Buč Vuč / Bučnica (i domaće vučeno tijesto)

Preskačem uvod i odmah prelazim na bit, tko voli bučnicu? Ako sad potvrdno kimate glavom, imam još pitanja za vas.

Radite li je s tikvicama ili bučom? Domaćim korama ili kupovnim? Volite li kad su kore deblje ili skorz tanke, a nadjev s više buča ili sira ? Radite li uopće bučnicu, ili je kupujuete?

Moji odgovori na ovo prevažno pitanje su: s bučom, domaće kore, volim kore mrvicu deblje, a zgužvani krajevi su zakon, ne mogu odlučiti, radim.

Kako su moji iz Zagorja, nemoguće je da neko obiteljsko okupljanje prođe, a da na stolu nema štrukla, jabučnjaka (štrudla s jabukama), ili u ovo vrijeme godine, bučnice. Iako odavno sama razvlačim tijesto, pored mame i bake još sam početnik kad se uzme u obzir koliko je vučenog tijesta prešlo preko njihovih ruku. Ne znam kako je točnije definirati tu količinu, u metrima ili kilama, no radi se o vrlo ozbiljnoj brojci. :D Zato sam ovaj put pripremanje prepustila vještim maminim rukama, dok sam ja okolo škljocala fotićem. Nadam se da će vam više fotki bolje predočiti postupak i da ćete se i sami okušati u spravljanju. Moji savjeti za vučeno tijesto su samo bez straha te da praksa čini čuda. Jednom kad se ohrabrite, shvatit ćete  koliko je sam postupak opuštajuć i zabavan. :)

U nastavku slijedi recept za domaće vučeno tijesto i bučnicu.  Uzmite u obzir da količine nisu striktne jer je ovo tipična seljačka (u pozitivnom smislu, naravno) receptura koja trpi mnoštvo varijacija na temu, pogotovo za nadjev, a ovisno o dostupnim sastojcima.

Bučnica

(za veći lim)

tkođer: količinu prilagodite svojim mogućnostima, naime veličina vučenog tijesta ovisi i o veličini vašeg stola ;)

Tijesto
500 g glatkog brašna + oko 100 g za posipanje
dobar prstohvat soli
1 jaje
mlaka voda
ulje

Nadjev
500 g buče + jušna žlica soli
300 g svježeg sira (probajte nabaviti domaći)
- ako volite sočnije, s više buča neka vam omjer buče i sira bude 2/3 buče
1 jaje
žličica šećera
soli po potrebi

- stari stoljnjak

Pa krenimo...

Od buče vam je potreban ovaj čvrsti dio. Buču prepolovite, izdubite, očistite od koštica, razrežite i zatim tako dobivene, manje komade ogulite.

Buča je dosta tvrda te se najčešće riba na nešto oštrijem i čvršćem ribežu poput ovog na fotki, no i običan će poslužiti uz pojačanu upotrebu mišića. :) A ako buču kupujete, budite mudri i kupite je već naribanu.

Naribanu buču posolite i prebacite u tkaninu da bi ste je lakše ocijedili od viška tekućine. Kuhinjska će krpa tome izvrsno poslužiti.  Soljenjem buče potaknut ćete otpuštanje viška tekućine iz nje. Bučama je sad sezona i još uvijek imaju dosta vlage u sebi, pa je bitno da višak ocijedite kako se to isto ne bi dogodilo prilikom pečenja. Inače bi krajnji rezltat mogla biti 'kuhana' bučnica.

Dok vi pripremate tijesto, pustite da se i sama dodatno cijedi. Težina lonca napunjenog vodom će posao odraditi umjesto vas.

Priprema tijesta je vrlo jednostavna.

Brašno, sol i jaje povežete s malo mlake vode, koju nastavljete polagano dodavati mijeseći tijesto. 

Dodajete vodu sve dok vam tijesto ne postane kompaktno (cca 3-4dcl). Ako vam ispadne prevlažno posipajte ga malo brašnom i ponovno umijesite.

