Doručak / Waffle s jabukama i cimetom

Po jutru se dan poznaje, a jutros je vani divno sunčano.

Znate one situacije koje vam se dogode u životu, a onda po njima mjerite vrijeme. One koje su vam početne i krajnje točke za neke periode vašeg života. One koje u razgovorima navodite sa od.... ili poslije... Ja upravo proživljavam jednu takvu točku i zato ne tipkam ovdje.

Dok mi dani jure ja otkrivam, upoznajem i uživam. Odselila sam u drugi kutak svijeta i sad mi je svaki dan novi doživljaj.  Pridružila sam se Njemu nakon pola godine te počinjemo novi život ispočetka. I mogu vam reć, baš je to uzbudljivo.

Tim povodom, stiže jedan slatko jesenski recept za doručke i nove početke, dana i ili novog perioda. Svejedno je. Garantiram jedino musave jutarnje osmijehe. :D

Waffle s jabukama i cimetom

-recept za waffle mi je proslijedio brat, a ja sam napravila sitne preinake. Recept u orginalu možete naći ovdje

Waffle

3 jaja
1 žličica arome vanilije ili jedan vanilin šećer
3 žlice šećera (ili dvije ukoliko ste koristitli vanilin šećer)
60 g otopljenog maslaca
450 ml mlijeka
250 g brašna / ja sam koristila svenamjensko
2 čajne žličice praška za pecivo
1 čajna žličica soli - ne vrhom puna

Razdvojite jaja i od bjelanjaka napravite snijeg.

U drugoj posudi žumanjcima dodajte šećer i aromu vanilije te miksajte dok žumanjci ne postanu blijedo žuti.

Dodajte im rastopljen maslac i mlijeko, lagano miješajući.

Brašnu umiješajte prašak za pecivo i sol pa sve skupa lagano miješajući ubacite u smjesu sa žumanjcima. Miješajte dok ne dobijete glatku smijesu bez grudica.

Na kraju pažljivo dodajte snijeg od bijelanjaka, lagano miješajući, smjesa bi trebala ostati lagano grudičasta.

Ugrijete pekač za waffle, lagano ga premažite maslacem i uspajate smjesu. Pazite da ne pretjerate jer će vam višak 'iskipiti' van pekača, a sigurna sam da vam ribanje nije drago ;)

Preljev od jabuka

2 jabuke (manje do srednje veličine)
čajna žličica aromae vanilije (ili, opet, vanilin šećer)
80-100 g šećera
par kapi limunovog soka
cimet u prahu - ja sam stavila 1 vrhom punu čajnu žličicu

Dok vam se waffle peku napravite preljev od jabuka i cimeta.

Jabuke ogulite i nasjeckate na sitne kockice.

Poškropite ih s malo limunovog soka. Taj dio možete u potpunosti izbaciti ako ne volite kiselo ili ako baš nemate limun. :) A možete i dodati sok od polovice limuna ako volite reskije okuse.

Dodajte im šećer (koji također možete prilagoditi svojem ukusu) te cimet i aromu vanilije i stavite na laganu vatru.

Miješajte jabuke dok ne puste sok te se šećer polako ne istopi. Pusitite da smjesa prokipi 5-10 minuta dok jabuke ne omekane i dok se šećerni sirup malo ne zgusne.

Prelijte preko toplih wafflea i uživajte. :)

• 
  
• 
  
• 
  
• 
  

Buč Vuč / Bučnica (i domaće vučeno tijesto)

Preskačem uvod i odmah prelazim na bit, tko voli bučnicu? Ako sad potvrdno kimate glavom, imam još pitanja za vas.

Radite li je s tikvicama ili bučom? Domaćim korama ili kupovnim? Volite li kad su kore deblje ili skorz tanke, a nadjev s više buča ili sira ? Radite li uopće bučnicu, ili je kupujuete?

Moji odgovori na ovo prevažno pitanje su: s bučom, domaće kore, volim kore mrvicu deblje, a zgužvani krajevi su zakon, ne mogu odlučiti, radim.

Kako su moji iz Zagorja, nemoguće je da neko obiteljsko okupljanje prođe, a da na stolu nema štrukla, jabučnjaka (štrudla s jabukama), ili u ovo vrijeme godine, bučnice. Iako odavno sama razvlačim tijesto, pored mame i bake još sam početnik kad se uzme u obzir koliko je vučenog tijesta prešlo preko njihovih ruku. Ne znam kako je točnije definirati tu količinu, u metrima ili kilama, no radi se o vrlo ozbiljnoj brojci. :D Zato sam ovaj put pripremanje prepustila vještim maminim rukama, dok sam ja okolo škljocala fotićem. Nadam se da će vam više fotki bolje predočiti postupak i da ćete se i sami okušati u spravljanju. Moji savjeti za vučeno tijesto su samo bez straha te da praksa čini čuda. Jednom kad se ohrabrite, shvatit ćete  koliko je sam postupak opuštajuć i zabavan. :)

U nastavku slijedi recept za domaće vučeno tijesto i bučnicu.  Uzmite u obzir da količine nisu striktne jer je ovo tipična seljačka (u pozitivnom smislu, naravno) receptura koja trpi mnoštvo varijacija na temu, pogotovo za nadjev, a ovisno o dostupnim sastojcima.

