odlično i vrlo je jednostavna za napraviti, jedino treba uzeti u obzir da se dugo hladi.

Kako stvari kod torti stoje, čizkejk je već neko vrijeme nova čokoladna torta pa vam preporučam da isprobate. ;)

Torta od sira

Podloga

250 g keksiju (digestive, petit beurre ili sl.)
100 g maslaca

Prva krema

800 g krem sira (abc, vivis, philadelphia)
4 jaja
2 žlice limunovog soka
350 g šećera
2 vanalin šećera

Druga krema

400 g crvenog vrhnja ili milerama
100 g šećera
2 vanilin šećera

Podloga

Kekse staviti u čistu vrećicu i valjkom ih smrviti do mrvica. Presipati ih u kalup obložen papirom za pečenje, dodati otopljeni maslac te ih prstima izmiješati. Sve prstima utapkati tako da se dno jednolično prekrije, ali se ne smije previše utisnuti, treba ostati pomalo rahlo. Staviti u pećnicu na 180 C na 5 do 10 min da se malo zapeče.

Žuta krema

Odvojiti žutanjke od bijelanjaka. Žutanjcima dodati šećer i pjenasto izmutiti. Dodati limunov sok i sir te ponovno izmiješati. Na kraju dodati snijeg od bijelanjaka polako, žlicu po žlicu i umiješati u jednoličnu smjesu. Preliti u kalup na podlogu, poravnati i peći na 180 C 30 minuta.

Bijela krema

Izmiješati vrhnje i šećer te lagano žlicom dodavajući prekriti žutu kremu. Treba paziti kako ćete je dodavati jer je žuta krema tekuća pa se može vrlo lako dogoditi da će vam sve potonuti  i izmiješati se ako je samo izlijete preko. Ja bijelu kremu dodajem žlicu po žlicu lagano lijevajući u smjeru kazaljke na satu te na kraju samo lagano poravnam. Peći još 10 min na 180 C.

Kad se torta izavadi iz pećnice biti će tekućasta, no bez brige hlađenjem će se stisnuti.

Kad se torta ohladi na dnevnu temperaturu treba je staviti na hlađenje u fižider, najbolje preko noći.




četvrtak, 28. kolovoza 2014.

Think pink! / Čokoladni kolač s ciklom

Stisni play za sreću.


Ovih dana intenzivno razmišljam o sreći.

Na sreću, zaključila sam da sam sretna na dnevnoj bazi.

Ključ je u malim radostima.

(Poput šećernih srčeka i zvijezdičavih konfeta. Ili ježa kojeg si usmjerio na pravi put. Razgovor s frendovima koje nisi dugo vidio. Maštanje o savršenom domu. Nova majica na pandu. Izlet u Liku. Bd-ovi žuti ručkovi jer je otkrio kurkumu. Skok u dalj koji je ispao 'buć' u vodu mog pese blese.)

Među nijansama sive kojima nam je obojan život sve jasnije razabirem ružičastu. Valjda je to došlo s godinama. Pomaže i puštanje svih onih koji navlače olovne oblake nad mojim ružičastim očalama dok ih  polako mijenjam s onima koji ne vide granice u svojim snovima, a sanjaju budni.

Treba vidjeti i oku nevidljivo, treba riskirati.

(Tko bi rekao da cikla - ta neugledna, korjenasta biljka, doduše prekrasne boje i brojnih nutritivnih vrijednosti može tako lijepo funkcionirati i u kolačima?!)

Dakle, uzmeš ono što imaš (ciklu), malo promisliš (klasična salata ili nešto novo), istražiš (vau, postoji čokoladna torta s ciklom!) i riskiraš (recept je dolje).  Jednom mora upaliti (dobiješ super sočan čokoladni biskvit/kolač).

Koji je vaš ključ za sreću?