Gdje je nestalo tijesto?! :)

Tijesto je u rukama. Mijesite ga  dlanovima sve dok ne postane glatko, a moći ćete čuti i pucketanje balončića zaostalog zraka.

Tijesto je gotovo kad se prestane ljepiti za dlanove. 

Vratite ga u posudu, nauljite površinu da se ne stvori korica dok se odmara i ostavite ga sa strane, na toplome oko pola sata. Za to vrijeme pripremite nadjev.

Ocijeđenu buču pomiješajte sa sirom, jajetom i šećerom te dodajte soli ako nije dovoljno slano. Pripazite, već ste prije posolili buče kako bi se lakše ocijedile.

Sad slijedi najzabavniji dio... razvlačenje tijesta. 

Raširite/produžite stol ako je moguće i pokrijte ga starim stoljnjakom. Prema uzorku, naš je iz kolekcije jesen/zima 1987. Stoljnjak posipajte lagano, ravnomjerno brašnom i razvaljajte tijesto maksimalno koliko možete. Tijesto valjajte u obliku pravokutnika, tako da prati oblik stola.

Kad ste razvaljali tijesto do blizine rubova, razgibajte prstiće jer nastupa najzeznutiji dio. Razvlačenje. Tu udahnte, izdahnete i vaš ples oko stola može otpočeti.

Tijesto razvlačite od sredine prema sebi, odnosno ruba stola puštajući ga da vam lagano klizi preko prstiju i jagodica. Nakon što ga pustite ono će se malo povući, zato ćete nekoliko puta morati okružiti oko stola da biste ga razvukli kako treba.

Kad završite, trebalo bi izgledati ovako.

Ako slučajno i negdje pukne, samo ga pokrpajte i nastavite dalje.

Na kraju provjerite rubove. Ako su previše debeli odrežite ih prije rolanja. Ne želite da tijesto preuzme okus nadjevu.

Zatim u rub ravnomjerno razmažite nadjev.

Preklopite rubovima...

I zatim, slijedi najzabavniji dio... 

Zarolajte bučnicu do sredine stola.

Možete je rezati na male jastučiće (malim tanjurićem oštrijih rubova kako bi se krajevi bolje zatvorili, a nadjev nebi iscurio prilikom pečenja) ili...

komade veličine lima. Lim nauljite prije no što stavite bučnicu na njega, a umjesto ulja možete koristiti i mast. Bakin savjet je da je mast bolja od ulja jer daje hrskaviju donju koricu.

Za finu gornju hrskavu koricu bučnicu prelijte vrhnjem i dodajte još prstohvat soli.

Spremna je za pečnicu. Peče se oko pola sata na 200C s tim da pred kraj pojačajte na 230C dok ne proumeni.

No, to nije sve...

Osim sa sirom buče se odlično slažu i s makom, pa u nastaku dnosim i recept za štrudlu s makom. 

Ta štrudla je moje nedavno otkriće koje sam prvi puta kušala kod susjede Međimurke. Kako obožavam mak, nije bilo dvojbe hoću li je i sama pokušat spremiti. 

Štrudla s makom i bučama

400 g buča (također ih treba malo posoliti kako bi se lakše ocijedile)

200g mljevenog maka

1 dcl mlijeka

1 žlica domaćeg (ruma)

5 velikih žlica šećera

1 jaje

Tijesto je isto, postupak pečenja također, razlika je jedino u nadjevu te što se na kraju po vrhnju posipa malo šećera obzirom da se radi o slatkoj verziji.

Milijeko zavrijete te njime prelite mak kojem ste dodali šećer i rum. Smjesi dodajte naribane buče i jedno jaje te sve dobro promiješajte. Nadjev rasporedite po vučenom tijestu i oblikujte štrudlu.

Navedena količina nadjeva je dostatna za lim veličine pola pečnice.

