Ho ho ho! / Čokoladni keksići s lješnjakom

Rudolf

Dovoljne su samo tri riječi: kakao, lješnaci, keksići. Tim redom. I da... obavezno šalica mlijeka.

Imaju prigodničarsku formu u skladu s razdobljem u godini.

Rudolf, jer nisam mogla odoljeti.

Cookie monster jer je svevremenski, za veselje i dijeljenje. Može biti za dragog nam bradonju s poklonima, može proći kao poklon u zadnji čas (tko se ne bi veselio ogromnom čokoladnom keksiću?!), a može biti i rješenje za sve one nervozne trenutke koje tek malo (više) slatkog može spasiti (predblagdansko shopping ludilio).

Zna pravi Cookie Monster o čem priča:

'Today me will live in the moment unless it’s unpleasant in which case me will eat a cookie.'

Radujte se, volite se i uvijek podijelite zadnji keksić! :D

Cookie monster - keksić promjera 20ak cm :) 

Čokoladni keksići s lješanjakom

200g maslaca
140g šećera
1 jaje
1 vanilin šećer
280g glatkog brašna
40g kakaa
60g mljevenih lješnjaka
prstohvat soli
1 žličica praška za pecivo

po želji čokoladni kapljice 50g

Lješnjake istostirati i samljeti.

Pomiješati brašno, prašak za pecivo, kakaao i lješnjake. U drugoj posudi pjenasto izmiješati maslac narezan na listiće sa šećerom, vanilin šećerom i jajetom. Sve zajedno izmješati dok se ne dobije glatko tijesto koje se ne lijepi za posudu. Ako dodajete čokoladne kapljice dodajte ih pred kraj oblikovanja tijesta.

Tijesto kidajte na manje komadiće, te ih oblikujte u kuglice veličine oraha koje onda pritisnite na pleh obložen papirom za pečenje da se dobije kesić debljine 4-5 mm.

Tijesto je dosta prhko i nije baš pogodno za rezanje kalupićima. Ja sam se malo pomučila i Rudolf je nastao iz drugog pokušaja, s manjim kalupićima bi vjerojatno išlo lakše, ali i gore opisani način sa spljoštenom kuglicom daje vrlo dekorativne keksiće. (Nemam fotki, muška polovica je bila brža. :) )

Cookie monstera sam samo razvaljala na odokativnu veličinu i pomoću valjka prebacila na pleh.

Keksići se peku u pečnici zagrijanoj na 200C oko 15 do 18 minuta. Neka se ohlade na plehu.

Recept je preuzet s Coolinarike  od korisnice Meddine, ja sam ga neznatno prilagodila.

Još malo... / Kokos tortice

Mama ima prijateljicu, tetu Ljubicu, a teta Ljubica peče najfinije i najljepše kolače. Što god da smo njeno kušali uvijek smo se oduševljeno divili i tražili repete i recepte.

Ove kokos tortice su njezin receptić, odnosno ona ga je otkrila, a mama zapisala, još u doba kad je internet bio nepoznanica, a recepti su se tražili u novinama i na ambalaži proizvoda za pripremu. Ovaj konkretno je s jednog njemačkog praška za pecivo i neodoljivo spaja omiljene sastojke u prefini keksić koji će vam se topiti u ustima ostavljajući trag kokosa, čokolade, ruma, marmelade od marelice i zerice limuna.

Orginalno se spajaju dva okrugla keksića s tim da gornji ima rupu u sredinu, ali ja ih uvijek radim za Božić pa su mi zvijezdice zgodnije.

Prepisujem recept ravno iz teke pod rubrikom 'teta Ljubica' :)

Kokos tortice

Tijesto:

20 dag brašna (glatko)
1 čajna žličica praška za pecivo
8 dag šećera
1 vanilin šećer
ribana korica 1 limuna
1 cijelo jaje
15 dag maslaca
10 dag kokosa

Fila

15 dag čokolade za kuhanje
4 velike žlice kiselog vrnja
2 čajne žličice ruma
1 velika žlica kokosa

Još:

4 velike žlice marmelade od marelica
10 dag kokosa

Brašnu dodati suhe sastojke, limunovu koricu, maslac narezan na tanke listiće i cijelo jaje te umijesiti tijesto dok se ne prestane lijepiti za posudu. Umotati ga u prozirnu foliju i pustiti u frižideru da se hladi barem sat vremena.

