Po jutru se dan poznaje, a jutros je vani divno sunčano.
Znate one situacije koje vam se dogode u životu, a onda po njima mjerite vrijeme. One koje su vam početne i krajnje točke za neke periode vašeg života. One koje u razgovorima navodite sa od.... ili poslije... Ja upravo proživljavam jednu takvu točku i zato ne tipkam ovdje.
Dok mi dani jure ja otkrivam, upoznajem i uživam. Odselila sam u drugi kutak svijeta i sad mi je svaki dan novi doživljaj. Pridružila sam se Njemu nakon pola godine te počinjemo novi život ispočetka. I mogu vam reć, baš je to uzbudljivo.
Tim povodom, stiže jedan slatko jesenski recept za doručke i nove početke, dana i ili novog perioda. Svejedno je. Garantiram jedino musave jutarnje osmijehe. :D
Waffle s jabukama i cimetom
-recept za waffle mi je proslijedio brat, a ja sam napravila sitne preinake. Recept u orginalu možete naći ovdje
Waffle
3 jaja
1 žličica arome vanilije ili jedan vanilin šećer
3 žlice šećera (ili dvije ukoliko ste koristitli vanilin šećer)
60 g otopljenog maslaca
450 ml mlijeka
250 g brašna / ja sam koristila svenamjensko
2 čajne žličice praška za pecivo
1 čajna žličica soli - ne vrhom puna
Razdvojite jaja i od bjelanjaka napravite snijeg.
U drugoj posudi žumanjcima dodajte šećer i aromu vanilije te miksajte dok žumanjci ne postanu blijedo žuti.
Dodajte im rastopljen maslac i mlijeko, lagano miješajući.
Brašnu umiješajte prašak za pecivo i sol pa sve skupa lagano miješajući ubacite u smjesu sa žumanjcima. Miješajte dok ne dobijete glatku smijesu bez grudica.
Na kraju pažljivo dodajte snijeg od bijelanjaka, lagano miješajući, smjesa bi trebala ostati lagano grudičasta.
Ugrijete pekač za waffle, lagano ga premažite maslacem i uspajate smjesu. Pazite da ne pretjerate jer će vam višak 'iskipiti' van pekača, a sigurna sam da vam ribanje nije drago ;)
Preljev od jabuka
2 jabuke (manje do srednje veličine)
čajna žličica aromae vanilije (ili, opet, vanilin šećer)
80-100 g šećera
par kapi limunovog soka
cimet u prahu - ja sam stavila 1 vrhom punu čajnu žličicu
Dok vam se waffle peku napravite preljev od jabuka i cimeta.
Jabuke ogulite i nasjeckate na sitne kockice.
Poškropite ih s malo limunovog soka. Taj dio možete u potpunosti izbaciti ako ne volite kiselo ili ako baš nemate limun. :) A možete i dodati sok od polovice limuna ako volite reskije okuse.
Dodajte im šećer (koji također možete prilagoditi svojem ukusu) te cimet i aromu vanilije i stavite na laganu vatru.
Miješajte jabuke dok ne puste sok te se šećer polako ne istopi. Pusitite da smjesa prokipi 5-10 minuta dok jabuke ne omekane i dok se šećerni sirup malo ne zgusne.
Kako god, sigurna sam da desert ne odbijate, pa vam donosim svoju verziju jedne od najpopularnijih ljetnih torti.
Radi se o jogurt torti uz koju možete kombinirati ljetno, sezonsko voće, dok će ga izvan sezone odlično zamijeniti smrznuto ili voće iz kompota. Popularnost je stekla jednostavnošću pripreme - samo izmiješate i izlijete u kalup, minimalnim brojem sastojaka koje vrlo jednostavno možete prilagoditi svojem ukusu i onim najvažnijim; umjesto u pećnicu spremate je u frižider. Nije li to divno?
Okusom podsjeća na parfe torte, ali je bogatijeg, pomalo reskog okusa koji u kombinaciji sa slatkim voćem i aromatićnim amaretti keksićima daje osvježavajući ahhhh i mmm efekt. :)
Torta s jogurtom i voćem bez pečenja
100 g keksiju - koristim kupovne amaretti keksiće ili piškote
3 čvrsta jogurta (3x180g ili 540g)
4dcl slatkog vrhnja
sok od polovice limuna
12 listića želatine ili 2 paketića (za 1l tekućine)
4 velike žlice meda (laganijeg okusa poput bagrema) / ili neko drugo sladilo -80-100 g šećera, steviu... / slatkoću prilagodite svojem ukusu
250 g voća / moja preporuka su maline
Keksima obložite dno kalupa.
Želatinu pripremajte prema uputama s pakiranja. Ja sam ovaj put radila s listićima koje sam odvojene pustila u vodi na 7 do 8 min da se namoče.
Za to vrijeme istucite slatko vrhnje u šlag i pazite da ga ne pretučete u maslac.
Prstima ocijedite listiće želatine te na laganoj vatri zagrijte dok se ne otope. U želatinu sam umiješala (ne obrnuto jer je jogut hladan!) jogurt miješajući brzim pokretima, te onda takvu smjesu, lagano miješajući, dodala slatkom tučenom vrhnju.
Svemu dodajte sok limuna i med. Slatkoću prilagodite svome ukusu, no vodite računa o slatkoći keksiju i voća.
Jedan dio kreme razmažite preko keksiju, dodajte polovicu voća kojeg ravnomjerno razbacajte po kremi s tim da si ljepše primjerke voća ostavite za kraj, za dekoraciju. Preko svga premažite ostatak kreme i zagladite.
Kalup obložite prozirnom folijom te stavite na par sati u frižider da se krema stisne.
Od kameleonskih sastojaka. Pravi iluzionistički kolač. Za sve one koji ne jedu mliječne proizvode, gluten, šećer, jaja... Veganski, zdrav, bez pečenja, neki bi rekli i pomodan.
Mene su zaintrigirali sastojci, a okus me je oduševio. Neobično je čizkejkast, pomalo lagan i težak istovremeno, i jako, jako fin. Rekla bih da mi je čak i finiji od klasičnog čizkejka, a čizkejk mi je jedan od top kolača.
Tajna je u orašastim plodovima, mojim najdražim indijskim oraščićima i bademima.
Dodajte im još malo suhih datulja, limun, kokosov maslac i mlijeko, dobar blender i imate fenomenalan kolač. Ili kolačiće kao u mom slučaju.
Umjesto u pećnicu spremate ih u zamrzivač. Bonus je što ih možete jesti smrznute kao sladoled ili malo pričekati do klasične kremaste teksture.
Cheesecake bez sira
(šalica - 200ml)
Podloga
1 šalica datulja (prethodno namočenih u toploj vodi oko 10ak minuta i ocijeđenih)
1 šalica badema (neoguljenih, neprženih)
prstohvat soli
Krema
1.5 šalica neslanih indijskih oraščića (namočiti u vodi 5-6 sati)
sok od jednog većeg limuna (otprilike 1/4 šalice)
1/3 šalice kokosovg maslaca, otopljenog
1/2 šalice + 2 žlice kokosovog mlijeka
1/2 šalice meda (ili agavinog, javorovog sirupa za vegansku verziju)
Po želji voće kao dodatak.
12 papirnatih čaša ili kalup za muffine i papirnati podmetači. Ili okrugli kalup 26cm ako radite u formi tortice.