Lika / Lička basa

U vrlo kratkom razdoblju u moj je život ušetalo dosta Ličana, počelo je s njim, a ubrzo su mu se pridružile i neke druge vrlo mi drage osobe. Do tada sam o Lici znala tek koliko se uči na zemljopisu, a od iskustva sam mogla pobrojati jedino kratke odmore uz cestu na putovanju do mora te dva školska izleta na Plitvice.

S mojim Ličanima Lika mi se počela otkrivati i odmah me je očarala, a očarava me i dalje.

Polako sam je upoznavala; fantastičnu, ledeno smaragdnu Gacku i njene izvore, prekrasno bajkovito Krasno, Kosinjski most, pećinski park Grabovaču, Kuterevo i njegove mede... Prirodu, pitomu i pomalo divlju u isto vrijeme, zrak hladan i svjež s mirisom bilja, buru koja hladnoćom prodire do kostiju te ogromno čisto nebo gdje se još mogu noću vidjeti zvijezde.

Jutro u Lici

I nije Lika samo lijepa, ona je i jako fina...može se pojesti janjetina koja je slobodno šetala pod suncem, krumpir i kupus koji su prehranili generacije, burom propuhani pršut, slanina, gacka pastrva, sir škripavac (da, doslovno škripi pod zubima), masnica...

Slijedi podsjetnik za još jedno takvo, malo manje poznato ličko jelo, basu. Za basu sam prvi puta čula i okusila je kod jedne od mojih Ličana kad joj je stigao paket od doma, znate onaj paket 'da dite ne bude gladno' :) i odmah me oduševila. Basa je meki svježi sir, kremaste teksture i pomalo podsjeća na kombinaciju sirnog i mliječnog namaza te izvrsno paše kao namaz ili dodatak npr. polama ili uz kakvu kobasicu, pršut, a najbolje je da je vrlo jednostavno (i jeftino) možete napraviti sami. Zapravo me i čudi da nije poznatija jer uz svu popularnost čizkejkova i silnih novih varijanti sirnih namaza koji izlaze svakodnevno baš smo nemarno zapostavili ovakav biser.

U nastavku vam donosim dva recepta za basu, prvo prenosim dio znanstvenog rada iz 1974. na koji sam naišla i koji  detaljno opisuje tradicionalnu pripremu base, napisala ga je Ljerka Kršev, a u cijelosti ga možete pročitati ovdje, onda slijedi moj način pripreme po uputama Ličankine mame.

Po svojoj konzistenciji, izgledu i okusu lička basa svrstava se u grupu svježih mekih sireva. U raznim područjima Like basa se priprema prema različitim receptima od miješanog mlijeka — ovčjeg i kravljeg — ili od kravljeg punog ili djelomično obranog mlijeka. 

Svježe pomuzeno mlijeko procijedi se kroz dvostrulku gazu u čistu posudu. Mlijeko se kuha na laganoj vatri. Nakon kuhanj a od oko 15 min. posuda se pomakn e na kraj štednjaka i ostane tamo dok se ne ohladi na temperaturu od 45C. Nakon što se mlijeko ohladilo obere se izlučeni skorup, a djelomično obrano mlijeko prelije se u lonac u kojem se obično podsiruje mlijeko za basu. Na jednu litru mlijeika dodaje se pola »žlice za juhu « »kvasca« (kiselo mlijelko od prethodnog dana). »Kvasac« se dobro promiješa sa mlijekom. Lonac se pakuje i »umata« sa svih strana, te ostavi na toplom mjestu u blizini štednjaka. Gruš se dobije za oko 3—4 sata. Zrelo mlijeko stavi se u hladnu prostoriju, da se što bolje »stisne«. Ohlađeno kiselo mlijeko pretres ese u čistu lanenu krpu i cijedi se sirutka. Mlijeko se cijedi gotovo 18 sati. Bijeli meki sir, koji se dobije nakon cijeđenja promiješa se sa skorupom (prema želji) i posoli (prema želji). Svi dodaci se dobro umiješaju u sir, te se tako dobiveni proizvod naziva u ovim krajevima lička basa. Ovako pripremljena basa se u zimskim mjesecima može čuvati i do 20 dana . 

