Think pink! / Čokoladni kolač s ciklom

Stisni play za sreću.

Ovih dana intenzivno razmišljam o sreći.

Na sreću, zaključila sam da sam sretna na dnevnoj bazi.

Ključ je u malim radostima.

(Poput šećernih srčeka i zvijezdičavih konfeta. Ili ježa kojeg si usmjerio na pravi put. Razgovor s frendovima koje nisi dugo vidio. Maštanje o savršenom domu. Nova majica na pandu. Izlet u Liku. Bd-ovi žuti ručkovi jer je otkrio kurkumu. Skok u dalj koji je ispao 'buć' u vodu mog pese blese.)

Među nijansama sive kojima nam je obojan život sve jasnije razabirem ružičastu. Valjda je to došlo s godinama. Pomaže i puštanje svih onih koji navlače olovne oblake nad mojim ružičastim očalama dok ih  polako mijenjam s onima koji ne vide granice u svojim snovima, a sanjaju budni.

Treba vidjeti i oku nevidljivo, treba riskirati.

(Tko bi rekao da cikla - ta neugledna, korjenasta biljka, doduše prekrasne boje i brojnih nutritivnih vrijednosti može tako lijepo funkcionirati i u kolačima?!)

Dakle, uzmeš ono što imaš (ciklu), malo promisliš (klasična salata ili nešto novo), istražiš (vau, postoji čokoladna torta s ciklom!) i riskiraš (recept je dolje).  Jednom mora upaliti (dobiješ super sočan čokoladni biskvit/kolač).

Koji je vaš ključ za sreću?

Čokoladni kolač s ciklom

250 g kuhane cikle, usitnjene

1/2 žličice arome vanilije (ili 1 vanilin šećer)

300 g šećera (ja sam smanjila šećer na 200 g i dodala 3 jušne žlice domaćeg pekmeza od šljiva)

250 ml ulja

3 cijela jaja

225 g oštrog brašna

6 žlica kakaa

1 prašak za pecivo

prstohvat soli


Ciklu skuhati u vodi bez začina, oguliti i usitniti. Ja sam koristila štapni mikser, ali će biti ok i ako se nariba na ribež na one najsitnije rupice. Cikli dodati jaja, ulje, aromu vanilije i šećer (ili šećer + pekemez) te pjenasto umutiti.

U drugoj posudi izmiješati brašno, prašak za pecivo, sol i kakako te postepeno miješajući dodati mokrim sastojcima.

Preliti u kalup obložen papirom za pečenje te peći na 180 - 200 C oko pola sata.

Orginalni recept potražite ovdje.

Fini / Kukuruzni muffini s tikvicama

Moji prvi muffini. 

(Ako ne računam one gotove iz kutije).

Nisu mi nikad bili baš pretjerano napeti, no kolač koji u nazivu nosi 'fin'  mora imati neki potencijal. 

Razmišljala sam i  zaključila da je tomu tako jer dolaze pojedinačno u (lijepim) posudicama, vrlo su praktični i podržavaju bezbrojne kombinacije okusa, a tu je i cifrasto izdanje u obliku cupcakesa. 

Podsjećaju na male tortice i baš je djetinji gušt zagristi u sočni biskvit dok svaki puta iznova kombiniraš kako ga je najjednostavnije pojesti.

Da, definitivno postoji razlog za toliku popularnost.

Muffina sam se sjetila jer sam radila biskvit s nektarinama (o njemu nekom drugom prilikom) pa mi se recept učinio vrlo pogodnim za muffin verziju. Još nisam imala priliku isprobati kalup, a baš sam imala preslatke točkaste kalupiće... i tako je jedno vodilo drugome...

Proučila sam ponudu sastojaka u frižideru i zaključila da će biti slani. Ispekla sam jednu turu, shvatila da to nije to, napravila neke izmjene te došla do recepta koji je super jednostavan. 

I jako fin, no to prosudite sami.

 Kukuruzni muffini s tikvicama

1 šalica oštrog brašna
1 šalica kukuruznog brašna
1 šalica mlijeka
1/3 šalice ulja
1 čvrsti jogurt (180g)
1 cijelo jaje
1 tikvica, srednje veličine
1 paketić praška za pecivo
1 paketić sira ribanca (40g)
3 žličice šećera
2 žličice soli

*šalica je ona najobičnija, 2dcl





Izmiješate suhe sastojke, dodate mokre sastojke i izmiješajte u glatku smjesu. 

Tikvicu naribajte i rukama istisnete višak tekućine te je dodajte smijesi.

Napunite kalupiće za muffine do ruba, bolje je mrvicu ispod nego preko jer će se dignuti prilikom pečenja.

(Ja sam dodala i polovicu male kuglice mozzarelle u neke.)