Datulje ubacite u blender, sameljite ih u ljepljivu pastu, izvadite i stavite sa strane. Zatim u blender ubacite bademe i njih sameljite, trebaju biti brašnasti. Dodajte im datulje, prstohvat soli i opet smiksajte, provjerite je li smjesa dovoljno ljepljiva tako da je malo stisnete između prstiju, trebali biste moći napraviti kuglicu. Ako je još presuha dodajte malo datulja, a ako je preljepljiva dodajte još malo badema. Smjesu rasporedite po kalupićima, a za svaki kalupić predvidite oko jednu žlicu. Prstima lagano utisnite smjesu u kalupiće, baš kao i kod pravog cheesecake-a, te ih stavite u zamrzivač da se podloga lagano stisne dok radite kremu.
Umjesto kalupa ja sam smjesu slagala u papirnate čašice (zaostale s novogodišnjeg tuluma :) ) pa sam ih samo rastrgala nakon vađenja iz zamrzivača, no možete se poslužiti i kalupom za muffine s tim da stavite papirnate podmetače kako biste ih kasnije lakše izvadili.
Za kremu ponovno sve sastojke dodajete u blender. Krenite s namočenim indijskim orščićima (ako ste u stisci s vremenom za namakanje, prelijte oraščiće kipućom vodom pa ih tako ostavite oko sat vremena) i polako dodajte ostale sastojke te miskajte dok ne dobijete svilenkasto kremastu teksturu. To će potrajati oko minutu, dvije, a po potrebi dodajte malo više limunovog soka ili meda.
Kremu žlicom rasporedite po smjesi od badema i datulja te ponovno vratite na par sati (cca 2-3h) u zamrzivač. Možete ih poslužiti smrznute (ako su manjem izdanju) ili ih izvadite barem pola sata prije (torta verzija) da se otope.
Čizkejkovići će se odlično slagati (vizualno i okusom) s bobičastim voćem, nektarinama, breskvama i sl. pa svakako probajte.
Orginalni recept sam pronašla ovdje, a na vrlo dragom mi blogu Na tanjiru možete vidjeti i torta varijantu u kombinaciji s malinama (kao i mnoštvo drugih finih i zdravih čudesa ;) ).
Ja spadam u (rekla bih onu manju) skupinu ljudi koji uvijek radije biraju vaniliju. Puding, čokolada, sladoled, kolač... volim i čokoladne, ali prvi izbor uvijek će pasti na vaniliju, po mogućnosti u nekoj kiselo voćnoj verziji.
Od kad je krenula sezona jagoda fantaziram o ovim rolicama, iako i same, bez voća, tek lagano posipane šećerom u prahu osvajaju na prvu... i drugu, i treću, četvrtu... :)
Recept sam našla prije nekog vremena, a prvih nekoliko puta sam ih radila na tuljcima od aluminjske folije. Kasnije sam kupila prave tuljce s kojima je definitivno lakše raditi, no ako ih nemate neka vas to ne prijeći. Prava zvijezda ovog kolača je definitivno lagana krema od vanilije koja će biti jedanko ukusna i lijepa između npr. dva pravokutna komada lisnatog tijesta, nešto kao Mille feuille. (Iako, rolice su toliko zgodnije i svi uvijek okidaju na njih pa razmislite o tuljcima ;) )
Rolice s kremom od vanilije
500 g smrznutog lisnatog tijesta / ili 2 paketa već razvaljanog (u marketima stoji pored kora za savijaču)
Krema:
1 prašak za puding od vanilije
500 ml mlijeka (400ml +100ml)
1 mahuna vanilije
1 žlica gustina
3 žumanjka
150 g šećera
1 vanilin šećer* (koristim domaći, stavljam 1 jušnu žlicu umjesto 1 paketića v. šećera)
1 paketić želatine (za 500ml tekućine)
200 ml slatkog vrhnja
šećer u prahu za posipanje
* Domaći vanilin šećer radim tako da u veću staklenku ubacim par mahuna vanilije preko koje nasipam običan šećer, dobro zatvorim i pustim da stoji. Već nakon tjedan dana šećer poprimi aromu vanilije, a poslije samo nadosipavam novi. Kad aroma oslabi ubacim nove mahune vanilije.
Lisnato tijesto treba razvaljati na pravokutni oblik, na otprilike 2 do 3 mm debiljine te rezati na trakice otprilike 2cm širine i dužine otprilike 15-20 cm (ovisno o veličini tuljaca koje imate, ja koristim one najmanje, a kupila sam ih u Intersparru).
Tuljce ne mastim jer je lisnato tijesto samo po sebi već dovoljno masno, a trakice omotavam od šireg dijela tuljca prema užem na način da s pola širine trakice prelopim već omotano tijesto. Takoođer, pazite da prilikom motanja počnete malo ispod ruba šireg dijela tuljca jer se lisnato tijesti dosta širi pečenjem i ako vam se proširi preko ruba biti će vam ga teže skidati s tuljca kada bude gotovo, a možda ćete ga u tom slučaju morati malo rastrgati. Ako ovaj dio dobro odradite rolice će biti dovoljno komaktne za punjenje i vrlo lako će kliznuti s tuljaca. Lisnato pečete prema uputama (200C oko 20ak min ili dok ne dobije lijepu zlatnu boju).
Krema
Za kremu pjenušavo istucite žumanjke sa šećerom pa im dodajte 100ml mlijeka, prašak za puding od vanilije, gustin i opet dobro promiješajte da biste razbili ev. grudice.
Mlijeko zakuhajte s cijelom mahunom vanilije, kad zakipi izvadite vaniliju, maknite sa strane i lagano miješajući dodajte smijesu od žumanjaka, pudinga i gustina, vratite na laganu vatru i miješajući zakuhajte dok ne proključa (oko minutu, kao kod pudinga).
Kad je krema gotova umiješajte sjemenke od mahune vanilije koju ste prethodno kuhali s mlijekom. Mahunu razrežite na pola i nožem pokupite sjemenke (crne sitne točkice).
U još vruću kremu dodajte rastopljenu želatinu (pripremiti prema uputama s pakiranja - promiješati s 4 žlice hladne vode pa pustiti 10 min da nabubri i onda je na laganoj vatri rastopiti pazeći da ne kuha), i dobro promiješajte dok se ne stopi s kremom.
Kad se krema dovoljno rashladi pažljivo umiješati tučeno slatko vrhnje.
Kremom napunite vrećicu za ukrašavanje i napunite rolice. Rolice prije serviranje posipajte s malo šećera u prahu.
Orginalni recept sam pronašla ovdje i s razlogom je toliko popularan. :)
Long time no see... Prošlo je previše vremena od mog prošlog posta i obećanja recepta za male čoko pitice pa ću preskočiti uvode, zaplete i objašnjenja i preći na konkretno.
Čoko pitice punjene bijelom linoladom su bile hit na pikniku, a vjerujem da će i vas oduševiti. Izrada je vrlo jednostavna, možete sve odraditi u homemade verziji, a možete i kombinirati domaću i instant verziju. Predlažem da iskoristite sezonu i obogatite je jagodama, no i dodatak malo tostiranih badema ili lješnjaka neće odmoći ;)
Također, kao što sam i obećala, slijedi malo darivanje povodom blogorođendana (za darove nikad nije kasno, zar ne? :) ) na Facebook stranici bloga pa zavirite ovih dana. Nagrada je etažer kao onaj s piknika koji je super zgodan i mobilan za sva nadolazeća druženja u prirodi i na otvorenom, a s vašim piticama bit će vam još i zgodniji. ;)
Ako se pitate zašto je na fotki jedna velika pita, a ja stalno spominjem pitice, razlog je jednostavan... nedostatak vremena i prigoda. Znači, ako nemate male kalupiće ili puno vremena jedostavno napravite jednu veliku. Ovu pitu sam radila dragoj kolegici i prijateljici (hvala ti za svu podršku i promociju mog blogića, divna si :*) za rođendan pa mi je bilo zgodnije napraviti maxi verziju.