Basa

(u suvremenijoj verziji)

2 l svježeg punomasnog mlijeka

1 jogurt 

Mlijeko ugrijte da bude toplo, ali ne vruće. Ubacite jogurt ugrijan na sobnoj temperaturi u toplo mlijeko, promiješajte te prekrijte posudu čistom krpom. Ostavite posudu na toplom mjestu da se mlijeko zgruša, npr. u blizini radijatora, ja je ostavim preko noći. Da provjerite je li gotovo protresite posudu, ako je gusto i podsjeća na čvrsti jogurt to je to. 

Tako zgrušano mlijeko prebacite u posudu obloženu krpom ili s nekoliko slojeva gaze pa suprotne rubove krpe zavežite da dobijete paketić koji onda objesite negdje na hladnom da se dobro ocijedi. Ja je objesim u kupaoni ili iznad sudopera, a svakako ispod nje stavite posudu da skupite sirutku koja će se cijediti, nju nemojte baciti jer je vrlo zdrava. Ako vam je nezgodno ovo s viješanjem stavite zgrušano mlijeko u cijedilo obloženo s par slojeva gaze pa onda cjedilo u neku veću posudu i ostavite da se tako cijedi. Ovisno o vremenu cijeđenja dobiti ćete tvrđu ili mekšu basu, ja ostavim da se cijedi barem 12 sati. Na kraju možete dodati malo soli i čuvajte ju u frižideru.

Uživajte i pratite Hranu i veselje i na Facebooku i Instagramu.

Mmmmmaline / Torta od sira s malinama

Jučerašnji praznični dan sam provela radno, ali slatko radno. Ubrali smo sve crvene bobice oko bakine kuće i napravili finu zalihu ribizla, višanja i malina. Dio smo odmah pospremili principom 's grane u usta', dio ide ovih dana u smutije, štrudle i biskvite, a dio spremamo u škrinju za zimska slatka sjećanja na ljeto. Stvarno je sreća kad imaš komadić svog vrta i voćnjaka. :)

Prošli put sam pisala o slanoj torti sa sirom i spomenula svoje omiljene slatke varijante pa logikom ubranog voća slijedi jedna od njih. Taaaadam... torta od sira s vanilijom uz dodatak svježih malina.

Recept sam pronašla u maminoj Velikoj knjizi kolača , oldskul kuharici u koju uvijek rado zavirim. U orginalu na torticu idu jagode, ali meni je s malinama mmmljac... Ljeti koristim svježe voće, a zimi radim preljev od smrznutih malina i šećera.

Kolač ima fini spoj svježeg sira i vanilije te je dosta sočan. Dolje je prhko tijesto, gore krema od sira, jaja i pudinga od vanilije. Može se raditi bez dodataka voća i s voćem u pečenoj ili svježoj verziji. Ako koristite domaća jaja kao ja dobit ćete i ovu supersoničnu drečavu žutu boju. :)

Pečenje torte je bila prava mala drama u nekoliko činova. Pekla sam je u bakinoj čudljivoj pećnici koja odozgo grije malo previše pa mi je tijesto skoro zagorilo. Srećom, baka je reagirala na vrijeme, rešetku sam premjestila niže, ali je naknadno ulivena krema uz svu pažnju ipak dobila nelijepi preplanuli gornji sloj. Bilo je dovoljno tek par minutica da se to dogodi. Zagoreni dio sam nekako skinula, ali je ostala grbava tekstura pa ću reći da je to rustikalni izgled kojem sam težila. Pred kraj sam dodala maline i poučena iskustvom kalup sam omotala hrpom aluminijske folije što ih je spasilo preplanulosti. No da zaključim, ovo stvarno nije najreprezentativniji primjerak.

