Zdravi kolači / Muffini s mrkvom bez šećera

Zdravi kolači...hm.. pa još bez šećera..hm..? Tako nekako razmišlja moj bračni drug.

On je jedan od onih koji piju šećer s kavom ili med s čajem i uvijek mu fali barem žlica šećera. Kad sam ga zamolila da mi da objektivni komentar na ove muffine skeptično je pojeo jedan i rekao mi da čeka ručak, da je gladan pa su mu ok. Onda je nakon ručka pojeo još jedan jer mu je trebalo nešto slatko i zaključio da im fali šećera, ali mu je bilo super naletiti na brusnice. Malo kasnije je pojeo još jedan, ovaj put je zaključak bio da se baš fino osjete arome narančine i limunove korice te da su sočni. Konstatirao je da bi i dalje radije pojeo čokoladne muffine, no to mu je normalno jer se ne mogu staviti u istu kategoriju. (On, naime, podrazumijeva da su muffini čokoladni.) Pojeo je kasnije još jedan uz neki film, rekao je da ima mrkve u njima i da je to sigurno dobro za probavu. Zaključak da se ne mogu mjeriti s čokoladnim je ostao i dalje. Pojeo je i jutros jedan uz šalicu mlijeka, kaže doručak je bitan, čokoladne više nije spominjao.

Meni su s druge strane 'zdravije' verzije kolača uvijek zanimljive, a ovi su me zaintrigirali jer u orginalnom receptu od zalađivača sadrže tek 1 vanilin šećer. Računala sam da će zbog mrkve biti slatkasti, no moram priznati da su me i više nego ugodno iznenadili. Fino se isprepliču citrusne note, vanilija i brusnice dok se mrkva lagano, pozadinski osjeti. Malo sam izmijenila orginalni recept pa sam umjesto vanilin šećera stavila jednu žlicu meda i dodala sjemenke pola mahune vanilije, a umjesto grožđica sam ubacila brusnice. Također, uz koricu naranče i limuna dodala sam i sok jer mi se smjesa učinila pregustom.

Eh da, naletiti na brusnice je odlično! Znate onaj osjećaj kad naletite na kapljice čokolade u čokoladnim mufinima? Isto je s brusnicama zato ne štedite na njima. ;)

Moj zaključak je da će vam ovi muffini  ponuditi zavidnu količinu okusa i slatkoće te se po tome mogu mjeriti i s klasičnim kolačima, pogotovo pašu li vam i inače manje slatki kolači odnosno ako pazite na unos šećera. Ako pak i vama u svemu fali žlica šećera, falit će vam i u ovim muffinima, nemojmo se zavaravati, no novi okusi su uzbudljivi, odvažite se, možda otkrijete neku novu dimenziju vlastitog ukusa. :)

Muffini s mrkvom

Za otprilike 20ak muffina

1 jaje
350 g naribane sirove mrkve
400 g brašna (ja sam stavila oštro)
200 ml ulja
200 ml mlijeka
100 g suhih brusnica
1 1/2 prašak za pecivo
1 naranča, sok i naribana korica
1 limun, sok i naribana korica
1 jušna žlica meda
1/2 mahune vanilije, samo sjemenke (ili žličica arome vanilije)

- prema orginalnom receptu med i vaniliju možete zamijeniti 1 vanilin šećerom

Prilikom ribanja naranče i limuna pazite da skidate samo površinski sloj korice u kojem je sva aroma, ona bijela opna ispod je gorka pa je izbjegavajte. Naravno, porbajte nabaviti domaće, nešpricane agrume.

Mrkvu naribajte na najsitnijem ribežu. Dodajte joj brašno izmiješano s praškom za pecivo pa mokre sastojke i brusnice te dobro promiješajte smjesu. Napunite košarice za muffine, ali samo do ruba kako se ne bi prelili prilikom pečenja te ih s kalupom stavite u perethodno ugrijanu pećnicu na 180 C. Peku se oko 30, 35 minuta.

Orginalni recept je iz kuharice 'S placa na lice' autorice Mary Novosel.