Čoko pita s bijelom linoladom
Tijesto
1 jaje
12 dag šećera
12 dag maslaca
25 dag brašna
5 dag kakaa
1 mala žličica sode bikarbone / ili prstohvat
1 vanil šećer
1 do 2 žlice mlijeka
Brašnu dodajte sodu bikrabonu, šećer i kakao, na listiće narezan maslac i jaje. Umiješajte tijesto i dodajte mlijeka tek toliko da tijesto lakše umijesite. Formirajte kuglu od tijesta, pa je spljoštite u disk (tako ćete ga kasnije lakše razvaljati), zamotajte ga u prozirnu foliju i stavite u frižider da se dobro ohladi (barem pola sata).
Nakon hlađenja tijesto razvaljajte na pobrašnjenoj površini, neka vam bude nekoliko cenimetara veće od kalupa da ga ima dovoljno i za rubove, zatim ga prebacite preko valjka pa njime obložite, u tankom sloju maslacem namašćeni kalup (ili kalupiće). Tijesto prstima utisnite, pogotovo na ruboovima, nabockajte vilicom i pecite na 180 C oko 20, 25 minuta. Pustite da se malo ohladi prije punjenja kremom.
Krema - je zapravo domaći čokoladni puding pa je slobodno zamjenite instant verzijom ;)
(orginalni recept je preuzet odavde , a ja sam ga malo prilagodila. Stavila sam mliječnu čokoladu umjesto tamne i izbacila šećer. Prvi puta sam je radila baš po receptu i bila mi je nekako prejaka odnosno preslatka, pa ako više preferirate tamnu čokoladu preporučam da također smanjite šećer.)
U posudi s debljim dnom umiješajte škrobno brašno, sol, mlijeko i žutanjke tako da nema grudica i zatim zagrijte na srednje jakoj vatri. Cijelo vrijeme lagano miješajte pjenjačom, kad se smjesa zgusne i kad zaključa (na površini izbiju mjehurići) maknite je s vatre i umiješajte nasjeckanu čokoladu. Smanjite vatru, vratite smjesu i lagano miješajte da se čokolada otopi (par sekundi), dodajte maslac i dalje miješajte dok se mlaslac ne otopi (isto par sekundi) i to je to. Krema je gotova.
Još toplo tijesto (lakše se maže) premažite linoladom i preko toga prelite čokoladni puding, pustite da se ohladi na sobnoj temperaturi pa zatim stavite u frižider da se dobro ohladi.
Od bjelanjaka sam napravila puslice koje su mi uz jagode poslužile za dekoraciju.
Puslice
4 bjelanjka
250 g šećera
prstohvat soli
Otopite šećer s bjelanjcima na pari i prebacite u posudu za miksanje. Dodajte prstohvat soli.
Miksajte oko 15 do 20 min, smjesa treba postati glatka i sjajna te davati lagani otpor mikseru.
Obložite lim papirom za pečenje pa štrcaljkom za šlag oblikujte puslice te ih 'sušite' u pećnici oko sat i pol na 100 C, s tim da pećnicu malo otvorite (glavite kuhačom vrata). Puslice čuvajte u dobro zatvorenoj posudi da ne navuku vlagu (ako ih ne pojedete odmah)
Vrijeme leti kad se zabavljaš! Tako nekako je ukratko prošla godina dana od kako se ovaj blog zakotrljao. :)
Još se čudom čudim kako je vrijeme brzo proletilo i koliko lijepog mi je blog donio.
Divnih komentara i podrške od prijatelja, obitelji do posve nepoznatih ljudi. Novih stvarnih i virtualnih poznanstava s kolegama blogerima te novi inspirirajući foodie svijet s obiljem otkrića, ideja i znanja koje se nesebično dijeli otkrivajući tajne i trikove šarolikog gastro svijeta. Ako vam zatreba inspiracije bacite pogled na Čitanku i uronite u fini, slasni svijet naših blogera, užitak je zagarntiran. I vjerujte mi, jako, jako puno truda stoji iza svakog objavljenog posta ili statusa.
Na osobnoj, recimo nekoj duhovnoj razini donio mi je toliko potrebnu dozu kreativnog izražavanja, moju malu oazicu veselja. Radost koja se rasplamsa sa svakim novim postom i istinsku sreću zbog svakog uspjelog recepata, interakcije s vama, novog izazova te jednostavnog, hedonističkog uživanja u lijepom i finom, u trentku i malim svakodnevnim ritualima.
Poklončići su uvijek dobrodošli
Pogotovo kad uključuju malo balončića od sapunice, konfete i pokoju tetovažu :)
Obzirom na slavljenički povod trebalo mi je nešto posebno. Razmišljala sam što da napravim, koji recept da pripremim i onda mi je krajem prošlog tjedna kliknula ideja... napravit ću piknik! To je to, savršeno zaokružuje sve ono što želim od bloga i što vam pokušavam prenijeti, počevši od imena. Ovaj put nema recepta, samo želja da se inspirirate i prvom prilikom pobjegnete u prirodu.
Poruka je odaslana, prijateljice su se složile, meni je bio osmišljen i naravno premalo slobodnog vremena da se sve izrealizira. Ali hej, kad blogeri nisu u stisci s vremenom?! :)
Moja ljubav prema piknicima i izletima postoji, valjda oduvijek. Kao mala sam obožavala knjige o Pet prijatelja baš zbog toga jer su uvijek negdje skitali što je bilo popraćeno s vrlo detaljinim opisima hrane. (Da oduvijek sam bila foodie. Knjiga/film/serija s puno opisa hrane/pića uvijek ima dodatni plus kod mene :)). Kasnije, malo stariju su me oduševljavali Dražesni pupoljci svibanjski i sve one divne britanske minidrame i filmovi o čajankama na otvorenom, izletima i ladanjskom ugođaju. Ne pomaže ni stalna doza interneta u zadnjih par godina s mnoštvom divnih, divnih prizora koji izazovno potenciraju 'Oh!' uzdahe. Inspiracije i ideja mi dakle nije nedostajalo. :)
Na kraju, ideja ležernog druženja u prirodi s dobrim društvom je moj vrh savršeno provedenog vremena. Još ako se u to uključi malo entuzijazma i dobre volje mora biti savršeno. Ima tu i genetike, svi u familiji volimo 'da guzica vidi puta', roštilje, izlete i druženja. Jedna od najživljih obiteljskih doživljaja iz djetinjstva mi je upravo izlet na jezero malo van grada s mamom, tatom i bratom usred tjedna, jedno obično popodne. Bilo je spontano, tata je potrpao stvari, brata i mene u auto, putem smo pokupili mamu s posla i zapalili na ručak u prirodu. Pekli smo roštilj (u mojoj familiji ne postoji prigoda kad roštilj nije prigodan ;) ). Mama se sunčala, tata i brat su pecali dok im nije naišao kontrolor pa smo se pravili da nemamo pojma od kud pored nas ribički štapovi, a ja zapravo i ne znam što sam točno radila, sjećam se samo lijepog osjećaja.
Isto je s ovim piknikom i on će ostati trajno zabilježen, tamo negdje za konačni zbroj događaja koji su vrijedili.
Kao što sam spomenula, vremena za pripremu je bilo malo. Nakon što je vrijeme potvrđeno, i klimatsko i kalendarsko, bacila sam se na pripreme. Znala sam što ću raditi i da neću sve stići sama te je tu uskočila moja najdraža T., moja prijateljica od malih nogu, kuma i moj najdraži mrgud zlatnih ruku, uvijek spremna izvesti neizvedivo. Našle smo se u subotu navečer kod mene, prošle plan, izmijenile ideje, prijedloge i protuprijedloge, nekoliko medica i onda se bacile na posao. Ja sam pekla kolače dok je ona izrađivala dekoracije. Ništa čudno da T. nije slastičarka po struci. :D
Sutradan smo ravno iz kreveta nastavile s pripremama, a kad se ostak ekipice okupio i kad smo napokon bile gotove s pakiranjem svega što bi nam dobro došlo potrpale smo stvari u crveni autić i krenule na prvi ženski piknik. Šest djevojaka i jedan pas, jedan autić dupkom pun + jedan bicikl. Obližnja livada je bila odredište, a hrana i veselje cilj!