Nakon pečenja je uslijedilo fotkanje i sreća što ću napokon iskoristiti svepopularnu pozadinu od dasaka, no u proces se upleo nepozvani gost. Na trenutak sam okrenula leđa i već je petljao po mom pomno razbacanom aranžmanu :D

Nakon diplamatskog pregovaranja i objašnjavanja, 'situaciju' sam doslovno uzela u ruke i premjestila je na sigurno na obostrano zadovoljstvo. Što je par malina na stolu prema ležanju u cijelom grmu malina?! :)

Kao dokaz da torta može izgledati normalno prilažem fotku negdje s početka proljeća.

Torta od sira s malinama

prhko tijesto
25 dag glatkog brašna
žličica praška za pecivo
12,5 dag maslaca
10 dag šećera
1 žutanjak

Krema
25 dag svježeg kravljeg sira
10 dag šećera
1 prašak za puding od vanilije (preporučam Dolcela premium)
naribana korica 1 limuna
4 jaja
2 dcl slatkog vrhnja za šlag

30-50 dag voća

Zamijesite tijesto od brašna, praška za pecivo, maslaca, šećera i žutanjka, zamotajte u prozirnu foliju i stavite ga na sat vremena u hladnjak.

Zagrijete pećnicu na 200 C. Razvaljajte tijesto na pobrašnjenoj podlozi i stavite ga u kalup obložen papirom za pečenje. Nabojckajte ga vilicom i stavite na 10 min u pećnicu.

Za to vrijeme pripremite kremu tako da siru dodate šećer, prašak za puding, limunovu koricu i jaja. Sve izmiksajte. Smjesi dodajte slatko vrhnje koje ste prethodno izmiksali u čvrsti snijeg.

Na polupečeno tijesto nakon 10 minuta izlijte kremu i vratite u pećnicu. Smanjite na 180 C i pecite još oko 45 minuta. Ako stavljate voće prilikom pečenja pobacajte ga po površini 20ak min prije kraja pečenja.

Ukoliko stavljate svježe voće pričekajte da se torta ohladi, a za dodatni sjaj prelijte ga preljevom za tortu.

Đinđer Čizkejk / Slana torta sa sirom

Čizkejk je torta/kolač koji je uvijek rado viđen odnosno pojeden. Ja imam dva omiljena slatka recepta, jedan je onaj s podlogom od keksiju tvz. njujorški i drugi koji bi bio neka austrijsko-njemačka varijanta s prhkim tijestom, vanilijom i voćem. Naravno, ne mogu odlučiti koji mi je draži.

Neki dan sam u potrazi za nečim sasvim trećim, u debeloj kuharici znakovitog naziva 'Škola kuhanja' naišla na recept za slanu tortu od sira. Recept je jednostavan, sastojci također, baš onako kako bi i trebalo biti za kuharicu s tim nazivom. Jedino što mi je malo stršalo u receptu je bio đumbir pa me to zaintrigiralo.

Dakle, sastojci su klasika za naše pojmove: lisnato tijesto, svježi sir, mileram, slatko vrhnje, tvrdi sir, jaja. I đumbir. Pretpostavila sam da je tomu tako radi svježine i bila sam u pravu. Bez đumbira tortica bi bila dosta teška obzirom na sastojke, s đumbirom ima novi, zanimljiv okus koji uopće nije loš, dapače.

Ako volite đumbir svakako probajte. Ako niste fan, može se i izostaviti, u tom slučaju moja preporuka je da ga zamjenite s malo muškatnog oraščića.

Slana torta sa sirom i đumbirom

1 pakiranje lisnatog tijesta

Nadjev:
200 g svježeg sira
200 g milerama
2 jaja
50 g grojera (ili bilo koji drugi tvrdi sir, ja sam koristila Težački sir sirane Gligora)
1/2 dcl slatkog vrhnja
psrtohvat šećera
sol
1 komadić korijena đumbira ( veličine oraha)

Lisnato tijesto - možete koristiti smrznuto ili kao što sam ja ovaj puta koristila odmah spremno za upotrebu, može se kupiti u Lidlu, Kauflandu... i stoji pored kora za savijače. Trebaju vam dvije kore, u smrznutom već jesu dva odvojena komada, ako kupujete ovo drugo, trebat će vam dva paketa.