Nedjeljno retro izvoljevanje / Zapečena pohana piletina sa sirom i kolač Ledeno nebo

Unazad mjesec, dva bespuća interneta su me toliko puta navela na retro teme da sam morala napisati jedan takav nostalgijom nadahnuti post. I inače jako volim vintage i retro stvari, a da krenem u kulinarsku akciju potaknuo me je siječanjski broj Mezze magazina s temom kako se jelo osamdesetih.

Odmah sam odvrtila svoja sjećanja na djetinjstvo i makar ona sežu tek u devedesete, nije bilo puno drugačije. Odrasla sam u jednom novozagrebačkom kvartu u prosječnoj, radničkoj obitelji okružena istim takvim vršnjacima. Mame su nam kuhale i zvale nas kroz prozor kad je bilo vrijeme za jelo, a jeli smo uglavnom domaću hranu. Nismo znali da će desetljeće kasnije biti promaknuta u organsku, a kako nismo imali internet nismo ni bili svjesni svih prednosti i mana takvog načina života.

Dio tog vremena je nažalost obilježio rat i opća neimaština pa se sjećam i redova za crni kruh, no i takva ružna vremena imaju svoje vedre trenutke. Sigurno ste barem jednom pojeli neki tvz. ratni kolač, poput školjkica s pekmezom koje se prave od samo par sastojaka; brašna, masnoće (maslac/margarin ili mast) i jogurta, filaju se pekmezom i na kraju pečene uvaljaju u šećer u prahu. Nadimak 'ratni kolač' dobile su upravo zbog minimalnog broja i manje više uvijek dostupnih namirnica, kako god, okus im je svevremenski.

Sjećam se i da smo namirnice nabavljali u mali trgovinicama gdje bi ti najčešće teta iza pulta trebala dodati to što već trebaš pa je bilo pod normalno  da prozborite po koju i da ti sačuva zadnju krafnu jer zna da si zaspao/zaspala. Tad je još vrijedilo i nepisano pravilo da ljude u radnim odijelima propustiš ispred sebe.

U tim trgovinicama bilo je svježeg mlijeka u vrećicama koje je uvijek od negdje pomalo curkalo i koje bi se već drugi dan lagano ukiselilo. Na odjelu kruha je bio crni i bijeli kruh te dvije, tri vrste peciva i najfiniji slanci - hrskavi i istovremeno mekani s taman soli i bez trunke masnoće. Isto je bilo sa sladoledom, tek nekoliko vrsti sladoleda, ali kakvih! Najbolji Silk Milk ili Ledolina, Coco, Bubi i Borovnica te sladoled u lopticama. I mogli su se kupiti već za kunu ili dvije.. oh divote! :)

Bilo je to vrijeme Čunga Lunge i sličica, Shock i Efekta žvaka. Lizalica koje su bojale usta u vrišteće plavo, crveno ili zeleno. Od čokolada s polica su nam se smiješili Braco i Seka, Runolist i još par običnih mliječnih te čokolada s lješnjacima. Bile su tu i karamele, Tortica i Bananko, a skupljali smo naljepnice iz Životinjskog cartva i Letećih medvjedića dok su Kinder jaja i gumene bombone uglavnom dobivali sretnici kojima je netko bio u inozemstvu. Isto je bilo s čipsom u kantama. Vratiti se iz inozemstva bez kante čipsa, stranih čokoladica poput Snickersa je bilo neoprostivo!

Još se uvijek mogu prisjetiti mirisa vrtićkog variva i sveopćeg veselja kad bismo za ručak imali bolonjez.  Isto je bilo kad bi u osnovnoj za užinu bile krafne ili gris s malo posipanog kakaa. Prešećereni čaj od šipka u limenoj šalici je kategorija za sebe pa i dalje nisam sigurna je li mi se sviđao ili ne. Ipak, znam da me i danas veseli sok od crnog ribizla jer sam takav uvijek pila na izletima, bio je zapakiran u onoj alu vrećici sa slamčicom koja se tako rado gubila. Uz takav sokić najbolje je prijao sendvič od male žemlje i Polija, a po šmeku istog uvijek je bilo jasno tko je upravo otvorio svoj sendvič. 