Bučnica

(za veći lim)

tkođer: količinu prilagodite svojim mogućnostima, naime veličina vučenog tijesta ovisi i o veličini vašeg stola ;)

Tijesto
500 g glatkog brašna + oko 100 g za posipanje
dobar prstohvat soli
1 jaje
mlaka voda
ulje

Nadjev
500 g buče + jušna žlica soli
300 g svježeg sira (probajte nabaviti domaći)
- ako volite sočnije, s više buča neka vam omjer buče i sira bude 2/3 buče
1 jaje
žličica šećera
soli po potrebi

- stari stoljnjak

Pa krenimo...

Od buče vam je potreban ovaj čvrsti dio. Buču prepolovite, izdubite, očistite od koštica, razrežite i zatim tako dobivene, manje komade ogulite.

Buča je dosta tvrda te se najčešće riba na nešto oštrijem i čvršćem ribežu poput ovog na fotki, no i običan će poslužiti uz pojačanu upotrebu mišića. :) A ako buču kupujete, budite mudri i kupite je već naribanu.

Naribanu buču posolite i prebacite u tkaninu da bi ste je lakše ocijedili od viška tekućine. Kuhinjska će krpa tome izvrsno poslužiti.  Soljenjem buče potaknut ćete otpuštanje viška tekućine iz nje. Bučama je sad sezona i još uvijek imaju dosta vlage u sebi, pa je bitno da višak ocijedite kako se to isto ne bi dogodilo prilikom pečenja. Inače bi krajnji rezltat mogla biti 'kuhana' bučnica.

Dok vi pripremate tijesto, pustite da se i sama dodatno cijedi. Težina lonca napunjenog vodom će posao odraditi umjesto vas.

Priprema tijesta je vrlo jednostavna.

Brašno, sol i jaje povežete s malo mlake vode, koju nastavljete polagano dodavati mijeseći tijesto. 

Dodajete vodu sve dok vam tijesto ne postane kompaktno (cca 3-4dcl). Ako vam ispadne prevlažno posipajte ga malo brašnom i ponovno umijesite.

Gdje je nestalo tijesto?! :)

Tijesto je u rukama. Mijesite ga  dlanovima sve dok ne postane glatko, a moći ćete čuti i pucketanje balončića zaostalog zraka.

Tijesto je gotovo kad se prestane ljepiti za dlanove. 

Vratite ga u posudu, nauljite površinu da se ne stvori korica dok se odmara i ostavite ga sa strane, na toplome oko pola sata. Za to vrijeme pripremite nadjev.

Ocijeđenu buču pomiješajte sa sirom, jajetom i šećerom te dodajte soli ako nije dovoljno slano. Pripazite, već ste prije posolili buče kako bi se lakše ocijedile.

Sad slijedi najzabavniji dio... razvlačenje tijesta. 

Raširite/produžite stol ako je moguće i pokrijte ga starim stoljnjakom. Prema uzorku, naš je iz kolekcije jesen/zima 1987. Stoljnjak posipajte lagano, ravnomjerno brašnom i razvaljajte tijesto maksimalno koliko možete. Tijesto valjajte u obliku pravokutnika, tako da prati oblik stola.

Kad ste razvaljali tijesto do blizine rubova, razgibajte prstiće jer nastupa najzeznutiji dio. Razvlačenje. Tu udahnte, izdahnete i vaš ples oko stola može otpočeti.

Tijesto razvlačite od sredine prema sebi, odnosno ruba stola puštajući ga da vam lagano klizi preko prstiju i jagodica. Nakon što ga pustite ono će se malo povući, zato ćete nekoliko puta morati okružiti oko stola da biste ga razvukli kako treba.

Kad završite, trebalo bi izgledati ovako.

Ako slučajno i negdje pukne, samo ga pokrpajte i nastavite dalje.

Na kraju provjerite rubove. Ako su previše debeli odrežite ih prije rolanja. Ne želite da tijesto preuzme okus nadjevu.

Zatim u rub ravnomjerno razmažite nadjev.

Preklopite rubovima...

I zatim, slijedi najzabavniji dio... 

Zarolajte bučnicu do sredine stola.

Možete je rezati na male jastučiće (malim tanjurićem oštrijih rubova kako bi se krajevi bolje zatvorili, a nadjev nebi iscurio prilikom pečenja) ili...

komade veličine lima. Lim nauljite prije no što stavite bučnicu na njega, a umjesto ulja možete koristiti i mast. Bakin savjet je da je mast bolja od ulja jer daje hrskaviju donju koricu.

Za finu gornju hrskavu koricu bučnicu prelijte vrhnjem i dodajte još prstohvat soli.

Spremna je za pečnicu. Peče se oko pola sata na 200C s tim da pred kraj pojačajte na 230C dok ne proumeni.

No, to nije sve...

Osim sa sirom buče se odlično slažu i s makom, pa u nastaku dnosim i recept za štrudlu s makom. 