Razvaljano tijesto rezati na debljinu 3-4mm, stavljati na pleh obložen papirom za pečenje i peći na 180 C 12 do 15 min, dok ne dobe lijepu boju. Pazite da imate jednak broj gornjih i donjih dijelova.

Za filu čokoladu otopiti na pari i dodati joj rum, vrhnje i kokos te sve promiješati dok se ne dobije jednolična smijesa.

Kad se keksići ohlade na donji dio žličicom razmazati filu od čokolade, a gornji dio namazati tankim slojem marmelade od marelica i umočiti u kokos te ih na kraju spojiti.

Kao i svi prhki kolačići ovi su najfiniji nakon dan, dva stajanja.

Veselje / Kućicokuglice

Ovaj post spada u rubriku veselje i imam jako dobar povod! Od jučer se čitamo i na Dobroj hrani čemu se zaista radujem. Prvi post je već tamo pa virnite na tu finu stranicu. :D

Također, u ovom postu nema recepta već par sugestija kako da što jednostavnije izgradite svoju kućicu od medenjaka prema receptu iz prethodnog posta. Malu, veliku, za šalicu... nije bitno.. važno je da na kraju stoji i da vi uživate u gradnji. Naravno, u društvu je zabavnije, pogotvo ako vam pomognu male ručice.

Dakle kućice...

Kao što sam prethodno napisala svake godine radim sve manje verzije, a za ovu godinu sam ih odlučila smjestiti u kuglice te tako napraviti jestive i malo drugačije dekoracije. Prvotni plan bio je ubaciti ih u staklene teglice, no na kraju su se platične kuglice iz hobby dućana pokazale zgodnijima.

I to je moja prva sugestija... prije nego što krenete s pečenjem razmislite koliko će biti velika, gdje ćete je držati i na čemu će stajati. Naša prva kućica je ponosno, ali nepraktično zauzimala pola stola u blagavaoni. :)

Zatim slijedi najbitniji dio, projektiranje! Na papiru iscrtajte i izrežite stranice kućice. Preporučam papir s kvadratićima i da si na svaku stranicu zapišete što predstavlja. Naravno, možete i skinuti već gotove nacrte s interneta, no probajte sami, zabavnije je.

Provjerite još jednom jeste li sve dobro isplanirali, npr. jesu li mjere ok, jeste li uzeli u obzir debljinu tijesta u odnosu na papir, kako sve to funkcionira u prostoru... Ako je sve ok, stranice se mogu rezati.

Kod rezanja je bitno da ne vučete nož, nego njime prolazite kroz tijesto što okomitije. Ako vučete nož riskirate da vam pri kutevima tijesto ide ukoso, što će vam kasnije raditi probleme prilikom ljepljena stranica. U ovom slučaju super vam može poslužiti, ako imate, nož-kotačić za rezanje pizze.

Također, jako je bitno da izrežete sve što bi finalna kućica u vašoj viziji trebala imati. Ako ima prozore ili vrata, sad ih morate izrezati.

Prozor u obliku srca.

Kad ste gotovi s rezanjem provjerite jesu li sve stranice na broju i jesu li sve ravno izrezane. Još jednom provjerite jesu li svi prozori, vrata i sl. izrezani i ako je sve ok slijedi pečenje.

Za kućicu iz prethodnog posta, onu koju možete objesiti na šalicu trebate izrezati dvije prednje stranice, umjesto prednje i stražnje.

Kad se medenjaci ohlade na redu je ljepljenje. Bez brige, i vaša kućica će stajati :)

Odaberite dvije stranice u paru npr. bočne i na rubove im nanesite šećernu glazuru te ih priljepite s prednjom i zadnjom. Nemojte stavljati glazuru na rubove svih stranica, znači na bočnu i prednju pa onda tako spajati jer će duže trebati da se sve osuši i veća je vjerojatnost da će vam stranice negdje kliznuti. Dovoljno je da se glazura stavi samo na jednu stranicu na koju onda lijepite stranicu bez glazure.

Glazura se brzo suši i za čas ćete imati kućicu koja stoji, a kad se u potpunosti osuši (za nestrpljive, tu je fen), slijedi najzabavniji dio... dekoriranje. Meni su se najpouzdanijim pokazali ukrasi od šećera.. posipi, konfeti i sl., gumeni bomboni i naravno orašasti plodovi te začini poput kore cimeta, anisa i sl. Karamele i slični bomboni se mogu otopiti zbog vlage u zraku ili tijekom dužeg stajanja pa ih izbjegavajte. Isto je s čokoladom.