Srećom pa smo ponijeli mrežu za loviti leptire... jer ne znam kako bismo inače ulovile jednu
zalutalu žabicu i desetak buba koje su ozbiljno priprijetile našoj hrani
Baš tu livadu sam zapazila još prije par godina šetajući svog lajavog prijatelja i pomislila kako je kao stvorena za piknik. Vrlo dostupna, pomalo zaklonjena od znatiželjnih pogleda, uz sam rub vrlo lijepog dijela šume. Smjestile smo se na dio okružen poljskim cvijećem, u hladu ispod krošnji šumskog drveća kroz koje se probijalo sunce milujući nas taman ugodnom toplinom.
Iako sam curama najavila da će biti fotkanja hrane, ugođaja i sveg što bi moglo biti zanimljivo za post, ponijela me atmosfera pa sam na brzinu okinula par (ne baš najboljih) fotki i jednostavno se prepustila uživanju. Znam, nikad pravog fotografa od mene, ali neki trenutci jednostavno traže stopostotnu prisutnost, bez objektiva, mobitela, interneta... samo mi, ugođaj i prijatelji s kojima to dijelimo, tu i sada.
Na meniju za piknik su se našle mini pizze u vege i običnoj kombinaciji, mići pileći pohanci te umak s jogurtom i začinskim biljem za dipanje, miješana svježa salata u teglicama (super praktično i za gablec) te mini platica sa sirevima. Inače, pileći pohanci iz limene zdjele su mi broj jedan jelo za izlete još od kad sam prije godinu, dvije vidjela ekipicu penzionera kako guštaju u njima ispred jednog planinarskog doma. Totalna retro dekadencija. :)
I šećer na kraju.. i na početku i cijelo vrijeme. Stol s kolačima je bio highlight cijelog druženja. :D Prijateljica je donijela muffine, ja mini pite s borovnicama i malinama te iste takve pite u čokoladnoj verziji s kremom od domaćeg čokoladnog pudinga. Radi svoje zabave i iznenađenje efekta, napravila sam čokoladne pite u tri verzije, nešto poput graha sa svim okusima u Harry Potteru. Jedni su bili samo s kremom, drugi s kremom i dodatkom džema od marelice i treći s kremom i dodatkom bijele linolade. Treći su rasturili, a otikrivanje pravog okusa u naizgled istim kolačima bilo je ljatmotiv cijelog druženja. Zato će moj sljedeći post biti upravo taj recept + jedno malo, ali slatko piknik darivanje. :)
S time ću i završiti ovaj predugački post, imam toliko toga još za reći, ali ima vremena... hvala vam što posjećujete moj blog, što čitate i komentirate. Hvala vam na svakom isprobanom receptu, čitamo se, fino papamo i veselimo i dalje.
Proljeće... ah! Napokon je zakoračilo u ovu godinu i bocnulo nas instant vedrinom. Ne znam što mi je ljepše u vezi proljeća, sunce i toplina, novootkrivena prpošnost kod ljudi ili najljupkije izdanje prirode.
Možda ipak ovo najljupkije izdanje prirode... Ne mogu si pomoći, oduševljavaju me pastelni tonovi, žarke boje, cvijeće, biljčice.. cijeli taj koncept buđenja iz sna. Čudesnost prirodnog dizajna poput konfeta od latica sa rascvjetanog drveća, beskrajni šareni tepisi od proljetnih vjesnika ili rano jutarnje sunce od kojeg pogled na svijet dobiva lagani, romantični filter.
Ovi kuglofići su moj pozdrav zimi i početku proljeća. Zimu pozdravljaju teškim, sočnim biskvitom natopljenim sirupom od limuna i šećera, a sočnim borovnicma, mini formom i jednostavnošću se savršeno uklapaju u proljetnu filozofiju. Sa svega par sastojaka, gotovi su za čas, a odlično će se uklopiti bilo kao doručak ili slatki zalogaj uz poslijepodnevnu kavu odnosno čaj, možda na kakvoj osunčanoj terasi.
Kuglofići s borovnicama (za 6 kuglofa)
100 g brašna, pola-pola oštro, glatko
1/2 paketića praška za pecivo
100 g šećera
2 jaja, cijela
2 žlice hladne vode
100 g sirnog namaza
50 g borovnica (smrznute) ili nekog drugog bobičastog voća
naribana korica pola limuna
Sirup od limuna
sok 1 limuna
ista količina šećera
Suhim sastojcima dodajte jaja, sirni namaz i vodu te izmiksajte. Na kraju dodajte i smrznute borovnice te lagano promiješajte.
Smjesu sipajte u kalupiće i pecite na 180 C oko pola sata. Ja sam koristila silikonske kalupiće, pa ih nisam ničime premazivala, također treba paziti da se ne pune do vrha jer se kuglofi pečenjem podignu. Kad su gotovi preliju se sirupom od limuna i šećera koji se dobije tako da se soku od limuna doda otprilike ista količina šećera i prokuha na laganoj vatri dok se ugusne.
Ako nemate kalupe možete ih ispeći i u formi muffina,
Pratimo se i na Facebooku i Instagramu, a ukoliko probate neki od mojih recepata pohvalite se fotkicom i razveselite me označivši je tagom #hranaiveselje.
Ovu sam tortu viđala na internetu, nakon nekog vremena sam i zaboravila na nju, no onda su me bespuća društvenih mreža i interneta ponovno podsjetila na svu njenu zamamnost.
Nisam ljubitelj teških čokoladnih slastica, nisam ni ljubitelj teških tamnih piva, no ova crna, crna torta baš mami. Kako ne isprobati kolač s pivom, kako?! Na kraju je znatiželja odradila svoje, nabavila sam Guinness i umutila ovu tamnu krasoticu. Recimo da je povod nadolazeći Dan sv. Patrika. :)
Krajnji rezultat nas je oduševio, sočna i moćna torta koja baš poput tamnog piva ima bogat i pun okus s prozračnom pjenom na vrhu. Pivo se osjeti tek blago, u natruhama suptilno nadopunjuje okus slatko gorkastog čokoladnog biskvita s kojim se savršeno nadopunjava bijela krema od slatkog vrhnja, krem sira i šećera.
Priprema je maksimalno jednostavna, doslovno umuti i ispeci, no izgledom i okusom je prava mala senzacija. Dakle, torta s pivom, koja izgledom podsjeća na pivo i još je senzacionalnog okusa! Ako govorimo u okvirima 'muške' torte, mislim da ne može bolje, ON je potvrdio.
Ukoliko ćete se pridružiti proslavi svetog Patrika želim vam puno dobrog piva, dobre glazbe, pjesme i plesa. Za desert već imate preporuku i da se poslužim poznatom irskom filozofijom; u vezi ove torte samo su dvije stvari sigurne, prva i druga kriška. ;)
Orginalni recept možete naći na stranici Nigelle Lawson, a ovdje možete vidjeti izvedbu naše JustCakeGirl.