Ta štrudla je moje nedavno otkriće koje sam prvi puta kušala kod susjede Međimurke. Kako obožavam mak, nije bilo dvojbe hoću li je i sama pokušat spremiti. 

Štrudla s makom i bučama

400 g buča (također ih treba malo posoliti kako bi se lakše ocijedile)

200g mljevenog maka

1 dcl mlijeka

1 žlica domaćeg (ruma)

5 velikih žlica šećera

1 jaje

Tijesto je isto, postupak pečenja također, razlika je jedino u nadjevu te što se na kraju po vrhnju posipa malo šećera obzirom da se radi o slatkoj verziji.

Milijeko zavrijete te njime prelite mak kojem ste dodali šećer i rum. Smjesi dodajte naribane buče i jedno jaje te sve dobro promiješajte. Nadjev rasporedite po vučenom tijestu i oblikujte štrudlu.

Navedena količina nadjeva je dostatna za lim veličine pola pečnice.

Jogurtica / Torta s jogurtom i voćem bez pečenja

Kuhate li ili se kuhate ovih dana? :)

Kako god, sigurna sam da desert ne odbijate, pa vam donosim svoju verziju jedne od najpopularnijih ljetnih torti.

Radi se o jogurt torti uz koju možete kombinirati ljetno, sezonsko voće, dok će ga izvan sezone odlično zamijeniti smrznuto ili voće iz kompota. Popularnost je stekla jednostavnošću pripreme - samo izmiješate i izlijete u kalup, minimalnim brojem sastojaka koje vrlo jednostavno možete prilagoditi svojem ukusu i onim najvažnijim; umjesto u pećnicu spremate je u frižider. Nije li to divno?

Okusom podsjeća na parfe torte, ali je bogatijeg, pomalo reskog okusa koji u kombinaciji sa slatkim voćem i aromatićnim amaretti keksićima daje osvježavajući ahhhh i mmm efekt.  :)

Torta s jogurtom i voćem bez pečenja

100 g keksiju - koristim kupovne amaretti keksiće ili piškote

3 čvrsta jogurta (3x180g ili 540g)
4dcl slatkog vrhnja
sok od polovice limuna
12 listića želatine ili 2 paketića  (za 1l tekućine)
4 velike žlice meda (laganijeg okusa poput bagrema) / ili neko drugo sladilo -80-100 g šećera, steviu... / slatkoću prilagodite svojem ukusu
250 g voća / moja preporuka su maline

Keksima obložite dno kalupa.

Želatinu pripremajte prema uputama s pakiranja. Ja sam ovaj put radila s listićima koje sam odvojene pustila u vodi na 7 do 8 min da se namoče.

Za to vrijeme istucite slatko vrhnje u šlag i pazite da ga ne pretučete u maslac.

Prstima ocijedite listiće želatine te na laganoj vatri zagrijte dok se ne otope. U želatinu sam umiješala (ne obrnuto jer je jogut hladan!) jogurt miješajući brzim pokretima, te onda takvu smjesu, lagano miješajući, dodala slatkom tučenom vrhnju.

Svemu dodajte sok limuna i med. Slatkoću prilagodite svome ukusu, no vodite računa o slatkoći keksiju i voća.

Jedan dio kreme razmažite preko keksiju, dodajte polovicu voća kojeg ravnomjerno razbacajte po kremi s tim da si ljepše primjerke voća ostavite za kraj, za dekoraciju. Preko svga premažite ostatak kreme i zagladite.

Kalup obložite prozirnom folijom te stavite na par sati u frižider da se krema stisne.

Uživajte u svojoj osvježavajućoj tortici! :)

Pasja vrućina / Pseći sladoled

Znate li da izraz pasja vrućina nema veze sa psima? Iako na prvu ne bi bilo teško povezati to dvoje; pseću bezvoljnost čim živa u termometru poraste, porijeklo naziva ipak treba tražiti u nečem iznad nas. Konkretnije, u pojavi najsjajnije zvijezde noćnog neba Siriusu, a koja spada u zviježđe Velikog Psa i koja se pojavljuje upravo za najvrućijih, ljetnih mjeseci. Stari Egipćani su prvi primjetili tu pojavu te je od njih potekao naziv koji još i danas, u mnogim jezicima povezujemo s ljetnom žegom.

A u skladu s vremenom, klimatskim i kalendarskim, M., naš mali dlakavi prijatelj je opet prisvojio pločice u kupaoni. Tamo boravi većinu dana, ostatak vremena hvata sjenu ispod balkonskih vrata ili se zavuče u svoj brlog koji je najmračniji kut stana (čitaj najdonja polica naše kućne biblioteke :) ). Dnevna šetnja po kvartu nije više toliko znimljiva i umjesto njušaknja 'tkoseovdjesvesmucao' draže mu je kotrljati se po travi pa sad odlazimo van da se nakratko 'pokotrlja'.

To je ujedno i znak da je vrijeme za ljetnu rutinu. Duže šetnje i veća fizička aktivnost rezervirane su samo za rano jutro ili kasniju večer, voda u zdjelici se mijenja/nadopunjava nekoliko puta dnevno, a redovitu klopu povremeno zamjenjuje/nadopunjuje hladni jogurt ili svježi sir.