Čokoladni kolač s ciklom

250 g kuhane cikle, usitnjene

1/2 žličice arome vanilije (ili 1 vanilin šećer)

300 g šećera (ja sam smanjila šećer na 200 g i dodala 3 jušne žlice domaćeg pekmeza od šljiva)

250 ml ulja

3 cijela jaja

225 g oštrog brašna

6 žlica kakaa

1 prašak za pecivo

prstohvat soli


Ciklu skuhati u vodi bez začina, oguliti i usitniti. Ja sam koristila štapni mikser, ali će biti ok i ako se nariba na ribež na one najsitnije rupice. Cikli dodati jaja, ulje, aromu vanilije i šećer (ili šećer + pekemez) te pjenasto umutiti.

U drugoj posudi izmiješati brašno, prašak za pecivo, sol i kakako te postepeno miješajući dodati mokrim sastojcima.

Preliti u kalup obložen papirom za pečenje te peći na 180 - 200 C oko pola sata.

Orginalni recept potražite ovdje.

utorak, 19. kolovoza 2014.

Fini / Kukuruzni muffini s tikvicama




Moji prvi muffini. 

(Ako ne računam one gotove iz kutije).

Nisu mi nikad bili baš pretjerano napeti, no kolač koji u nazivu nosi 'fin'  mora imati neki potencijal. 

Razmišljala sam i  zaključila da je tomu tako jer dolaze pojedinačno u (lijepim) posudicama, vrlo su praktični i podržavaju bezbrojne kombinacije okusa, a tu je i cifrasto izdanje u obliku cupcakesa. 

Podsjećaju na male tortice i baš je djetinji gušt zagristi u sočni biskvit dok svaki puta iznova kombiniraš kako ga je najjednostavnije pojesti.

Da, definitivno postoji razlog za toliku popularnost.

Muffina sam se sjetila jer sam radila biskvit s nektarinama (o njemu nekom drugom prilikom) pa mi se recept učinio vrlo pogodnim za muffin verziju. Još nisam imala priliku isprobati kalup, a baš sam imala preslatke točkaste kalupiće... i tako je jedno vodilo drugome...

Proučila sam ponudu sastojaka u frižideru i zaključila da će biti slani. Ispekla sam jednu turu, shvatila da to nije to, napravila neke izmjene te došla do recepta koji je super jednostavan. 

I jako fin, no to prosudite sami.



 Kukuruzni muffini s tikvicama

1 šalica oštrog brašna
1 šalica kukuruznog brašna
1 šalica mlijeka
1/3 šalice ulja
1 čvrsti jogurt (180g)
1 cijelo jaje
1 tikvica, srednje veličine
1 paketić praška za pecivo
1 paketić sira ribanca (40g)
3 žličice šećera
2 žličice soli

*šalica je ona najobičnija, 2dcl





Izmiješate suhe sastojke, dodate mokre sastojke i izmiješajte u glatku smjesu. 

Tikvicu naribajte i rukama istisnete višak tekućine te je dodajte smijesi.

Napunite kalupiće za muffine do ruba, bolje je mrvicu ispod nego preko jer će se dignuti prilikom pečenja.

(Ja sam dodala i polovicu male kuglice mozzarelle u neke.)

Pećnicu zagrijte na 200 C i pecite oko 30 min. 

Ako ohlađenima muffinima dodate malo sirnog namaza i još pokoji dodatak dobit ćete slane cupcakese. :)


ponedjeljak, 4. kolovoza 2014.

Narančasta / Mmmileram torta s mmmarelicama

Narančasta.


Narančasta ima okus po naranči? Možda, ali ako se mene pita ima okus marelice i miriše na nevene.

Kažu da je narančasta boja energije, dobrog raspoloženja, kretanja i moram se složiti s time.