Guinness torta
250 ml Guinnessa
250 g maslaca
75 g kakaa za kolače
400 g šećera u prahu (ja sam stavila 300g)
1 čašica kiselog vrhnja (u orginalu je 142 ml ili 2/3 šalice)
2 velika jaja
1 žlica arome vanilije
275 g brašna
2 1/2 g sode bikarbone
za premaz
200g sirnog namaza
200 ml slatkog vrhnja
100 g šećera u prahu
Na laganoj vatri ugrijte Guinness i dodajte mu maslac narezan na listiće te miješajte dok se maslac ne otopi. Maknite s vatre. Umiješajte redom kakao, šećer, vrhnje, jaja i aromu vanilije stalno miješajući pjenjačom dok ne dobijete glatku smjesu. Na kraju dodajte brašno u kojeg ste umiješali sodu bikarbnu.
Smjesu premjestite u kalup obložen papirom za pečenje te stavite peći u prethodno ugrijanu pećnicu na 180 C oko 45 min, provjerite čačkalicom je li gotovo. Ako imate, koristite manji kalup jer će torta kasnije ljepše izgledati.
Kad se torta dobro ohladi premažite je bijelom kremom. Za premaz miksajte slatko vrhnje (ne do kraja) te mu dodajte sirni namaz i šećer, još malo izmiksajte i premažite preko torte, ne treba biti uredno. :)
Zdravi kolači...hm.. pa još bez šećera..hm..? Tako nekako razmišlja moj bračni drug.
On je jedan od onih koji piju šećer s kavom ili med s čajem i uvijek mu fali barem žlica šećera. Kad sam ga zamolila da mi da objektivni komentar na ove muffine skeptično je pojeo jedan i rekao mi da čeka ručak, da je gladan pa su mu ok. Onda je nakon ručka pojeo još jedan jer mu je trebalo nešto slatko i zaključio da im fali šećera, ali mu je bilo super naletiti na brusnice. Malo kasnije je pojeo još jedan, ovaj put je zaključak bio da se baš fino osjete arome narančine i limunove korice te da su sočni. Konstatirao je da bi i dalje radije pojeo čokoladne muffine, no to mu je normalno jer se ne mogu staviti u istu kategoriju. (On, naime, podrazumijeva da su muffini čokoladni.) Pojeo je kasnije još jedan uz neki film, rekao je da ima mrkve u njima i da je to sigurno dobro za probavu. Zaključak da se ne mogu mjeriti s čokoladnim je ostao i dalje. Pojeo je i jutros jedan uz šalicu mlijeka, kaže doručak je bitan, čokoladne više nije spominjao.
Meni su s druge strane 'zdravije' verzije kolača uvijek zanimljive, a ovi su me zaintrigirali jer u orginalnom receptu od zalađivača sadrže tek 1 vanilin šećer. Računala sam da će zbog mrkve biti slatkasti, no moram priznati da su me i više nego
ugodno iznenadili. Fino se isprepliču citrusne note, vanilija i brusnice
dok se mrkva lagano, pozadinski osjeti. Malo sam izmijenila orginalni recept pa sam umjesto vanilin šećera stavila jednu žlicu meda i dodala sjemenke pola mahune vanilije, a umjesto grožđica sam ubacila brusnice. Također, uz koricu naranče i limuna dodala sam i sok jer mi se smjesa učinila pregustom.
Eh da, naletiti na brusnice je odlično! Znate onaj osjećaj kad naletite na kapljice čokolade u čokoladnim mufinima? Isto je s brusnicama zato ne štedite na njima. ;)
Moj zaključak je da će vam ovi muffini ponuditi zavidnu količinu okusa i slatkoće te se po tome mogu mjeriti i s klasičnim kolačima, pogotovo pašu li vam i inače manje slatki kolači odnosno ako pazite na unos šećera. Ako pak i vama u svemu fali žlica šećera, falit će vam i u ovim muffinima, nemojmo se zavaravati, no novi okusi su uzbudljivi, odvažite se, možda otkrijete neku novu dimenziju vlastitog ukusa. :)
Muffini s mrkvom
Za otprilike 20ak muffina
1 jaje
350 g naribane sirove mrkve
400 g brašna (ja sam stavila oštro)
200 ml ulja
200 ml mlijeka
100 g suhih brusnica
1 1/2 prašak za pecivo
1 naranča, sok i naribana korica
1 limun, sok i naribana korica
1 jušna žlica meda
1/2 mahune vanilije, samo sjemenke (ili žličica arome vanilije)
- prema orginalnom receptu med i vaniliju možete zamijeniti 1 vanilin šećerom
Prilikom ribanja naranče i limuna pazite da skidate samo površinski sloj
korice u kojem je sva aroma, ona bijela opna ispod je gorka pa je izbjegavajte.
Naravno, porbajte nabaviti domaće, nešpricane agrume.
Mrkvu naribajte na najsitnijem ribežu. Dodajte joj brašno izmiješano s praškom za pecivo pa mokre sastojke i brusnice te dobro promiješajte smjesu. Napunite košarice za muffine, ali samo do ruba kako se ne bi prelili prilikom pečenja te ih s kalupom stavite u perethodno ugrijanu pećnicu na 180 C. Peku se oko 30, 35 minuta.
Orginalni recept je iz kuharice 'S placa na lice' autorice Mary Novosel.
Unazad mjesec, dva bespuća interneta su me toliko puta navela na retro teme da sam morala napisati jedan takav nostalgijom nadahnuti post. I inače jako volim vintage i retro stvari, a da krenem u kulinarsku akciju potaknuo me je siječanjski broj Mezze magazina s temom kako se jelo osamdesetih.
Odmah sam odvrtila svoja sjećanja na djetinjstvo i makar ona sežu tek u devedesete, nije bilo puno drugačije. Odrasla sam u jednom novozagrebačkom kvartu u prosječnoj, radničkoj obitelji okružena istim takvim vršnjacima. Mame su nam kuhale i zvale nas kroz prozor kad je bilo vrijeme za jelo, a jeli smo uglavnom domaću hranu. Nismo znali da će desetljeće kasnije biti promaknuta u organsku, a kako nismo imali internet nismo ni bili svjesni svih prednosti i mana takvog načina života.
Dio tog vremena je nažalost obilježio rat i opća neimaština pa se sjećam i redova za crni kruh, no i takva ružna vremena imaju svoje vedre trenutke. Sigurno ste barem jednom pojeli neki tvz. ratni kolač, poput školjkica s pekmezom koje se prave od samo par sastojaka; brašna, masnoće (maslac/margarin ili mast) i jogurta, filaju se pekmezom i na kraju pečene uvaljaju u šećer u prahu. Nadimak 'ratni kolač' dobile su upravo zbog minimalnog broja i manje više uvijek dostupnih namirnica, kako god, okus im je svevremenski.
Sjećam se i da smo namirnice nabavljali u mali trgovinicama gdje bi ti najčešće teta iza pulta trebala dodati to što već trebaš pa je bilo pod normalno da prozborite po koju i da ti sačuva zadnju krafnu jer zna da si zaspao/zaspala. Tad je još vrijedilo i nepisano pravilo da ljude u radnim odijelima propustiš ispred sebe.
U tim trgovinicama bilo je svježeg mlijeka u vrećicama koje je uvijek od negdje pomalo curkalo i koje bi se već drugi dan lagano ukiselilo. Na odjelu kruha je bio crni i bijeli kruh te dvije, tri vrste peciva i najfiniji slanci - hrskavi i istovremeno mekani s taman soli i bez trunke masnoće. Isto je bilo sa sladoledom, tek nekoliko vrsti sladoleda, ali kakvih! Najbolji Silk Milk ili Ledolina, Coco, Bubi i Borovnica te sladoled u lopticama. I mogli su se kupiti već za kunu ili dvije.. oh divote! :)
Bilo je to vrijeme Čunga Lunge i sličica, Shock i Efekta žvaka. Lizalica koje su bojale usta u vrišteće plavo, crveno ili zeleno. Od čokolada s polica su nam se smiješili Braco i Seka, Runolist i još par običnih mliječnih te čokolada s lješnjacima. Bile su tu i karamele, Tortica i Bananko, a skupljali smo naljepnice iz Životinjskog cartva i Letećih medvjedića dok su Kinder jaja i gumene bombone uglavnom dobivali sretnici kojima je netko bio u inozemstvu. Isto je bilo s čipsom u kantama. Vratiti se iz inozemstva bez kante čipsa, stranih čokoladica poput Snickersa je bilo neoprostivo!