Junk/fast food se svodio samo na klasike. Jeo se hambić s klasičnim majoneza-kečap umakom (mnogi se slažu da je najbolji bio Hamby na Trgu), hot dog ili ćevapi u kvartovskoj ćevabdžinici, a ponekad i samo lepinja s lukom. Pizzerija je bila tek tu i tamo koja, dok je dostava bila stvar prestiža. Nešto kasnije pompozno novootvorenog Mc-a se sjećam jedino kao velikog razočaranja, okusom, izgledom.. svime.

Sjećam se i da je bilo zabranjeno unositi hranu i piće u kina i da su se 'legalne' kokice mogle kupiti tek u preuređenom kinu Zagreb. 

Rođendane smo slavili doma, jedni kod drugih igrajući se bez animatora i nekako nam nikad nije bilo dosadno. Rijetko koji rođendan je prošao bez malih sendviča od šnitica francuza s čajnom, sirom, malo majoneze te mini krastavčićem. Na listama pularnosti vrlo su dobro kotirali i topli sendviči, domaće pizze i lisnata tijesta s različitim punjenjima. Rođendani su također bili prilika da se prepijemo gaziranim pićima jer se normalnim danima pio sok na razrjeđivanje. Torte su vrlo često bile domaće, na dva kata ili nekog ekstravagantnog oblika, s posebnom estetikom lijepe pretjeranosti ukrašavanja bombonima i/ili živim cvijećem. I onda su čokoladne torte kotirale puno bolje od voćnih, iako ne treba zanemariti popularnost ananas torti. Također, svatko tko je imao rođendan u svibnju bi obavezno imao jagode na torti, a sigurna sam da svako žensko dijete iz tog vremena ima barem jednu fotku s tortom i onom groznom okruglom, bijelom kragnom što se  vezala oko vrata.  :)

Ja od svakodnevne hrane nikako nisam voljela poriluk i cvjetaču na varivo, a grah je morao biti pripremljen na 'kaubojski' odnosno zapečen. Iako, uvijek smo na kraju pojeli sve što je bilo skuhano, a 'pojedi i salatu' je bilo obavezno.

Sjećam se da je mama često pravila kolače, jednostavne i fine poput buhtli s domaćim pekmezom, biskvit s jabukama i pudingom, čupavce, pitu s jabukama, kiflice, omiljenu štrudlu s višnjama.. Često nas je znala razveseliti i toplim sendvičima i domaćim lepinjama.

Također, vikendom smo brat i ja mogli izvoljevati ručkove pa su se ovisno o fazama izmijenjivali 'best of'.. koliko me pamćenje služi ova zapečena piletina nam je jedno duže vrijeme bila broj jedan, samo su se prilozi mijenjvali, malo pečeni krumpir, malo pire, ponekad i mlinci. Isto je s kolačem Ledeno nebo, od kremastih je sigurno bio najizvođeniji, a posebnim mi ga čini okus Domaćeg (ruma za kolače jel') koji se tako suptilno fino isprepliče s kremom da je zauvijek ostao urezan u sjećanja koja razvlače osmijeh. Rekla bih da je to moj 'Madeleine kolačić'. :)

Koja jela vas vraćaju u djetinjstvo?

Zapečena pohana piletina sa sirom / za 4 osobe

500 g pilećeg filea
300 g krušnih mrvica
3 jaja + 1 jaje
ulje za pohanje
150 g tvrdog, topivog sira
2 kisela vrhnja
1 žlica senfa
sol
papar

Pileći file očistite od žilica razrežite na manje komade, ali neka ne budu pretanki da se ne presuše kad ćete ih peči u pećnici, neka budu barem 1 cm debeli. Uvaljajte ih u razmućena i začinjena jaja pa u krušne mrvice i ponovite još jednom te ih pohajte u vrućem ulju na umjerenoj vatri dok ne budu zlatno smeđi. Ja prilikom pohanja ne stavljam nikakve začine na meso, već samo posolim i popaprim jaja i te ponekad u krušne mrvice umiješam malo crvene paprike.

