ponedjeljak, 27. travnja 2015.

1. blogorođendan



Vrijeme leti kad se zabavljaš! Tako nekako je ukratko prošla godina dana od kako se ovaj blog zakotrljao. :)

Još se čudom čudim kako je vrijeme brzo proletilo i koliko lijepog mi je blog donio.

Divnih komentara i podrške od prijatelja, obitelji do posve nepoznatih ljudi. Novih stvarnih i virtualnih poznanstava s kolegama blogerima te novi inspirirajući foodie svijet s obiljem otkrića, ideja i znanja koje se nesebično dijeli otkrivajući tajne i trikove šarolikog gastro svijeta. Ako vam zatreba inspiracije bacite pogled na Čitanku i uronite u fini, slasni svijet naših blogera, užitak je zagarntiran. I vjerujte mi, jako, jako puno truda stoji iza svakog objavljenog posta ili statusa.

Na osobnoj, recimo nekoj duhovnoj razini donio mi je toliko potrebnu dozu kreativnog izražavanja, moju malu oazicu veselja. Radost koja se rasplamsa sa svakim novim postom i istinsku sreću zbog svakog uspjelog recepata, interakcije s vama, novog izazova te jednostavnog, hedonističkog uživanja u lijepom i finom, u trentku i malim svakodnevnim ritualima.

Poklončići su uvijek dobrodošli

Pogotovo kad uključuju malo balončića od sapunice, konfete i pokoju tetovažu :)

Obzirom na slavljenički povod trebalo mi je nešto posebno. Razmišljala sam što da napravim, koji recept da pripremim i onda mi je krajem prošlog tjedna kliknula ideja... napravit ću piknik! To je to, savršeno zaokružuje sve ono što želim od bloga i što vam pokušavam prenijeti, počevši od imena. Ovaj put nema recepta, samo želja da se inspirirate i prvom prilikom pobjegnete u prirodu.

Poruka je odaslana, prijateljice su se složile, meni je bio osmišljen i naravno premalo slobodnog vremena da se sve izrealizira. Ali hej, kad blogeri nisu u stisci s vremenom?! :)

Moja ljubav prema piknicima i izletima postoji, valjda oduvijek. Kao mala sam obožavala knjige o Pet prijatelja baš zbog toga jer su uvijek negdje skitali što je bilo popraćeno s vrlo detaljinim opisima hrane. (Da oduvijek sam bila foodie. Knjiga/film/serija s puno opisa hrane/pića uvijek ima dodatni plus kod mene :)). Kasnije, malo stariju su me oduševljavali Dražesni pupoljci svibanjski i sve one divne britanske minidrame i filmovi o čajankama na otvorenom, izletima i ladanjskom ugođaju. Ne pomaže ni stalna doza interneta u zadnjih par godina s mnoštvom divnih, divnih prizora koji izazovno potenciraju 'Oh!' uzdahe. Inspiracije i ideja mi dakle nije nedostajalo. :)



Na kraju, ideja ležernog druženja u prirodi s dobrim društvom je moj vrh savršeno provedenog vremena. Još ako se u to uključi malo entuzijazma i dobre volje mora biti savršeno. Ima tu i genetike, svi u familiji volimo 'da guzica vidi puta', roštilje, izlete i druženja. Jedna od najživljih obiteljskih doživljaja iz djetinjstva mi je upravo izlet na jezero malo van grada s mamom, tatom i bratom usred tjedna, jedno obično popodne. Bilo je spontano, tata je potrpao stvari, brata i mene u auto, putem smo pokupili mamu s posla i zapalili na ručak u prirodu. Pekli smo roštilj (u mojoj familiji ne postoji prigoda kad roštilj nije prigodan ;) ). Mama se sunčala, tata i brat su pecali dok im nije naišao kontrolor pa smo se pravili da nemamo pojma od kud pored nas ribički štapovi, a ja zapravo i ne znam što sam točno radila, sjećam se samo lijepog osjećaja.

Isto je s ovim piknikom i on će ostati trajno zabilježen, tamo negdje za konačni zbroj događaja koji su vrijedili.

Kao što sam spomenula, vremena za pripremu je bilo malo. Nakon što je vrijeme potvrđeno, i klimatsko i kalendarsko, bacila sam se na pripreme. Znala sam što ću raditi i da neću sve stići sama te je tu uskočila moja najdraža T., moja prijateljica od malih nogu, kuma i moj najdraži mrgud zlatnih ruku, uvijek spremna izvesti neizvedivo. Našle smo se u subotu navečer kod mene, prošle plan, izmijenile ideje, prijedloge i protuprijedloge, nekoliko medica i onda se bacile na posao. Ja sam pekla kolače dok je ona izrađivala dekoracije. Ništa čudno da T. nije slastičarka po struci. :D

Sutradan smo ravno iz kreveta nastavile s pripremama, a kad se ostak ekipice okupio i kad smo napokon bile gotove s pakiranjem svega što bi nam dobro došlo potrpale smo stvari u crveni autić i krenule na prvi ženski piknik. Šest djevojaka i jedan pas, jedan autić dupkom pun + jedan bicikl. Obližnja livada je bila odredište, a hrana i veselje cilj!