Još se uvijek mogu prisjetiti mirisa vrtićkog variva i sveopćeg veselja kad bismo za ručak imali bolonjez. Isto je bilo kad bi u osnovnoj za užinu bile krafne ili gris s malo posipanog kakaa. Prešećereni čaj od šipka u limenoj šalici je kategorija za sebe pa i dalje nisam sigurna je li mi se sviđao ili ne. Ipak, znam da me i danas veseli sok od crnog ribizla jer sam takav uvijek pila na izletima, bio je zapakiran u onoj alu vrećici sa slamčicom koja se tako rado gubila. Uz takav sokić najbolje je prijao sendvič od male žemlje i Polija, a po šmeku istog uvijek je bilo jasno tko je upravo otvorio svoj sendvič.
Junk/fast food se svodio samo na klasike. Jeo se hambić s klasičnim majoneza-kečap umakom (mnogi se slažu da je najbolji bio Hamby na Trgu), hot dog ili ćevapi u kvartovskoj ćevabdžinici, a ponekad i samo lepinja s lukom. Pizzerija je bila tek tu i tamo koja, dok je dostava bila stvar prestiža. Nešto kasnije pompozno novootvorenog Mc-a se sjećam jedino kao velikog razočaranja, okusom, izgledom.. svime.
Sjećam se i da je bilo zabranjeno unositi hranu i piće u kina i da su se 'legalne' kokice mogle kupiti tek u preuređenom kinu Zagreb.
Rođendane smo slavili doma, jedni kod drugih igrajući se bez animatora i nekako nam nikad nije bilo dosadno. Rijetko koji rođendan je prošao bez malih sendviča od šnitica francuza s čajnom, sirom, malo majoneze te mini krastavčićem. Na listama pularnosti vrlo su dobro kotirali i topli sendviči, domaće pizze i lisnata tijesta s različitim punjenjima. Rođendani su također bili prilika da se prepijemo gaziranim pićima jer se normalnim danima pio sok na razrjeđivanje. Torte su vrlo često bile domaće, na dva kata ili nekog ekstravagantnog oblika, s posebnom estetikom lijepe pretjeranosti ukrašavanja bombonima i/ili živim cvijećem. I onda su čokoladne torte kotirale puno bolje od voćnih, iako ne treba zanemariti popularnost ananas torti. Također, svatko tko je imao rođendan u svibnju bi obavezno imao jagode na torti, a sigurna sam da svako žensko dijete iz tog vremena ima barem jednu fotku s tortom i onom groznom okruglom, bijelom kragnom što se vezala oko vrata. :)
Ja od svakodnevne hrane nikako nisam voljela poriluk i cvjetaču na varivo, a grah je morao biti pripremljen na 'kaubojski' odnosno zapečen. Iako, uvijek smo na kraju pojeli sve što je bilo skuhano, a 'pojedi i salatu' je bilo obavezno.
Sjećam se da je mama često pravila kolače, jednostavne i fine poput buhtli s domaćim pekmezom, biskvit s jabukama i pudingom, čupavce, pitu s jabukama, kiflice, omiljenu štrudlu s višnjama.. Često nas je znala razveseliti i toplim sendvičima i domaćim lepinjama.
Također, vikendom smo brat i ja mogli izvoljevati ručkove pa su se ovisno o fazama izmijenjivali 'best of'.. koliko me pamćenje služi ova zapečena piletina nam je jedno duže vrijeme bila broj jedan, samo su se prilozi mijenjvali, malo pečeni krumpir, malo pire, ponekad i mlinci. Isto je s kolačem Ledeno nebo, od kremastih je sigurno bio najizvođeniji, a posebnim mi ga čini okus Domaćeg (ruma za kolače jel') koji se tako suptilno fino isprepliče s kremom da je zauvijek ostao urezan u sjećanja koja razvlače osmijeh. Rekla bih da je to moj 'Madeleine kolačić'. :)
Koja jela vas vraćaju u djetinjstvo?
Zapečena pohana piletina sa sirom / za 4 osobe
500 g pilećeg filea
300 g krušnih mrvica
3 jaja + 1 jaje
ulje za pohanje
150 g tvrdog, topivog sira
2 kisela vrhnja
1 žlica senfa
sol
papar
Pileći file očistite od žilica razrežite na manje komade, ali neka ne budu pretanki da se ne presuše kad ćete ih peči u pećnici, neka budu barem 1 cm debeli. Uvaljajte ih u razmućena i začinjena jaja pa u krušne mrvice i ponovite još jednom te ih pohajte u vrućem ulju na umjerenoj vatri dok ne budu zlatno smeđi. Ja prilikom pohanja ne stavljam nikakve začine na meso, već samo posolim i popaprim jaja i te ponekad u krušne mrvice umiješam malo crvene paprike.
Gotove pohance složite u lim za pečenje, preporučam da uzmete manji, za ovu količinu mesa trebao bi vam biti dovoljan onaj veličine pola pećnice. Manji lim je bolji jer će se preljev bolje rasporediti po samom mesu i neće se razljevati sa strane što u konačnici znači sočinije meseko i manje ribanja prilikom pranja suđa. ;) Na pohance rasporedite tvrdi sir pa preko toga prelijte smjesu od kiselog vrhnja i senfa te stavite u pećnivu na 200 C na oko pola sata da se zapeče.
7 žumanjaka
7 žlica šećera
2 vanilin šećera (ili 2 žlice domaćeg v. šećera )
6 žlica brašna (oštro)
6 dcl mlijeka
20 dag maslaca
200 ml slatkog vrhnja za šlag
Bjelanjke izmiksajte u snijeg i dodajte im šećer žlicu po žlicu lagano miješajući, ponovite isto s brašnom. Smjesu ravnomjerno rasporedite po limu za pčenje obloženim papirom za pečenje, lim je onaj veličine pola pećnice. Biskvit se peče u prethodno ugrijanoj pećnici na 180 C oko 10, 15 min, gotov je kad lagano požuti na vrhu. Još vruć biskvit prelijte vrućim mlijekom kojem ste umiješali žlicu ruma.
Za žutu kremu dobro istucite žutanjke sa šećerom te im lagano sipajući dodajte brašno, ako vam ispadne pregusto dodajte malo hladnog mlijeka od onih 6 dcl. Krema se kuha na pari, a u vruće mlijeko treba dodati žutanjke te miješati dok se ne zgusne. Kad se malo ohladi u kremu dodati maslac te još jednom dobro promiješati i preliti preko biskvita. Kolač ostavite da se dobro ohladi, najbolje preko noći i prije posluživanja premažite/ukrasite istučenim slatkim vrhnjem.