Gotove pohance složite u lim za pečenje, preporučam da uzmete manji, za ovu količinu mesa trebao bi vam biti dovoljan onaj veličine pola pećnice. Manji lim je bolji jer će se preljev bolje rasporediti po samom mesu i neće se razljevati sa strane što u konačnici znači sočinije meseko i manje ribanja prilikom pranja suđa. ;) Na pohance rasporedite tvrdi sir pa preko toga prelijte smjesu od kiselog vrhnja i senfa te stavite u pećnivu na 200 C na oko pola sata da se zapeče.

Ledeno nebo

Biskvit

7 bjelanjaka
7 žlica šećera
7 žlica brašna (oštro)

+

1 dcl mlijeka
1 žlica ruma

Žuta krema

7 žumanjaka
7 žlica šećera
2 vanilin šećera (ili 2 žlice domaćeg v. šećera )
6 žlica brašna (oštro)
6 dcl mlijeka
20 dag maslaca

200 ml slatkog vrhnja za šlag

Bjelanjke izmiksajte u snijeg i dodajte im šećer žlicu po žlicu lagano miješajući, ponovite isto s brašnom. Smjesu ravnomjerno rasporedite po limu za pčenje obloženim papirom za pečenje, lim je onaj veličine pola pećnice. Biskvit se peče u prethodno ugrijanoj pećnici na 180 C oko 10, 15 min, gotov je kad lagano požuti na vrhu. Još vruć biskvit prelijte vrućim mlijekom kojem ste umiješali žlicu ruma.

Za žutu kremu dobro istucite žutanjke sa šećerom te im lagano sipajući dodajte brašno, ako vam ispadne pregusto dodajte malo hladnog mlijeka od onih 6 dcl. Krema se kuha na pari, a u vruće mlijeko treba dodati žutanjke te miješati dok se ne zgusne. Kad se malo ohladi u kremu dodati maslac te još jednom dobro promiješati i preliti preko biskvita. Kolač ostavite da se dobro ohladi, najbolje preko noći i prije posluživanja premažite/ukrasite istučenim slatkim vrhnjem.

Lika / Lička basa

U vrlo kratkom razdoblju u moj je život ušetalo dosta Ličana, počelo je s njim, a ubrzo su mu se pridružile i neke druge vrlo mi drage osobe. Do tada sam o Lici znala tek koliko se uči na zemljopisu, a od iskustva sam mogla pobrojati jedino kratke odmore uz cestu na putovanju do mora te dva školska izleta na Plitvice.

S mojim Ličanima Lika mi se počela otkrivati i odmah me je očarala, a očarava me i dalje.

Polako sam je upoznavala; fantastičnu, ledeno smaragdnu Gacku i njene izvore, prekrasno bajkovito Krasno, Kosinjski most, pećinski park Grabovaču, Kuterevo i njegove mede... Prirodu, pitomu i pomalo divlju u isto vrijeme, zrak hladan i svjež s mirisom bilja, buru koja hladnoćom prodire do kostiju te ogromno čisto nebo gdje se još mogu noću vidjeti zvijezde.

Jutro u Lici

I nije Lika samo lijepa, ona je i jako fina...može se pojesti janjetina koja je slobodno šetala pod suncem, krumpir i kupus koji su prehranili generacije, burom propuhani pršut, slanina, gacka pastrva, sir škripavac (da, doslovno škripi pod zubima), masnica...