Ja sam koristila okrugli kalup, ali sam  naknadno shvatila da bi zbog oblika tijesta bilo jednostavnije da sam koristila četvrtastu vatrostalnu zdjelu ili protvan, treba samo paziti da bude dovoljno visko jer se lisnato digne tijekom pečenja.

Za nadjev mikserom izmiksajte ocijeđeni svježi sir pa mu dodajte mileram i jedan po jedan žumanjak. Bjelanjke izmiksajte kao i slatko vrhnje te lagano miješajući sve skupa dodajte u smjesu sa sirom. Začinite solju i šećerom, dodajte oguljeni i naribani đumbir, naribani tvrdi sir i sve izmješajte u glatku smjesu.

Jednu koru lisnatog stavite u kalup obložen papirom za pečenje tako da i bočne stranice kalupa budu obložene tijestom. Ulijte nadjev i žlicom ga poravnajte. Drugu koru izrežite na veličinu kalupa i nožem napravite par rupa da se lisnato može dići prilikom pečenja. Pokrijte nadjev drugom korom te rubove prve i druge kore čvrsto stisnite da se ne odvoje prilikom pečenja.

Peče se na 180 C oko 40 minuta.

Torta je jednako fina topla i hladna, a servirala sam je uz prilog salate od paradajza i mladog luka. Nekak mi čizkejk uvijek traži nešto sočno pored sebe. :)

Milostiva i Coprnica / Jagode i sir zaljubljeni par

Jeste li znali da postoji nešto što se zove 'jagodni prsten'?

Ne, nije riječ o nekom sočnom kolaču, iako dobro zvuči .

Jagodni prsten označava krug uzgajatelja jagoda Zagreba i Zagrebačke županije. Naime proizvodnja jagoda čini gotovo polovicu voćarske proizvodnje Zagreba i Zagrebačke županije, a uz Vrgoračke  glavninu hrvatske proizvodnje jagoda. Štoviše, zagrebačke jagode su i vruć izvozni proizvod pa tako postaju sve zanimljivije za uzgoj.

Zašto to pišem? Kako si volimo tepati da smo turistička zemlja pomalo me rastužuje činjenica koliko nedovoljno iskorištavamo bogatsvo i raznolikost naše gastronomske ponude. Ako izuzmemo bolje restorane i pokojeg entuzijastičnog ugostitelja naši turisti su uglavnom osuđeni na sendviče, klasični fast food, talijanske inačice 'slow fooda' u bezbrojnim pizzeriama i trattoriama i u najboljem slučaju nama najbliže ćevape, burek i razne pite.

Kad kao turisti zaista želimo isprobati hranu nekog mjesta  nema bolje opcije od običnih restorančića i ulične hrane, a tu  naša ponuda šteka. Na obali imamo prefinu i jeftinu plavu ribu, sireve, maslinovo ulje, obilje samoniklog i aromatičnog bilja. Unutrašnjost posjeduje bogatstvo mesnih oblizeka, slatkovodne ribe, slanih poslastica (npr. zagorski štrukli, lički štrokalj, slavonske čvarkuše, varaždinski klipić...), juhica i variva. Praktički svako malo veće mjesto u našoj maloj kiflici ima neku svoju tradicionalnu slasticu.

I  bude mi baš krivo kad u špici sezone na najprometnijem trgu iskaču reklame za salatu s mozzarellom, svježi belgijski krumpir ili pravi američki hamburger dok moram guglati i  mozgati gdje bi čovjek mogao uputiti zainteresiranog turista da proba recimo lički škripavac, međimurski krumpir ili zagorskog piceka, onak brzo s nogu. Za turiste s nekom posebnom prehranom poput vegetarijanaca ili vegana situacija je još žalosnija, a nije da nemamo, npr. soparnik. Jest da neće biti orginal, pečen na kominu, no to jednostavno jelo lako se prilagodi baš poput, u osnovi jednako jednostavne i skromne,  ultra popularne pizze.