Rođendan je prošao i sad službeno mogu zatvoriti sezonu slavlja. Tako je to kad si zimsko dijete, cijele godine ništa, ali onda kad krene bude na najjače. :)
Bilo je veselo, s puno lijepih čestitki i poklončeka, a raduje me što mogu proglasiti i pobjednicu mog malog darivanja iz prethodnog posta te se odmah ispričavam što malo kasnim s objavom. Na sat će gledati... tadadada...Ela Ostojic Baleey :) Ona se igrala preko fejsa pa ću tamo dogovoriti preuzimanje nagrade, a svi ostali, hvala vam što ste sudjelovali i igrali se sa mnom, obećajem da će biti još darivanja. :D
Naravno, kakav bi to bio rođendan bez rođendanske torte?! Odabir što pripremiti nije bio lagan jer imam podužu 'to do' listu i uvijek se borim s okusima, voćno ili čokoladno, novo ili staro. Na kraju sam napravila sve od navedenog.
Predstavljam vam Musavu tortu koja je nastala prilagođavanjem poznatih recepata i omiljenih mi sastojaka. Okus voća brani joj u zadnje vrijeme vrlo mi draga malina, za čokoladni štih brine se svima omiljena miss Nutella kojoj pomažu kore od kakaa, a da bi sve bilo po mom ubacila sam i jedan sloj kreme s vanilijom. Na kraju sam apsolutno pretjerala i umjesto glazure stavila još malo Nutelle, no može li se s Nuttelom pretjerati?
Kore sam napravila po receptu za već provjerenu kakao roladu, kojeg sam davnih dana našla na Coolki. Volim ga jer biskvit ispadne fini, mekani i taman spužvasti, a jedino sam poduplala količine da bih dobila četiri kore promjera 20cm.
Baza za kreme s Nutellom i vanilijom je obično slatko vrhnje za šlag, koje uvijek nekako više preferiram od kombinacija s maslacem jer mi je bitno da su kreme prozračne i lagane, od tuda i ime torti Musava. Naime, s takvom kremom je dosta teško postiči da izgleda uglancano i utegnuto, no svi koji su je do sad probali, a u zadnje vrijeme sam je često pravila, musavo se slažu da je jako, jako dobra! ;)
Musava torta
Kore: 10 jaja 10 žlica šećera /ravno 12 žlica vruće vode 2 vanilin šećera 4 žlice kakaa /vrhom 6 žlice oštrog brašna /vrhom 2 male žličice praška za pecivo
Sirup od maline
1 pakiranje smrznutih malina (400 - 450g)
5 žlica šećera
1 žličica gustina
Krema s vanilijom
0,2 l slatkog vrhnja
2 žlice šećera
mala žličica arome vanilije
(po potrebi paketić kremfiksa)
Krema od Nutelle
0,5 l slatkog vrhnja
1 piksa Nutelle 400 g
1 paketić želatine
Glazura
1 piksa Nuttele 400 g
Kore sam mutila dva puta, svaki put s polovicom ove smjese i pekla u dva navrata da mi bude lakše, kalup je promjera 20 cm. Imam jedan koji fleksibilan kalup koji mogu namjestiti na veličinu koja mi odgovara, a za drugi sam iprovizirala s niskim loncem tog promjera koji sam obložila papirom a pečenje. Lonac sam premazala tankim slojem maslaca i na dno stavila krug odogvarajuće veličine izrezan od pek papira te također ponovila uz bočnu stranu. Kao što sam napisala pekla sam ih u dva navrata od polovice smjese koju bih onda podijelila na još pola, za svaki kalup polovicu, a kalupe sa smjesom sa stavila zajedno u pećnicu. Biskvitu koji se pekao u loncu je trebalo oko minutu duže da bude gotov. Kore možete peći i u kalupu od 26 cm, samo će im vrijeme pčenja biti kraće i biti će tanje, što u konačnici znači dosta nižu tortu. Prema ovom receptu sastojici se dodaju bjelanjcima, meni je to bilo malo čudno, ali pali pa bjelanjke odmah odvojite u veću posudu.
Razdvojite jaja na bjelanjke i žutanjke, a od bjelanjaka napravite čvrsti snijeg.Snijegu od bjelanjaka dodajte vruću vodu, žlicu po žlicu lagano miksajuči, zatim dodajte šećer, također žlicu po žlicu i na kraju umućene žutanjke lagano miksajući. Na kraju još prosijte brašno, kakao i prašak za pecivo te lagano izmiješajte. Kore se peku oko 10min na 200 C, provjerite čačkalicom.
Za sirup od malina u manjoj posudi na laganoj vatri otopite maline sa šećerom i pustite da se lagano krčka 15ak minuta kako bi se sirup malo reducirao, povremeno promiješajte. Sirup zatim prebacite u cjedilo sa sitnom mrežicom i smjestite iznad pusude koja može ići na vatru te propasirajte maline da se riješite sitnih koštica. Procijeđen sirup vratite opet na laganu vatru i dodajte mu malu žličicu gustina te dobro promiješajte pjenačom kako bi se razbile ev. grudice. Sirup je gotov kad se malo zgusne, kroz par minuta, pazite samo da vam i dalje ostane tekuć. Ovakav sirup vam može stajati neko vrijeme u frižideru pa ako vam ostane viška samo ga spremite u čistu staklenku, super je na palačinkama, sladoledu... :) Za kremu s vanilijom istucite čvrsti šlag (pazite, slatko vrhnje vrlo lagano iz šlaga nepovratno pređe u maslac!) dodajte mu šećer i aromu vanilije. Šećer si možete prilagoditi ali imajte na umu da je druga krema dosta slatka. Ako tortu radite za neke svečanije prilike ili bi mogla duže stajati na toplome dodajte i jedan kremfiks u šlag prema uputama na paketiću jer se slatko vrhnje brzo 'opušta' na sobnoj temperaturi. Za kremu od Nutelle otopite Nutellu u mikrovalnoj ili samo potopite staklenku u vuću vodu te miješajte da Nutella postane tekuća. Možete i bez toga, ali je lakše raditi s njom dok je tekuća, pazite samo da je ne ugrijete previše! Krenite miksati slatko vrhnje i kad se počne zgušnjavati dodajte Nutellu te nastavite miksati. Stanite kad je krema kompaktna, ali još pomalo mekana. I tu treba jako paziti da se sve skupa ne pretvori u maslac! Kremu stavite u frižider dok ne pripremite želatinu, ja koristim onu iz paketića i njoj treba oko deset minuta. Treba vam želatine za pola litre tekućine, ne znam koliko je to listova ako koristite tu varijantu. Kad sipate želatinu, radite to vrlo lagano, lagano miješajući kremu lopaticom, i tu također treba paziti da krema ne pređe u maslac. Znam zvuči jako komplicirano, ali vjerujte mi nije, ja sam je napravila već desetak puta, ali mi se jednom dogodio maslac pa predstožnosti radi naglašavam dodatno. ;) Tortu slažete na način da svaku koru, osim zadnje na vrhu premažete sirupom od malina, pa stavite prvo kremu od Nutelle, zatim ide druga kora, sirup od maline i krema s vanilijom te treća kora, sirup od maline i opet krema od Nutelle. Pokolopite četvrtom korom, nabockate ju čačkalicom ili vilicom da bolje upija te prelijte s onom drugom Nutellom koju ste prethodno ugrijali da bude tekuća. Ako vam se taj zadnji korak za glazuru čini previše sladak, napravite duplo kreme od Nutelle pa tortu premažite njome.