Pećnicu zagrijte na 200 C i pecite oko 30 min. 

Ako ohlađenima muffinima dodate malo sirnog namaza i još pokoji dodatak dobit ćete slane cupcakese. :)

Narančasta / Mmmileram torta s mmmarelicama

Narančasta.

Narančasta ima okus po naranči? Možda, ali ako se mene pita ima okus marelice i miriše na nevene.

Kažu da je narančasta boja energije, dobrog raspoloženja, kretanja i moram se složiti s time.

Ne bih je nikad svrstala u svoje omiljene boje, no po nečemu mi je posebna. Kad promatram žene oko sebe, odnosno njihovu pojavu dijelim ih na nezanimljive, zanimljive i narančaste. E sad... kad kažem narančaste ne mislim da nužno nose narančastu odjeću, frizuru, ili da su ginger tena, iako to često bude slučaj. Narančaste žene su one koje zrače neku posebnu energiju. Djeluju mi smireno i produhovljeno, ali u isto vrijeme pune života i neke razigranosti. Odjevni stil im je vrlo ženstven, većinom neobičan i s pomno biranim modnim dodacima pa uvijek odskaču u masi. Njihova ugodna vanjština im primjetljivo, ali nenametljivo ističe živahnu energiju. Sigurna sam da i vi poznajte bar jednu takvu ženu.

Isto su tako marelice 'narančaste' među voćem. Uvijek me iznova oduševe. Nenametljive, oku ugodne, na opip divno baršunaste, nježne i mekane. Odlične su sirove, a termički obrađene postaju još bolje! Savršeno izbalansiran slatko-kiseli okus lako će biti glavna zvijezda, no i u sporednoj ulozi će zablistati. Dokaz? Pojedite komad slavne čokoladne Saherice. Može li bolje od okusa koji poboljša okus čokoladne torte? :)

Ima li finijeg džema od domaćeg džema od marelice? Nema ako se mene pita. Džemanje palačinki, ili svježeg, toplog kruha uz čašu hladnog mlijeka su opravdano 'dječje radosti' trenutci. Tu su i knedle s marelicama... Mislim, šljive su zakon, ali marelice rasturaju!

A neveni? Jednom rječju čarobni.  Nevenova krema je nazmjenjiva njega za moje ruke tijekom zimskih mjeseci, a toliko je lijepa, slatka i mirisna da je voli i naš peso bleso. Jednom prilikom je i  pojeo trećinu pikse. Bio je sam doma te je sam uspio otvoriti piksu, i dalje nam nije jasno kako. :) Uvijek tako reagira na nju, kad namažem ruke stalno hoda za mnom i sav se ustrperi na miris...  ma znate kako to ide s pesima...

No, da se vratim na marelice.

Marelice i vanilija su jedan jako fini par pa sam iskoristila sezonu i napravila tortu s bezbroj lica. Meni je jedna od dražih torti i često je pravim. Govorim o popularnoj Mileram torti koja odlično nosi bilo koje godišnje doba, no ljeto je ipak pravo vrijeme za nju. Puno lagane, sočne kreme od milerama i pudinga s okusom vanilije te voće preko nje istovremeno će vas osvježiti i zasladiti. I da, mnogi će tražiti još... :)

Mileram torta 


Recept je s coolinarike,  jednostavan i bez mana te odobren s više strana pa ga ovdje samo prepisujem.

Tijesto
  
 25 dag glatkog brašna
 10 dag šećera
 1 paketić praška za pecivo
 1 paketić vanilin šećera
 8 dag maslaca
 1 jaje
Krema

 1/2 l mlijeka
 2 vrećice pudinga od vanilije (koristim Dolcela bourbon vaniliju)
 20 dag šećera
 80 dag milerama (ili masnog kiselog vrhnja)
  voće
  preljev za tortu





Od navedenih sastojaka zamijesiti prhko tijesto i ostaviti u hladnjaku oko 45 minuta.Razvaljati ga i staviti u okrugli kalup (26cm) prethodno namazan maslacem ili obložen papirom za pečenje.

Skuhati puding prema uputama s gore navedenom količinom mlijeka i šećera i u još vruć umiješati mileram te sve skupa izliti na tijesto. Preko kreme naslagati voće, može svježe i iz kompota.





Peći 70 minuta u pećnici zagrijanoj na 170 stupnjeva. Kad se torta tek izadi iz pećnice malo je tekućasta, bez brige hlađenjem će se stisnuti.

 Dobro ohladiti, najbolje preko noći i tada preliti preljevom za torte.  Ja u ovom slučaju nisam stavljala preljev jer je torta bila za 'kućnu upotrebu', a moj ukućan ne ljubi baš te preljeve pa sam samo premazala s malo ugrijanog meda.