Slijedi podsjetnik za još jedno takvo, malo manje poznato ličko jelo, basu. Za basu sam prvi puta čula i okusila je kod jedne od mojih Ličana kad joj je stigao paket od doma, znate onaj paket 'da dite ne bude gladno' :) i odmah me oduševila. Basa je meki svježi sir, kremaste teksture i pomalo podsjeća na kombinaciju sirnog i mliječnog namaza te izvrsno paše kao namaz ili dodatak npr. polama ili uz kakvu kobasicu, pršut, a najbolje je da je vrlo jednostavno (i jeftino) možete napraviti sami. Zapravo me i čudi da nije poznatija jer uz svu popularnost čizkejkova i silnih novih varijanti sirnih namaza koji izlaze svakodnevno baš smo nemarno zapostavili ovakav biser.

U nastavku vam donosim dva recepta za basu, prvo prenosim dio znanstvenog rada iz 1974. na koji sam naišla i koji  detaljno opisuje tradicionalnu pripremu base, napisala ga je Ljerka Kršev, a u cijelosti ga možete pročitati ovdje, onda slijedi moj način pripreme po uputama Ličankine mame.

Po svojoj konzistenciji, izgledu i okusu lička basa svrstava se u grupu svježih mekih sireva. U raznim područjima Like basa se priprema prema različitim receptima od miješanog mlijeka — ovčjeg i kravljeg — ili od kravljeg punog ili djelomično obranog mlijeka. 

Svježe pomuzeno mlijeko procijedi se kroz dvostrulku gazu u čistu posudu. Mlijeko se kuha na laganoj vatri. Nakon kuhanj a od oko 15 min. posuda se pomakn e na kraj štednjaka i ostane tamo dok se ne ohladi na temperaturu od 45C. Nakon što se mlijeko ohladilo obere se izlučeni skorup, a djelomično obrano mlijeko prelije se u lonac u kojem se obično podsiruje mlijeko za basu. Na jednu litru mlijeika dodaje se pola »žlice za juhu « »kvasca« (kiselo mlijelko od prethodnog dana). »Kvasac« se dobro promiješa sa mlijekom. Lonac se pakuje i »umata« sa svih strana, te ostavi na toplom mjestu u blizini štednjaka. Gruš se dobije za oko 3—4 sata. Zrelo mlijeko stavi se u hladnu prostoriju, da se što bolje »stisne«. Ohlađeno kiselo mlijeko pretres ese u čistu lanenu krpu i cijedi se sirutka. Mlijeko se cijedi gotovo 18 sati. Bijeli meki sir, koji se dobije nakon cijeđenja promiješa se sa skorupom (prema želji) i posoli (prema želji). Svi dodaci se dobro umiješaju u sir, te se tako dobiveni proizvod naziva u ovim krajevima lička basa. Ovako pripremljena basa se u zimskim mjesecima može čuvati i do 20 dana . 

Basa

(u suvremenijoj verziji)

2 l svježeg punomasnog mlijeka

1 jogurt 

Mlijeko ugrijte da bude toplo, ali ne vruće. Ubacite jogurt ugrijan na sobnoj temperaturi u toplo mlijeko, promiješajte te prekrijte posudu čistom krpom. Ostavite posudu na toplom mjestu da se mlijeko zgruša, npr. u blizini radijatora, ja je ostavim preko noći. Da provjerite je li gotovo protresite posudu, ako je gusto i podsjeća na čvrsti jogurt to je to. 

Tako zgrušano mlijeko prebacite u posudu obloženu krpom ili s nekoliko slojeva gaze pa suprotne rubove krpe zavežite da dobijete paketić koji onda objesite negdje na hladnom da se dobro ocijedi. Ja je objesim u kupaoni ili iznad sudopera, a svakako ispod nje stavite posudu da skupite sirutku koja će se cijediti, nju nemojte baciti jer je vrlo zdrava. Ako vam je nezgodno ovo s viješanjem stavite zgrušano mlijeko u cijedilo obloženo s par slojeva gaze pa onda cjedilo u neku veću posudu i ostavite da se tako cijedi. Ovisno o vremenu cijeđenja dobiti ćete tvrđu ili mekšu basu, ja ostavim da se cijedi barem 12 sati. Na kraju možete dodati malo soli i čuvajte ju u frižideru.

Uživajte i pratite Hranu i veselje i na Facebooku i Instagramu.