Ne bih je nikad svrstala u svoje omiljene boje, no po nečemu mi je posebna. Kad promatram žene oko sebe, odnosno njihovu pojavu dijelim ih na nezanimljive, zanimljive i narančaste. E sad... kad kažem narančaste ne mislim da nužno nose narančastu odjeću, frizuru, ili da su ginger tena, iako to često bude slučaj. Narančaste žene su one koje zrače neku posebnu energiju. Djeluju mi smireno i produhovljeno, ali u isto vrijeme pune života i neke razigranosti. Odjevni stil im je vrlo ženstven, većinom neobičan i s pomno biranim modnim dodacima pa uvijek odskaču u masi. Njihova ugodna vanjština im primjetljivo, ali nenametljivo ističe živahnu energiju. Sigurna sam da i vi poznajte bar jednu takvu ženu.



Isto su tako marelice 'narančaste' među voćem. Uvijek me iznova oduševe. Nenametljive, oku ugodne, na opip divno baršunaste, nježne i mekane. Odlične su sirove, a termički obrađene postaju još bolje! Savršeno izbalansiran slatko-kiseli okus lako će biti glavna zvijezda, no i u sporednoj ulozi će zablistati. Dokaz? Pojedite komad slavne čokoladne Saherice. Može li bolje od okusa koji poboljša okus čokoladne torte? :)

Ima li finijeg džema od domaćeg džema od marelice? Nema ako se mene pita. Džemanje palačinki, ili svježeg, toplog kruha uz čašu hladnog mlijeka su opravdano 'dječje radosti' trenutci. Tu su i knedle s marelicama... Mislim, šljive su zakon, ali marelice rasturaju!

A neveni? Jednom rječju čarobni.  Nevenova krema je nazmjenjiva njega za moje ruke tijekom zimskih mjeseci, a toliko je lijepa, slatka i mirisna da je voli i naš peso bleso. Jednom prilikom je i  pojeo trećinu pikse. Bio je sam doma te je sam uspio otvoriti piksu, i dalje nam nije jasno kako. :) Uvijek tako reagira na nju, kad namažem ruke stalno hoda za mnom i sav se ustrperi na miris...  ma znate kako to ide s pesima...

No, da se vratim na marelice.

Marelice i vanilija su jedan jako fini par pa sam iskoristila sezonu i napravila tortu s bezbroj lica. Meni je jedna od dražih torti i često je pravim. Govorim o popularnoj Mileram torti koja odlično nosi bilo koje godišnje doba, no ljeto je ipak pravo vrijeme za nju. Puno lagane, sočne kreme od milerama i pudinga s okusom vanilije te voće preko nje istovremeno će vas osvježiti i zasladiti. I da, mnogi će tražiti još... :)



Mileram torta 


Recept je s coolinarike,  jednostavan i bez mana te odobren s više strana pa ga ovdje samo prepisujem.

Tijesto
  
 25 dag glatkog brašna
 10 dag šećera
 1 paketić praška za pecivo
 1 paketić vanilin šećera
 8 dag maslaca
 1 jaje
Krema

 1/2 l mlijeka
 2 vrećice pudinga od vanilije (koristim Dolcela bourbon vaniliju)
 20 dag šećera
 80 dag milerama (ili masnog kiselog vrhnja)
  voće
  preljev za tortu





Od navedenih sastojaka zamijesiti prhko tijesto i ostaviti u hladnjaku oko 45 minuta.Razvaljati ga i staviti u okrugli kalup (26cm) prethodno namazan maslacem ili obložen papirom za pečenje.

Skuhati puding prema uputama s gore navedenom količinom mlijeka i šećera i u još vruć umiješati mileram te sve skupa izliti na tijesto. Preko kreme naslagati voće, može svježe i iz kompota.





Peći 70 minuta u pećnici zagrijanoj na 170 stupnjeva. Kad se torta tek izadi iz pećnice malo je tekućasta, bez brige hlađenjem će se stisnuti.

 Dobro ohladiti, najbolje preko noći i tada preliti preljevom za torte.  Ja u ovom slučaju nisam stavljala preljev jer je torta bila za 'kućnu upotrebu', a moj ukućan ne ljubi baš te preljeve pa sam samo premazala s malo ugrijanog meda.


srijeda, 30. srpnja 2014.