Kad ste već uspjeli doći do dekoriranja dajte si oduška, zaslužili ste. A i Božić će... slobodno pretjerujte!

Med medeni / Medenjaci

Ju ju! Još malo... Ugođaj je već tu.. tisuće lampica za bajkoviti ugođaj, mirisi slatkastih začina u zraku, malo veseliji i radosniji ljudi (možda zbog kuhanog vina?)...

Volim ovo doba godine. Svi ga vole, vjerujem čak i najveći mrgudi :)

Prva adventska svijeća je upaljena i lampice su na prozoru (pssst... nemojte nikome reći, ali bile su tamo cijele godine) što znači da je vrijeme da se umijese medenjaci.

 Medenjaci koje sam radila su oni tvrdi, oni koji kad ih izvadite iz pećnice budu toliko tvrdi da prvo pomislite kako nešto nije u redu s njima, ali... baš ti medenjaci s vremenom postaju sve mekši da bi se kroz neko vrijeme jednostavno topili u ustima. Zato se i rade u ovo doba, do Božića su savršeni :)

Inače obožavam i one proštenjske, starinske medenjake koji su poput nekog biskvita, no ovaj recept mi se pokazo odličnim zbog nečeg drugog. Naime, u zadnjih par godina imam svoju malu tradiciju... izrađujem kućice od medenjaka. Gradim ih od ovih medenih kesića koje povezujem smjesom od šećera i bjelanjka, a na kraju dolazi najslađi dio, ukrašavanjem bombončićima i šarama... Lako je navući se, kad napraviš prvu dolaze nove i nove ideje i tako svake godine, a s ovim receptom sam sigurna da ću ih napraviti baš kako sam zamislila,

Ovogodišnje kućice su u mini izdanju. Nekako ih s vremenom samo smanjujem, prva je bila veličine kutije za cipele s krvom, a ovogodišnje su pa... male, onako dosta male.. za okačiti na šalicu :)

No, da se vratim medenjacima.. imam već duže vrijeme genijalan rezač za keksiće pa sam ga danas iskoristila i napravila turu medenjaka u obliku keksića koji će biti tu da nas uveseljavaju tijekom prosinca.. svaki sa svojom porukom... Rezač je genijalan jer reže keksiće koji se također mogu objesiti na šalicu čaja,  kuhanog vina ili toplog kakaa... A što čovjeku treba više od malo toplog napitka s ljupkim keksićem? :)

Jedan za dobro jutro...

Jedan da podsjeti da trebamo uživati prosincu, u zimi, u životu :)

U nastavku slijedi recept za medenjake, a u sljedećm postu ću napisati par redaka o izradi kućica od medenjaka i na što treba paziti prilikom izrade. Do tada još malo fotkica medenjaka s porukom.

Ljubav je svuda oko nas...

Treba iskoristiti svaku priliku da  voljenoj osobi pokažeš koliko ju voliš...

Medenjaci


900 g glatkog brašna
125 g šećera
370 g meda
50 g maslaca
3  cijela jaja
1 prašak za pecivo
1 žličica cimeta
1 velika žlica začina za medenjake

Glazura:

1 bjelanjak
250 g šećera u prahu
2 žlice soka od limuna

U brašno prvo dodati suhe sastojke pa umiješati med, maslac i jaja te umijesti tijesto. Tijesto umotati u prozirnu foliju te pustiti da se odmori na hladnom pola sata. Nakon toga ga razvaljati na pobrašnjenoj površini 3 do 4 mm debljine i rezati u željeni oblik. Složiti na lim obložen papirom za pečenje te peči na 180 C oko 15 min.

Za glazuru miskati bjeljanjak na najmanjoj brzini dok ne nastane snijeg, ne smije biti prečvrst pa polako, u par navrata dodavati šećer u prahu dok se ne potroši cijela količina, a pri kraju dodati i limunov sok. Bilo bi dobro prosiijati šećer kako bi se izbjegle grudice. Glazura je gotova kad dobijete čvrstu, čvrstu smjesu što ćete prepoznati po tome što će pružati otpor dok je miksate, a i zadržavat će oblik.

Ako planirate šećernom glazurom premazivati veće površine poput krova kućice ili cijele medenjake, odvojite si dio smjese prije nego što dodate sav šećer, dok je dovoljno gusta, ali još donekle razmaziva. Izgledati će ljepše i biti će jednostavnije raditi s njom.