Uživajte i posjetite 'Hranu i veselje' na Facebooku i Instagramu! ;)
Nadam se da ste se lijepo proveli ispračajući staru te da ste u novu godinu zakoračili s velikim osmijehom na licu. Želim vam da u novoj godini svaki dan budete malo bolji i da uz vas budu dobro zdravlje, sreća i dragi ljudi. :)
Kao što vidite i moj blogić je ušao u novu godinu u novom ruhu, nadam se da vam se sviđa. :)
Novost je da je dobio i fejs stranicu pa nas od sad možete pratiti i tamo. Naravno, slobodno je lajkate, podijelite i znate kako to već ide. Šaljem vam pusu :*
Kako s početkom godine gotovo svi poletno krenemo s nekim novim, zdravijim navikama, donosim vam recept za zdrave slatke kuglice od suhog voća, lješnjaka i badema. Osim što mogu poslužiti kao nešto slatko nakon što pojedete zadnju novogodišnju sarmu ili ono malo francuske što je ostalo, odlične su i jer će imati pozitivan učinak na blagdanski 'ugodno popunjeno' tijelo. Glavni sastojci su poznati kao pomagači probavi da radi 'ko vurica, a ima i začina poput cimeta, đumbira i čilija koji su poznati po svojim blagotvornim svojstvima. Kažem vam, prave poletne bombice.
Kuglice od suhog voća
Polet
2 šake sušenih marelica
1 šaka badema, mljevenih ili sitno usitnjenih
sok od 1 naranče
đumbir u prahu, prstohvat
kardamom (može i bez njega ;) ), prstohvat
i
2 šake suhih šljiva
1 šaka lješnjaka, mljevenih ili sitno usitnjenih
sok od 1 naranče
cimet
elan
2 šake suhih smokvi
1 šaka badema, mljevenih ili sitno usitnjenih
sok od jednog limun ili pola llimun, pola naranča
gorki kakao (onaj za kolače)
za hrabre - i malo čilija u prahu
Za sve kuglice je postupak isti, a mjere su odokativne, prilagodite ih svojim sastojcima.
Suho voće narezati na manje komadiće, preliti sokom i usitniti štapnim mikserom. U smijesu dodati badema odnosno lješnjaka koliko je potrebno da se dobije kopaktna smijesa koja se može oblikovati u kuglicu.
U kuglice s marelicama odmah umiješajte đumbir i kardamom te ih uvaljajte u mljevene/ usitnjene bademe. Kuglice od šljiva i od smokvi već oblikovane uvaljajte u cimet odnosno kakao.
Možete ih odmah jesti, a možete ih i ostaviti da se malo posuše na zraku.
Moj favorit su 'elan'... ili možda 'polet'... ili..
Da budem iskrena, ovaj recept već neko vrijeme čeka na objavu. Planirala sam ga objaviti na prvi dan zime, ali.. kako objaviti recept za Zimsku tortu dok vani sja sunce, a temperature su prikladnije za kratke rukave, datumu unatoč.
No, jučer je okrenulo na snijeg, počeo je sramežljivo padati da bi do jutra s druge strane prozora zavladala prava zimska idila. Izašli smo van i uživali dok su nam se pahuljice topile na licima. Da, zima nam je stigla i uživam u njoj!
Recept sam pronašla u Velikom narodnom kuharu, ogromnoj kuharici s kojom se konzultiram kad kuham neka starinska jela, a ova torta mi je zapela za oko zbog finih, a jednostavnih sastojaka. Sljubljuje bademe, naranču, marmeladu od marelica i limune. Recept je odokativan, pa sam djelomično improvizirala, a krajnji rezultat je sočna biskvitna torta od badema u kojoj se isprepliću slatko, kiselkasto citrusne note. Savršeno za uz šalicu vrućeg čaja, punča ili možda medovače, da se ugrijete nakon zimskih radosti.
Zimska torta
Biskvit:
2 sočne naranče
2 žlice bijelog brašna (ja sam stavila dvije žlice gustina)
8 jaja
8 žlica šećera
200 g mljevenih badema (ja ih tostiram prije i ne gulim ih)
par žlica marmelade od marelica
Glazura:
- prema orginalnom receptu
250 g šećera
1/4 l vode
sok od pola limuna
ili
-kako sam ja radila
200 g krem sira
šećer u prahu oko 100g
sok 1 limuna
Za dekoraciju, ali i okus malo arancina ili ušećerene korice naranče ili limuna.
Za biskvit iscijedite sok od dvije naranče, meni je ispalo oko 2 dcl i pomiješajte s brašnom (ili gustinom) te ostavite da stoji dok pripremate ostalo. Jaja razdvojite i pjenasto umiješajte žutanjke sa šećerom, lagano umješajte i bademe, sok od naranče s brašnom/gustinom te na kraju pažljivo čvrsto tučen snijeg od bjelanjaka. Smjesu stavite u najveći okrugli kalup (30 cm), obložen papirom za pečenje. Ako mislite raditi u manjem kalupu smanjite sastojke jer je smjesa za biskvit zaista izdašna.
E sad, piše da se ne peće na isuviše jakoj vatri pa sam ja stavila na 170 C, i pekla se oko 45 min. Pri kraju sam je i pokrila s papirom za pečenje da ne zagori odozgo jer unutra još nije bila posve pečena. Kad je gotova, procjenite tako da je bocnete čačkalicom, ako izađe suha gotovo je. Pečenje prilagodite svojoj pećnici i kalupu, kao što rekoh recept je po tom pitanju odokativan.
Kad je biskvit gotov, pustite ga da se ohladi pa ga presijecite na pola i donju koru izdašno namažite marmeladom od marelice te poklopite.
Preko svega ide glazura koja se u orginalnom receptu radi tako da se u posludi za kuhanje izmiješa voda sa šećerom koja se onda kuha na laganoj vatri sve dok se ne dobije gusta masa. Zatim se doda sok od limuna, izmiješa i makne s vatre te se miješajući hladi dok se ne dobije bijela, gusta caklina.
Ja sam caklinu napravila tako da sam kem siru dodala šećer u prahu, oko sto grama i sok jednog cijelog limuna te dobro izmiješala. Količinu šećera i soka od limuna sam prilagodila svom ukusu. :)
Dovoljne su samo tri riječi: kakao, lješnaci, keksići. Tim redom. I da... obavezno šalica mlijeka.
Imaju prigodničarsku formu u skladu s razdobljem u godini.
Rudolf, jer nisam mogla odoljeti.
Cookie monster jer je svevremenski, za veselje i dijeljenje. Može biti za dragog nam bradonju s poklonima, može proći kao poklon u zadnji čas (tko se ne bi veselio ogromnom čokoladnom keksiću?!), a može biti i rješenje za sve one nervozne trenutke koje tek malo (više) slatkog može spasiti (predblagdansko shopping ludilio).
Zna pravi Cookie Monster o čem priča:
'Today me will live in the moment unless it’s unpleasant in which case me will eat a cookie.'
Radujte se, volite se i uvijek podijelite zadnji keksić! :D
Pomiješati brašno, prašak za pecivo, kakaao i lješnjake. U drugoj posudi pjenasto izmiješati maslac narezan na listiće sa šećerom, vanilin šećerom i jajetom. Sve zajedno izmješati dok se ne dobije glatko tijesto koje se ne lijepi za posudu. Ako dodajete čokoladne kapljice dodajte ih pred kraj oblikovanja tijesta.
Tijesto kidajte na manje komadiće, te ih oblikujte u kuglice veličine oraha koje onda pritisnite na pleh obložen papirom za pečenje da se dobije kesić debljine 4-5 mm.
Tijesto je dosta prhko i nije baš pogodno za rezanje kalupićima. Ja sam se malo pomučila i Rudolf je nastao iz drugog pokušaja, s manjim kalupićima bi vjerojatno išlo lakše, ali i gore opisani način sa spljoštenom kuglicom daje vrlo dekorativne keksiće. (Nemam fotki, muška polovica je bila brža. :) )
Cookie monstera sam samo razvaljala na odokativnu veličinu i pomoću valjka prebacila na pleh.
Keksići se peku u pečnici zagrijanoj na 200C oko 15 do 18 minuta. Neka se ohlade na plehu.
Recept je preuzet s Coolinarike od korisnice Meddine, ja sam ga neznatno prilagodila.