Naravno, tu su i poslatice u obliku psećeg sladoleda. Zamrznuti možete zapravo sve što bi vašeg ljubimca veselilo, a predlažem juhu od mesa i povrća, jogurt i sir s dodacima ili kao u ovom slučaju kombinaciju banane, jogurta i kikiriki maslaca. Pustite mašti na volju i razveselite svoje četvernonožne, dahtajuće prijatelje najdražom ljetnom poslasticom.

I za kraj, uživajte u druženju s vašim najveselijim članovima obitelji, doma i na godišnjem odmoru, no nemojte zaboraviti i na druge životinjice; ostavite posudice s vodom na balkonu ili u dvorištu za ptičice, ježeve te mace i pse bez svojih ljudova. Hvala vam u njihovo ime! :)

Vaši M. i E.

(bez)Čizkejk / Chessecake - bez sira, bez glutena i pečenja

Pa dobro od čega je onda taj 'čizkejk'?

Od kameleonskih sastojaka. Pravi iluzionistički kolač. Za sve one koji ne jedu mliječne proizvode, gluten, šećer, jaja... Veganski, zdrav, bez pečenja, neki bi rekli i pomodan.

Mene su zaintrigirali sastojci, a okus me je oduševio. Neobično je čizkejkast, pomalo lagan i težak istovremeno, i jako, jako fin. Rekla bih da mi je čak i finiji od klasičnog čizkejka, a čizkejk mi je jedan od top kolača.

Tajna je u orašastim plodovima, mojim najdražim indijskim oraščićima i bademima.

Dodajte im još malo suhih datulja, limun, kokosov maslac i mlijeko, dobar blender i  imate fenomenalan kolač. Ili kolačiće kao u mom slučaju.

Umjesto u pećnicu spremate ih u zamrzivač. Bonus je što ih možete jesti smrznute kao sladoled ili malo pričekati do klasične kremaste teksture.

Cheesecake bez sira

(šalica - 200ml)

Podloga
1 šalica datulja (prethodno namočenih u toploj vodi oko 10ak minuta i ocijeđenih)
1 šalica badema (neoguljenih, neprženih)
prstohvat soli

Krema
1.5 šalica neslanih indijskih  oraščića (namočiti u vodi 5-6 sati)
sok od jednog većeg limuna (otprilike 1/4 šalice)
1/3 šalice kokosovg maslaca, otopljenog
1/2 šalice + 2 žlice kokosovog mlijeka
1/2 šalice meda (ili agavinog, javorovog sirupa za vegansku verziju)

Po želji voće kao dodatak.

12 papirnatih čaša ili kalup za muffine i papirnati podmetači. Ili okrugli kalup 26cm ako radite u formi tortice.


Datulje ubacite u blender, sameljite ih u ljepljivu pastu, izvadite i stavite sa strane. Zatim u blender ubacite bademe i njih sameljite, trebaju biti brašnasti. Dodajte im datulje, prstohvat soli i opet smiksajte, provjerite je li smjesa dovoljno ljepljiva tako da je malo stisnete između prstiju, trebali biste moći napraviti kuglicu. Ako je još presuha dodajte malo datulja, a ako je preljepljiva dodajte još malo badema. Smjesu rasporedite po kalupićima, a za svaki kalupić predvidite oko jednu žlicu. Prstima lagano utisnite smjesu u kalupiće, baš kao i kod pravog cheesecake-a, te ih stavite u zamrzivač da se podloga lagano stisne dok radite kremu.

Umjesto kalupa ja sam smjesu slagala u papirnate čašice (zaostale s novogodišnjeg tuluma :) ) pa sam ih samo rastrgala nakon vađenja iz zamrzivača, no možete se poslužiti i kalupom za muffine s tim da stavite papirnate podmetače kako biste ih kasnije lakše izvadili.

Za kremu ponovno sve sastojke dodajete u blender. Krenite s namočenim indijskim orščićima (ako ste u stisci s vremenom za namakanje, prelijte oraščiće kipućom vodom pa ih tako ostavite oko sat vremena) i polako dodajte ostale sastojke te miskajte dok ne dobijete svilenkasto kremastu teksturu. To će potrajati oko minutu, dvije, a po potrebi dodajte malo više limunovog soka ili meda.

Kremu žlicom rasporedite po smjesi od badema i datulja te ponovno vratite na par sati (cca 2-3h) u zamrzivač. Možete ih poslužiti smrznute (ako su manjem izdanju) ili ih izvadite barem pola sata prije (torta verzija) da se otope.

Čizkejkovići će se odlično slagati (vizualno i okusom) s bobičastim voćem, nektarinama, breskvama i sl. pa svakako probajte.

Orginalni recept sam pronašla ovdje, a na vrlo dragom mi blogu Na tanjiru  možete vidjeti i torta varijantu u kombinaciji s malinama (kao i mnoštvo drugih finih i zdravih čudesa ;) ).

Ljeti roštiljamo / Ćuftoražnjići i lepinjice

Ljeto i roštilj, dobra stara neraskidiva veza.