Smaragdni / Pureće rolice sa sirom i povrćem



Bio je to jedan običan tjedni ručak, onaj koji vam diktira ponuda u trgovini.

Hodala sam trgovinom i gledala svoja posla, a onda me je pogledao on. Odskakao je od ostalih i stršao u svojoj različitosti. Morala sam ga primjetiti, pogledati, zagledati se u nj. Bilo je nešto u njegovom tenu, neodoljivo privlačno, pomalo egzotično i vrlo,vrlo dražesno.

Pričam o siru.

Među svim bljedunjavim primjercima stajao je i taj veliki kolut gaude s pestom. Sir svijetlo zelene boje s tamno zelenim točkicama, prelijepe zelene nijanse. Nazvala sam ga Smaragdni i naravno kupila.

Okus je fin,  pesto odnosno bosiljak daje dašak svježine, ali to je prije svega jedan vizualno jako lijep sir. Nazovite me površnom, no tako je.

Nakon što sam  mu se dovoljno nadivila, nemilosrdno smo ga pojeli.

Bio je tu pokoji šareni sendvič sa sirom...


...a ostalo sam zamotala u puretinu i svemu dodala malo sezonskog povrća kako bi se purica opustila u sokovima te od uštogljene sirovine postala jedan solidno sočan komad.




Pureće rolice sa sirom

Za dvoje:

0.5 kg bijelog mesa (puretina, piletina)
2 veća paradajza
10ak cherry rajčica (ili komadići običnog paradajza)
1 veći luk
1 paprika
2 češnja češnjaka
4 manja do srednja krumpira

začini: sol, papar, slatka paprika, češnjak, majčina dušica, origano, bosiljak.... ili što god vas veseli.

sir - ne zaboravite sir, ako nemate gaudu s pestom dodajte malo bosiljka, suhog ili svježeg samo neka se zeleni.


Bijelo pureće meso razrežete na tanke šnicle te ih malo istučete i začinite solju, paprom i crvenom slatkom paprikom.

Na svaku šniclu na sredinu stavite naribanog sira i par komada prepolovljenih cherry rajčica. Meso zamotate u rolicu i pričvrstite čačkalicom. Tako će paradajz iznutra 'hidratizirati' miss puricu.

Kratko popržite na naglo, na  malo ulja te stavite pokriveno sa strane.

U istoj posudi izdinstajte na trakice narezan luk i papriku, dodajte na male kockice oguljeni i nasjeckani paradajz te podlijte s malo vode ili još bolje temeljcem. 

Dodajte i na sitno nasjeckani krumpir. Naravno, mogu i veći komadi, ali ovako je prije gotovo.

Ponovno ubacite rolice da se sve skupa dinsta. Povremeno lagano miješajte i po potrebi podlijevajte. Pred kraj začinite. Ja sam stavila sol, papar, malo mljevene slatke paprike, češnjak, origano, majčinu dušicu i još malo bosiljka.

Gotovo je kad je krumpir dovoljno kuhan.



četvrtak, 24. srpnja 2014.

Nepredvidljiva sreća / Vrganji na jastučiću od palente




Ljeto je nepredvidljivo, nikad ne znaš što te čeka. Isto je s vrganjima, barem u mojem slučaju.

Na GO sam. Toliko čekanih dva tjedna slobode munjevito prolazi i dok pokušavam što bolje organizirati vrijeme kako bih stigla sve što sam zamislila, vrijeme leti i ubrzo će GO stajati za 'game over'.

Prvih tjedan dana bd i ja smo bili na Ohridu i kako moje oduševljenje novim iskustvom ne staje, htjela sam napisati post o tome, no posve neočekivano su se dogodili vrganji. E sad... ne znam kakve ste vi sreće kad krenete u potragu za gljivama i jeste li ih ikad tražili, ali u mojoj familiji postoji taj običaj gljivarenja i iako se naši uspjesi broje u komadima umjesto u kilama, užitak je neprocjenjiv..