Srećom pa smo ponijeli mrežu za loviti leptire... jer ne znam kako bismo inače ulovile jednu
zalutalu žabicu i desetak buba koje su ozbiljno priprijetile našoj hrani

Baš tu livadu sam zapazila još prije par godina šetajući svog lajavog prijatelja i pomislila kako je kao stvorena za piknik. Vrlo dostupna, pomalo zaklonjena od znatiželjnih pogleda, uz sam rub vrlo lijepog dijela šume. Smjestile smo se na dio okružen poljskim cvijećem, u hladu ispod krošnji šumskog drveća kroz koje se probijalo sunce milujući nas taman ugodnom toplinom.

Iako sam curama najavila da će biti fotkanja hrane, ugođaja i sveg što bi moglo biti zanimljivo za post, ponijela me atmosfera pa sam na brzinu okinula par (ne baš najboljih) fotki i jednostavno se prepustila uživanju. Znam, nikad pravog fotografa od mene, ali neki trenutci jednostavno traže stopostotnu prisutnost, bez objektiva, mobitela, interneta... samo mi, ugođaj i prijatelji s kojima to dijelimo, tu i sada.

Na meniju za piknik su se našle mini pizze u vege i običnoj kombinaciji, mići pileći pohanci te umak s jogurtom i začinskim biljem za dipanje, miješana svježa salata u teglicama (super praktično i za gablec) te mini platica sa sirevima. Inače, pileći pohanci iz limene zdjele su mi broj jedan jelo za izlete još od kad sam prije godinu, dvije vidjela ekipicu penzionera kako guštaju u njima ispred jednog planinarskog doma. Totalna retro dekadencija. :)



I šećer na kraju.. i na početku i cijelo vrijeme. Stol s kolačima je bio highlight cijelog druženja. :D Prijateljica je donijela muffine, ja mini pite s borovnicama i malinama te iste takve pite u čokoladnoj verziji s kremom od domaćeg čokoladnog pudinga. Radi svoje zabave i iznenađenje efekta, napravila sam čokoladne pite u tri verzije, nešto poput graha sa svim okusima u Harry Potteru. Jedni su bili samo s kremom, drugi s kremom i dodatkom džema od marelice i treći s kremom i dodatkom bijele linolade. Treći su rasturili, a otikrivanje pravog okusa u naizgled istim kolačima bilo je ljatmotiv cijelog druženja. Zato će moj sljedeći post biti upravo taj recept + jedno malo, ali slatko piknik darivanje. :)

S time ću i završiti ovaj predugački post, imam toliko toga još za reći, ali ima vremena... hvala vam što posjećujete moj blog, što čitate i komentirate. Hvala vam na svakom isprobanom receptu, čitamo se, fino papamo i veselimo i dalje.

:*








Broj komentara: 11:

Maje Zmaje kaže...

Pa prekrasno! Savršen način za obilježiti godinu dana postojanja bloga! Želimo ti da nas i dalje uveseljavaš divnim postovima i ukusnim receptima i da uživaš u onome što radiš! :)

Nevena kaže...

Srećan blogorođendan!
Želim ti još puno inspiracije i kreativnih postova!
Piknik izgleda savršeno i čini mi se da ste se tako dobro zabavljali da se trud u poptunosti islati.
Bravo :)

Anonimno kaže...

Čestitam od srca! Svakim postom otkrivaš još jednu prekrasnu stranu svoga karaktera. Tvoj entuzijazam je zarazan.

Tamara kaže...

Cestitkeeeeee

Kristina kaže...

Sretan ti prvi od mnogo blogorođendana! Želim ti puno kombiniranja recepta, dovoljno vremena i novaca za iste, simpatične čitatelje koji će ti se uvijek vraćati i divne ljude koji će sve te čarolije degustirati. :* <3

Odlično si se sjetila za piknik, baš simpatično, slatko i prigodno. :)
Odobravam kumu i ispijanje medice s istom. :D
Ma kakav predugački post, baš si nas uvela u mali svijet piknika i uživanja u malim stvarima s pravim ljudima. Baš se 'vidi' da ste uživale. <3

hepi tots kaže...

Hvala vam drage Maje Zmaje i ja si želim da se uveseljavamo i uživamo još dugo, dugo! Lijepih blogova, priča koje inspiriraju i ljudi koji prenose svoj entuzijazam se nikad neću zasititi. :) A piknik... uživala sam u svakom djeliću :D

hepi tots kaže...

Hvala ti! Uz blogove poput tvojeg ili Gozbe nije teško biti inspiriran, onda i kretivnost proradi! :D Trud se itekako isplatio, uživale smo onako... da osjećaj ostane negdje u nama i pozove osmijeh na lice, meni dovoljno da mi <3 zatitra od radosti. :)

hepi tots kaže...

Hvala ti anonimče, rumenim se s druge strane ekrana od dragosti. <3

hepi tots kaže...

Hvala, hvala :D :*

hepi tots kaže...

Hvala ti draga!! Kako ono ti kažeš, znam te, znaš me :D :*

Sad kad je teorija svladana, dekicu i košaricu (s medicom ;) ) u ruku, drage ljude pod ruku i pravac u prirodu... Piknici su zakon! :D

Anonimno kaže...

<3