Kako svakoj vezi s vremena na vrijeme treba malo promjene, donosim vam recept s za ove ćuftoražnjiće i brzinske lepinjice  da okusi junetine, pečene i sušene paprike malo začine i zapeckaju vaše roštilje.

Ako niste u mogućnosti roštiljati na otvorenom (a trebali biste naći načina, jer što je ljepše od prirode, dobrog društva i fine hrane? :) ) roštilj tava ili obična tava će isto biti savim ok.

Lepinjice sam radila po receptu J. Olivera i zaista su čudesno brzo gotove. Okusom su dosta neutralne pa im svakako treba neko 'podmazivanje', on predlaže maslinovo ulje, češnjak i začinsko bilje, a ja sam se ipak odlučila na umakalicu sa svježam krastavcima u tipu Tzatziki umaka.

Ćuftoražnjići

- količinu prilagodite svojim potrebama, ja sam radila s pola kile mesa

fino mljevena junetina (mora imati i masnijih dijelova)
soda bikarbona
gazirana mineralna voda
začini: sol, papar, slatka i ljuta suha mljevena paprika
svježa paprika

Meso začinite svime osim solju prema ukusu. Ja sam stavila 2/3 male žličice svježe mljevenog papra, ravno punu žlicu slatke suhe paprike, malu žličicu domaće ljute suhe paprike i malu žličicu sode bikarbone. Dodajte gaziranu mineralnu vodu, ja na pola kile mesa stavljam oko pola deci. Sve skupa dobro izmješajte rukama i ostavite da oodstoji barem sat vremena, a najbolje preko noći. Sol dodajem tek pred pečenje jer ona izvlači vlažnost iz mesa. S druge strane, sodu bikarbonu i mineralnu dodajem upravo zato da bi meso bilo sočnije.

Meso oblikujte u kuglice veličine oraha te ih pažljivo nabockajte na štapiće za ražnjiće. Između svake ćuftice stavite komadić svježe paprike koju ste prethodno oprali i očistili od koštica. Osim paprike možete dodati i bilo koje drugo povrće po želji.

Pecite oko 15 min na srednje jakoj vatri.

Lepinjice 

recept u orginalu

350 g brašna (+ još malo za pobrašniti površine, ruke) - dosad sam radila s integralnim i glatkim
350 g jogurta (koristila sam čvrsti)
1 žličica praška za pecivo
sol (otprilike 1 žličica)

Dodajte sve sastojke u veliku posudu te rukama izmjesite u glatku, jednoličnu masu. Ne treba dugo mijesiti, tek toliko da se sastojci prožmu, ako vam je lakše radite na pobrašnjenoj površini. Tijesto ostavite na kratko (5-10 min) da se odmori  poklopljeno kuhinjskom krpom.

Ako već niste, pobrašnite radnu površinu, prebacite tijesto na nju te ga podijelite na više malih kuglica (veličine golf loptice), pristima kuglice oblikujte u lepinjice 2-3 mm debljine i promjera oko 10ak cm.

Lepinjice pecite na vrućoj tavi ili roštilju oko minutu do dvije sa svake strane.

Vanilija i ja / Rolice s kremom od vanilije

Crno ili bijelo, vanilija ili čokolada.

Ja spadam u (rekla bih onu manju) skupinu ljudi koji uvijek radije biraju vaniliju. Puding, čokolada, sladoled, kolač... volim i čokoladne, ali prvi izbor uvijek će pasti na vaniliju, po mogućnosti u nekoj kiselo voćnoj verziji.

Od kad je krenula sezona jagoda fantaziram o ovim rolicama, iako i same, bez voća, tek lagano posipane šećerom u prahu osvajaju na prvu... i drugu, i treću, četvrtu... :)

Recept sam našla prije nekog vremena, a prvih nekoliko puta sam ih radila na tuljcima od aluminjske folije. Kasnije sam kupila prave tuljce s kojima je definitivno lakše raditi, no ako ih nemate neka vas to ne prijeći. Prava zvijezda ovog kolača je definitivno lagana krema od vanilije koja će biti jedanko ukusna i lijepa između npr. dva pravokutna komada lisnatog tijesta, nešto kao Mille feuille. (Iako, rolice su toliko zgodnije i svi uvijek okidaju na njih pa razmislite o tuljcima ;) )

Rolice s kremom od vanilije

500 g smrznutog lisnatog tijesta / ili 2 paketa već razvaljanog (u marketima stoji pored kora za savijaču)

Krema:

1 prašak za puding od vanilije 

500 ml mlijeka (400ml +100ml)

1 mahuna vanilije

1 žlica gustina

3 žumanjka

150 g šećera

1 vanilin šećer* (koristim domaći, stavljam 1 jušnu žlicu umjesto 1 paketića v. šećera)

1 paketić želatine (za 500ml tekućine)

200 ml slatkog vrhnja

šećer u prahu za posipanje

* Domaći vanilin šećer radim tako da u veću staklenku ubacim par mahuna vanilije preko koje nasipam običan šećer, dobro zatvorim i pustim da stoji. Već nakon tjedan dana šećer poprimi aromu vanilije, a poslije samo nadosipavam novi. Kad aroma oslabi ubacim nove mahune vanilije.