 I zato mi je drago mi je kad vidim da se stvari pomalo miču s mjesta i veseli me svaki pa i najmanji pokušaj brendiranja naše klope i lokalnih proizvoda. Tako su na red došle i zagrebačke jagode. Već desetak godina u sklopu Dana zagrebačkih jagoda Zagrepčanima se jagode približavaju štandovima na svim frekventijim lokacijama, a od ove godine imaju i novi slogan 'Jagodica purgerica, najslađa bobica.' I zaista, te jagode stvarno jesu slatke; izgledom, okusom i mirisom. Stvarno se nadam da će se u skorijoj budućnosti po pitanju stvari još više i još ozbiljnije zakotrljati te da će jagode postati zaštitini znak zagrebačkog područja. U sezoni svježe ili pripremljene na bezbroj načina, poslije sezone u obliku džemova, sokova  i likera.

Na tom tragu je moj današnji recept, zadnji s jagodama za ovu godinu. :) Moj mali doprinos slavljenju lokalne hrane, gastronomske tradicije i ljubavi prema najdražem gradu. Spaja tradiciju medičarstva Sjeverozapadne Hrvatske, zagrebački sirek (da, da i kumice kuže važnost brendiranja :) ) i već slavni paprenjak  u jednostavne i brze poslastice. Imena prikazuju njihov karakter, tako je Milostiva profinjena ružičasta damica sačinjena od jagoda, medenjaka, svježeg sira s medom i malo slatkog vrhnja dok je Coprnica za one malo odvažnije pa čarobira s paprenjakom, sirom, medom i cimetom te preljevom od jagoda, papra i meda.

                                                                Milostiva i Coprnica

Milostiva

medenjak
otopljeni maslac

svježi kravlji sir
med
jagode
slatko vrhnje

Medenjak smrviti i izmiješati s malo otopljenog maslaca pa utisnuti prstima. Treba paziti da se ne mrvi, ali i da se ne stavi previše maslaca. Ako imate one medenjake s proštenja, maslac nije ni potreban jer ti medenjaci mogu funkcionirati kao mali zasebni biskvitići pa ih je dovoljno premazati s kremom.

Za kremu kupite čvršći kravlji sir, dodajte mu meda po ukusu i promiješajte. Zatim dodajte jagodu  po jagodu i miksajte štapnim mikserom. Jagode isto stavite prema vlastitom ukusu no pazite da vam krema ostane čvrsta odnosno da se od previše jagoda ne razvodni. Preko kreme premažite slatko vrhnje i stavite  kratko na hlađenje.


Coprnica

paprenjak
otopljeni maslac

svježi kravlji sir
med
cimet
papar
jagode

Napraviti podlogu od paprenjaka istim postupkom kao s medenjacima.

Za kremu sir izmiješati s medom te mu dodati cimet.

Jagode prelite s medom i smiksajte ih štapnim mikserom u preljev. Papar dodajte polako, najbolje ako imate svježe mljeveni.

Ja sam ih radila u obliku malih tortica promjera 10 cm, koristeći kalup za krafne. Na tu količinu korisatila sam po dva medenjaka/paprenjaka i malu žličicu otopljenog maslaca. Za kreme sam korstila po tri jušne žlice svježeg sira, med sam dodavala probavajući dok mi nije odgovaralo, otprilike jednu jušnu žlicu. Za kremu za Milostivu sam upotrijebila  dvije veće jagode kao i za preljev za Coprnicu kojoj sam dodala pola žličice cimeta u sir i otprilike prstohvat papra u preljev.

Naravno, za baš brzu pripravu najjednostavnije je sve smiksat i servirati u čaši ili zdjelici.