Kako smo mnoge vikende i praznike proveli u ujinoj kući na obroncima Medvednice, sa šumom na stotinjak metara od kuće posve nam je normalno u sezoni zaviriti ima li možda koji vrganj. Kažem možda jer ih zna biti, ali toliko rijetko i u toliko malim količinama da je pronaći vrganj prava sreća. Daklem, ne možemo računati na njih, ali se jako radujemo ako ih bude. Srce i smješak zatitraju svaki put kad u šumskom prostranstvu uspijemo ugledati debeljuškastu gljivu koja se savršeno uklopila u okoliš.

Dio tog pronađenog blaga pojedemo odmah, a dio posušimo u najdivnije, aromatične listiće.


 
Naravno, nekad jednostavno kupimo vrganje, no tim jelima uvijek fali onaj 'ponosni' šmek. Od toga su jedino tužnije instant  mješavine iz vrećica. :)

Ove godine se dogodilo čudo. Valjda zbog ovog toplo-kišno-sunčanog vremena.  Prvi dan sam se s malim lajavim prijateljem prošetala do šume i odmah paf... tri komada. Doduše, dva i pol jer su jednog puževi već malo gricnuli, ali ovo je lovačka priča pa ću na kraju zbrojiti tri. Kako nisam ponijela nikakvu košaricu (nadam se da znate da se gljive ne beru u najlonske vrećice) putem do kuće su i susjedi imali priliku vidjeti kakva me sreća snašla. :D



Drugi dan sam ponijela košaricu i hodajući prema šumi razmišljala sam kakve su mi šanse. Iščekivanje i kockarsko nadanje izmiješali su se s ljepljivim osjećajem sparine, a to je dobar znak. I tako bijaše. U mojoj košarici ubrzo se našlo pet primjerka. Jednom rječju PU! Dvjema riječima, preveliko uzbuđenje! To mi se nije dogodilo od ne znam kad! Oh! Aaaaa! Šta ću s njima!? Jeeeeej!

Putem nazad sam bila toliko vesela da mi je u jednom trenutku ispala košarica iz ruku. :D

Na kraju su veći primjerci završili na sušenju za najfiniju od svih juha, domaću juhu sa sušenim vrganjima, a od manjih sam pripremila spoj dva jednostavna jela koja se u ovoj kombinaciji baš fino nadopunjuju.



Vrganji s jajima na jastučiću

palenta
vrganji (ovisi koliko sreće imate ;)
jaja
kiselo vrhnje
malo češnjaka
par listića peršina
malo soli
malo papra

Količine odredite sami, vodite se time da je gotovo jelo prilično zasitno.

Šumske gljive su dosta delikatne pa pripazite sa začinima i nemojte ih previše termički obrađivati jer  se okus vrlo lako izgubi.

Skuhajte malo gušće žgance koje potpom izlijete u tepsiju ili kalup da se ohlade i stisnu.

Od vrhnja, češnjaka, peršina, papra i soli napravite umak koji pustite da malo odstoji da se okusi prožmu. Pripazite s češnjakom, treba samo malo da se lagano osjeti i da ne nadvlada okus vrganja.

Kad su se žganci ohladili narežite ih na male kvadrate i lagano popržite na grill tavi. Trebaju dobiti lijepu koricu. Pospite ih s mrvicu sušene crvene slatke paprike, također pripazite da ne pretjerate.

Ako želite i volite spoj okusa gljiva i luka sad možete ubaciti luk tako da ga nakratko popržite i složite na grilane žgance, također pripazite na količine.

Vrganje narežite na ploške, ali ne pretanke. Umutite jaja s malo soli. Na maslacu na kratko popržite vrganje pa ubacite jaja i izmiješajte. Nemojte predugo termički obrađivati, tek toliko da jaja ne budu sirova.

Jaja i vrganje rasporedite po grilanim žgancima. Dodajte malo umaka s vrhnjem.

 U slučaju da nemate vrganja ili niste imali sreće probajte sa šampinjonima ili bukovačama.