Lisnato tijesto treba razvaljati na pravokutni oblik, na otprilike 2 do 3 mm debiljine te rezati na trakice otprilike 2cm širine i dužine otprilike 15-20 cm (ovisno o veličini tuljaca koje imate, ja koristim one najmanje, a kupila sam ih u Intersparru). 

Tuljce ne mastim jer je lisnato tijesto samo po sebi već dovoljno masno, a trakice omotavam od šireg dijela tuljca prema užem na način da s pola širine trakice prelopim već omotano tijesto. Takoođer, pazite da prilikom motanja počnete malo ispod ruba šireg dijela tuljca jer se lisnato tijesti dosta širi pečenjem i ako vam se proširi preko ruba biti će vam ga teže skidati s tuljca kada bude gotovo, a možda ćete ga u tom slučaju morati malo rastrgati. Ako ovaj dio dobro odradite rolice će biti dovoljno komaktne za punjenje i vrlo lako će kliznuti s tuljaca. Lisnato pečete prema uputama (200C oko 20ak min ili dok ne dobije lijepu zlatnu boju).

Krema

Za kremu pjenušavo istucite žumanjke sa šećerom pa im dodajte 100ml mlijeka, prašak za puding od vanilije, gustin i opet dobro promiješajte da biste razbili ev. grudice.

Mlijeko zakuhajte s cijelom mahunom vanilije, kad zakipi izvadite vaniliju, maknite sa strane i lagano miješajući dodajte smijesu od  žumanjaka, pudinga i gustina, vratite na laganu vatru i miješajući zakuhajte dok ne proključa (oko minutu, kao kod pudinga).

Kad je krema gotova umiješajte sjemenke od mahune vanilije koju ste prethodno kuhali s mlijekom. Mahunu razrežite na pola i nožem pokupite sjemenke (crne sitne točkice).

U još vruću kremu dodajte  rastopljenu želatinu (pripremiti prema uputama s pakiranja - promiješati s 4 žlice hladne vode pa pustiti 10 min da nabubri i onda je na laganoj vatri rastopiti pazeći da ne kuha), i dobro promiješajte dok se ne stopi s kremom. 

Kad se krema dovoljno rashladi pažljivo umiješati tučeno slatko vrhnje.

Kremom napunite vrećicu za ukrašavanje i napunite rolice. Rolice prije serviranje posipajte s malo šećera u prahu.

Orginalni recept sam pronašla ovdje i s razlogom je toliko popularan. :)

Jagode i čokolada / Čoko pita

Long time no see... Prošlo je previše vremena od mog prošlog posta i obećanja recepta za male čoko pitice pa ću preskočiti uvode, zaplete i objašnjenja i preći na konkretno.

Čoko pitice punjene bijelom linoladom su bile hit na pikniku, a  vjerujem da će i vas oduševiti. Izrada je vrlo jednostavna, možete sve odraditi u homemade verziji, a možete i kombinirati domaću i instant verziju. Predlažem da iskoristite sezonu i obogatite je jagodama, no i dodatak malo tostiranih badema ili lješnjaka neće odmoći ;)

Također, kao što sam i obećala, slijedi malo darivanje povodom blogorođendana (za darove nikad nije kasno, zar ne? :) ) na  Facebook stranici bloga pa zavirite ovih dana. Nagrada je etažer kao onaj s piknika koji je super zgodan i mobilan za sva nadolazeća druženja u prirodi i na otvorenom, a s vašim piticama bit će vam još i zgodniji. ;)

Ako se pitate zašto je na fotki jedna velika pita, a ja stalno spominjem pitice, razlog je jednostavan... nedostatak vremena i prigoda. Znači, ako nemate male kalupiće ili puno vremena jedostavno napravite jednu veliku. Ovu pitu sam radila dragoj kolegici i prijateljici (hvala ti za svu podršku i promociju mog blogića, divna si :*) za rođendan pa mi je bilo zgodnije napraviti maxi verziju.

Čoko pita s bijelom linoladom

Tijesto

1 jaje
12 dag šećera
12 dag maslaca
25 dag brašna
5 dag kakaa
1 mala žličica sode bikarbone / ili prstohvat
1 vanil šećer
1 do 2 žlice mlijeka

Brašnu dodajte sodu bikrabonu, šećer i kakao, na listiće narezan maslac i jaje. Umiješajte tijesto i dodajte mlijeka tek toliko da tijesto lakše umijesite. Formirajte kuglu od tijesta, pa je spljoštite u disk (tako ćete ga kasnije lakše razvaljati), zamotajte ga u prozirnu foliju i stavite u frižider da se dobro ohladi (barem pola sata).

Nakon hlađenja tijesto razvaljajte na pobrašnjenoj površini, neka vam bude nekoliko cenimetara veće od kalupa da ga ima dovoljno i za rubove, zatim ga prebacite preko valjka pa njime obložite, u tankom sloju maslacem namašćeni kalup (ili kalupiće). Tijesto prstima utisnite, pogotovo na ruboovima, nabockajte vilicom i pecite na 180 C oko 20, 25 minuta. Pustite da se malo ohladi prije punjenja kremom.

Krema - je zapravo domaći čokoladni puding pa je slobodno zamjenite instant verzijom ;)

(orginalni recept je preuzet odavde , a ja sam ga malo prilagodila. Stavila sam mliječnu čokoladu umjesto tamne i izbacila šećer. Prvi puta sam je radila baš po receptu i bila mi je nekako prejaka odnosno preslatka, pa ako više preferirate tamnu čokoladu preporučam da također smanjite šećer.)

Mjerila sam običnom šalicom od 200ml.

1/4 šalice škrobnog brašna
prstohvat soli
3 šalice mlijeka  (3% mm)
4 žutanjka
200 g mliječne čokolade (nasjeckane)
1 žličica ekstrata vanilije
2 žlice maslaca

U posudi s debljim dnom umiješajte škrobno brašno, sol, mlijeko i žutanjke tako da nema grudica i zatim zagrijte na srednje jakoj vatri. Cijelo vrijeme lagano miješajte pjenjačom, kad se smjesa zgusne i kad zaključa (na površini izbiju mjehurići) maknite je s vatre i umiješajte nasjeckanu čokoladu. Smanjite vatru, vratite smjesu i lagano miješajte da se čokolada otopi (par sekundi), dodajte maslac i dalje miješajte dok se mlaslac ne otopi (isto par sekundi) i to je to. Krema je gotova.

Još toplo tijesto (lakše se maže) premažite linoladom i preko toga prelite čokoladni puding, pustite da se ohladi na sobnoj temperaturi pa zatim stavite u frižider da se dobro ohladi.

Od bjelanjaka sam napravila puslice koje su mi uz jagode poslužile za dekoraciju.

Puslice

4 bjelanjka
250 g šećera
prstohvat soli

Otopite šećer s bjelanjcima na pari i prebacite u posudu za miksanje. Dodajte prstohvat soli.

Miksajte oko 15 do 20 min, smjesa treba postati glatka i sjajna te davati lagani otpor mikseru.

Obložite lim papirom za pečenje pa štrcaljkom za šlag oblikujte puslice te ih 'sušite' u pećnici oko sat i pol na 100 C, s tim da pećnicu malo otvorite (glavite kuhačom vrata). Puslice čuvajte u dobro zatvorenoj posudi da ne navuku vlagu (ako ih ne pojedete odmah)

1. blogorođendan

Vrijeme leti kad se zabavljaš! Tako nekako je ukratko prošla godina dana od kako se ovaj blog zakotrljao. :)

Još se čudom čudim kako je vrijeme brzo proletilo i koliko lijepog mi je blog donio.

Divnih komentara i podrške od prijatelja, obitelji do posve nepoznatih ljudi. Novih stvarnih i virtualnih poznanstava s kolegama blogerima te novi inspirirajući foodie svijet s obiljem otkrića, ideja i znanja koje se nesebično dijeli otkrivajući tajne i trikove šarolikog gastro svijeta. Ako vam zatreba inspiracije bacite pogled na Čitanku i uronite u fini, slasni svijet naših blogera, užitak je zagarntiran. I vjerujte mi, jako, jako puno truda stoji iza svakog objavljenog posta ili statusa.

Na osobnoj, recimo nekoj duhovnoj razini donio mi je toliko potrebnu dozu kreativnog izražavanja, moju malu oazicu veselja. Radost koja se rasplamsa sa svakim novim postom i istinsku sreću zbog svakog uspjelog recepata, interakcije s vama, novog izazova te jednostavnog, hedonističkog uživanja u lijepom i finom, u trentku i malim svakodnevnim ritualima.

Poklončići su uvijek dobrodošli

Pogotovo kad uključuju malo balončića od sapunice, konfete i pokoju tetovažu :)

Obzirom na slavljenički povod trebalo mi je nešto posebno. Razmišljala sam što da napravim, koji recept da pripremim i onda mi je krajem prošlog tjedna kliknula ideja... napravit ću piknik! To je to, savršeno zaokružuje sve ono što želim od bloga i što vam pokušavam prenijeti, počevši od imena. Ovaj put nema recepta, samo želja da se inspirirate i prvom prilikom pobjegnete u prirodu.

Poruka je odaslana, prijateljice su se složile, meni je bio osmišljen i naravno premalo slobodnog vremena da se sve izrealizira. Ali hej, kad blogeri nisu u stisci s vremenom?! :)

Moja ljubav prema piknicima i izletima postoji, valjda oduvijek. Kao mala sam obožavala knjige o Pet prijatelja baš zbog toga jer su uvijek negdje skitali što je bilo popraćeno s vrlo detaljinim opisima hrane. (Da oduvijek sam bila foodie. Knjiga/film/serija s puno opisa hrane/pića uvijek ima dodatni plus kod mene :)). Kasnije, malo stariju su me oduševljavali Dražesni pupoljci svibanjski i sve one divne britanske minidrame i filmovi o čajankama na otvorenom, izletima i ladanjskom ugođaju. Ne pomaže ni stalna doza interneta u zadnjih par godina s mnoštvom divnih, divnih prizora koji izazovno potenciraju 'Oh!' uzdahe. Inspiracije i ideja mi dakle nije nedostajalo. :)

Na kraju, ideja ležernog druženja u prirodi s dobrim društvom je moj vrh savršeno provedenog vremena. Još ako se u to uključi malo entuzijazma i dobre volje mora biti savršeno. Ima tu i genetike, svi u familiji volimo 'da guzica vidi puta', roštilje, izlete i druženja. Jedna od najživljih obiteljskih doživljaja iz djetinjstva mi je upravo izlet na jezero malo van grada s mamom, tatom i bratom usred tjedna, jedno obično popodne. Bilo je spontano, tata je potrpao stvari, brata i mene u auto, putem smo pokupili mamu s posla i zapalili na ručak u prirodu. Pekli smo roštilj (u mojoj familiji ne postoji prigoda kad roštilj nije prigodan ;) ). Mama se sunčala, tata i brat su pecali dok im nije naišao kontrolor pa smo se pravili da nemamo pojma od kud pored nas ribički štapovi, a ja zapravo i ne znam što sam točno radila, sjećam se samo lijepog osjećaja.

Isto je s ovim piknikom i on će ostati trajno zabilježen, tamo negdje za konačni zbroj događaja koji su vrijedili.

Kao što sam spomenula, vremena za pripremu je bilo malo. Nakon što je vrijeme potvrđeno, i klimatsko i kalendarsko, bacila sam se na pripreme. Znala sam što ću raditi i da neću sve stići sama te je tu uskočila moja najdraža T., moja prijateljica od malih nogu, kuma i moj najdraži mrgud zlatnih ruku, uvijek spremna izvesti neizvedivo. Našle smo se u subotu navečer kod mene, prošle plan, izmijenile ideje, prijedloge i protuprijedloge, nekoliko medica i onda se bacile na posao. Ja sam pekla kolače dok je ona izrađivala dekoracije. Ništa čudno da T. nije slastičarka po struci. :D

Sutradan smo ravno iz kreveta nastavile s pripremama, a kad se ostak ekipice okupio i kad smo napokon bile gotove s pakiranjem svega što bi nam dobro došlo potrpale smo stvari u crveni autić i krenule na prvi ženski piknik. Šest djevojaka i jedan pas, jedan autić dupkom pun + jedan bicikl. Obližnja livada je bila odredište, a hrana i veselje cilj!

Srećom pa smo ponijeli mrežu za loviti leptire... jer ne znam kako bismo inače ulovile jednu
zalutalu žabicu i desetak buba koje su ozbiljno priprijetile našoj hrani

Baš tu livadu sam zapazila još prije par godina šetajući svog lajavog prijatelja i pomislila kako je kao stvorena za piknik. Vrlo dostupna, pomalo zaklonjena od znatiželjnih pogleda, uz sam rub vrlo lijepog dijela šume. Smjestile smo se na dio okružen poljskim cvijećem, u hladu ispod krošnji šumskog drveća kroz koje se probijalo sunce milujući nas taman ugodnom toplinom.

Iako sam curama najavila da će biti fotkanja hrane, ugođaja i sveg što bi moglo biti zanimljivo za post, ponijela me atmosfera pa sam na brzinu okinula par (ne baš najboljih) fotki i jednostavno se prepustila uživanju. Znam, nikad pravog fotografa od mene, ali neki trenutci jednostavno traže stopostotnu prisutnost, bez objektiva, mobitela, interneta... samo mi, ugođaj i prijatelji s kojima to dijelimo, tu i sada.

Na meniju za piknik su se našle mini pizze u vege i običnoj kombinaciji, mići pileći pohanci te umak s jogurtom i začinskim biljem za dipanje, miješana svježa salata u teglicama (super praktično i za gablec) te mini platica sa sirevima. Inače, pileći pohanci iz limene zdjele su mi broj jedan jelo za izlete još od kad sam prije godinu, dvije vidjela ekipicu penzionera kako guštaju u njima ispred jednog planinarskog doma. Totalna retro dekadencija. :)

I šećer na kraju.. i na početku i cijelo vrijeme. Stol s kolačima je bio highlight cijelog druženja. :D Prijateljica je donijela muffine, ja mini pite s borovnicama i malinama te iste takve pite u čokoladnoj verziji s kremom od domaćeg čokoladnog pudinga. Radi svoje zabave i iznenađenje efekta, napravila sam čokoladne pite u tri verzije, nešto poput graha sa svim okusima u Harry Potteru. Jedni su bili samo s kremom, drugi s kremom i dodatkom džema od marelice i treći s kremom i dodatkom bijele linolade. Treći su rasturili, a otikrivanje pravog okusa u naizgled istim kolačima bilo je ljatmotiv cijelog druženja. Zato će moj sljedeći post biti upravo taj recept + jedno malo, ali slatko piknik darivanje. :)

S time ću i završiti ovaj predugački post, imam toliko toga još za reći, ali ima vremena... hvala vam što posjećujete moj blog, što čitate i komentirate. Hvala vam na svakom isprobanom receptu, čitamo se, fino papamo i veselimo i dalje.

:*