Unazad mjesec, dva bespuća interneta su me toliko puta navela na retro teme da sam morala napisati jedan takav nostalgijom nadahnuti post. I inače jako volim vintage i retro stvari, a da krenem u kulinarsku akciju potaknuo me je siječanjski broj Mezze magazina s temom kako se jelo osamdesetih.
Odmah sam odvrtila svoja sjećanja na djetinjstvo i makar ona sežu tek u devedesete, nije bilo puno drugačije. Odrasla sam u jednom novozagrebačkom kvartu u prosječnoj, radničkoj obitelji okružena istim takvim vršnjacima. Mame su nam kuhale i zvale nas kroz prozor kad je bilo vrijeme za jelo, a jeli smo uglavnom domaću hranu. Nismo znali da će desetljeće kasnije biti promaknuta u organsku, a kako nismo imali internet nismo ni bili svjesni svih prednosti i mana takvog načina života.
Dio tog vremena je nažalost obilježio rat i opća neimaština pa se sjećam i redova za crni kruh, no i takva ružna vremena imaju svoje vedre trenutke. Sigurno ste barem jednom pojeli neki tvz. ratni kolač, poput školjkica s pekmezom koje se prave od samo par sastojaka; brašna, masnoće (maslac/margarin ili mast) i jogurta, filaju se pekmezom i na kraju pečene uvaljaju u šećer u prahu. Nadimak 'ratni kolač' dobile su upravo zbog minimalnog broja i manje više uvijek dostupnih namirnica, kako god, okus im je svevremenski.
Sjećam se i da smo namirnice nabavljali u mali trgovinicama gdje bi ti najčešće teta iza pulta trebala dodati to što već trebaš pa je bilo pod normalno da prozborite po koju i da ti sačuva zadnju krafnu jer zna da si zaspao/zaspala. Tad je još vrijedilo i nepisano pravilo da ljude u radnim odijelima propustiš ispred sebe.
U tim trgovinicama bilo je svježeg mlijeka u vrećicama koje je uvijek od negdje pomalo curkalo i koje bi se već drugi dan lagano ukiselilo. Na odjelu kruha je bio crni i bijeli kruh te dvije, tri vrste peciva i najfiniji slanci - hrskavi i istovremeno mekani s taman soli i bez trunke masnoće. Isto je bilo sa sladoledom, tek nekoliko vrsti sladoleda, ali kakvih! Najbolji Silk Milk ili Ledolina, Coco, Bubi i Borovnica te sladoled u lopticama. I mogli su se kupiti već za kunu ili dvije.. oh divote! :)
Bilo je to vrijeme Čunga Lunge i sličica, Shock i Efekta žvaka. Lizalica koje su bojale usta u vrišteće plavo, crveno ili zeleno. Od čokolada s polica su nam se smiješili Braco i Seka, Runolist i još par običnih mliječnih te čokolada s lješnjacima. Bile su tu i karamele, Tortica i Bananko, a skupljali smo naljepnice iz Životinjskog cartva i Letećih medvjedića dok su Kinder jaja i gumene bombone uglavnom dobivali sretnici kojima je netko bio u inozemstvu. Isto je bilo s čipsom u kantama. Vratiti se iz inozemstva bez kante čipsa, stranih čokoladica poput Snickersa je bilo neoprostivo!
Još se uvijek mogu prisjetiti mirisa vrtićkog variva i sveopćeg veselja kad bismo za ručak imali bolonjez. Isto je bilo kad bi u osnovnoj za užinu bile krafne ili gris s malo posipanog kakaa. Prešećereni čaj od šipka u limenoj šalici je kategorija za sebe pa i dalje nisam sigurna je li mi se sviđao ili ne. Ipak, znam da me i danas veseli sok od crnog ribizla jer sam takav uvijek pila na izletima, bio je zapakiran u onoj alu vrećici sa slamčicom koja se tako rado gubila. Uz takav sokić najbolje je prijao sendvič od male žemlje i Polija, a po šmeku istog uvijek je bilo jasno tko je upravo otvorio svoj sendvič.
Junk/fast food se svodio samo na klasike. Jeo se hambić s klasičnim majoneza-kečap umakom (mnogi se slažu da je najbolji bio Hamby na Trgu), hot dog ili ćevapi u kvartovskoj ćevabdžinici, a ponekad i samo lepinja s lukom. Pizzerija je bila tek tu i tamo koja, dok je dostava bila stvar prestiža. Nešto kasnije pompozno novootvorenog Mc-a se sjećam jedino kao velikog razočaranja, okusom, izgledom.. svime.
Sjećam se i da je bilo zabranjeno unositi hranu i piće u kina i da su se 'legalne' kokice mogle kupiti tek u preuređenom kinu Zagreb.
Rođendane smo slavili doma, jedni kod drugih igrajući se bez animatora i nekako nam nikad nije bilo dosadno. Rijetko koji rođendan je prošao bez malih sendviča od šnitica francuza s čajnom, sirom, malo majoneze te mini krastavčićem. Na listama pularnosti vrlo su dobro kotirali i topli sendviči, domaće pizze i lisnata tijesta s različitim punjenjima. Rođendani su također bili prilika da se prepijemo gaziranim pićima jer se normalnim danima pio sok na razrjeđivanje. Torte su vrlo često bile domaće, na dva kata ili nekog ekstravagantnog oblika, s posebnom estetikom lijepe pretjeranosti ukrašavanja bombonima i/ili živim cvijećem. I onda su čokoladne torte kotirale puno bolje od voćnih, iako ne treba zanemariti popularnost ananas torti. Također, svatko tko je imao rođendan u svibnju bi obavezno imao jagode na torti, a sigurna sam da svako žensko dijete iz tog vremena ima barem jednu fotku s tortom i onom groznom okruglom, bijelom kragnom što se vezala oko vrata. :)
Ja od svakodnevne hrane nikako nisam voljela poriluk i cvjetaču na varivo, a grah je morao biti pripremljen na 'kaubojski' odnosno zapečen. Iako, uvijek smo na kraju pojeli sve što je bilo skuhano, a 'pojedi i salatu' je bilo obavezno.
Sjećam se da je mama često pravila kolače, jednostavne i fine poput buhtli s domaćim pekmezom, biskvit s jabukama i pudingom, čupavce, pitu s jabukama, kiflice, omiljenu štrudlu s višnjama.. Često nas je znala razveseliti i toplim sendvičima i domaćim lepinjama.
Također, vikendom smo brat i ja mogli izvoljevati ručkove pa su se ovisno o fazama izmijenjivali 'best of'.. koliko me pamćenje služi ova zapečena piletina nam je jedno duže vrijeme bila broj jedan, samo su se prilozi mijenjvali, malo pečeni krumpir, malo pire, ponekad i mlinci. Isto je s kolačem Ledeno nebo, od kremastih je sigurno bio najizvođeniji, a posebnim mi ga čini okus Domaćeg (ruma za kolače jel') koji se tako suptilno fino isprepliče s kremom da je zauvijek ostao urezan u sjećanja koja razvlače osmijeh. Rekla bih da je to moj 'Madeleine kolačić'. :)
Koja jela vas vraćaju u djetinjstvo?
Zapečena pohana piletina sa sirom / za 4 osobe
500 g pilećeg filea
300 g krušnih mrvica
3 jaja + 1 jaje
ulje za pohanje
150 g tvrdog, topivog sira
2 kisela vrhnja
1 žlica senfa
sol
papar
Pileći file očistite od žilica razrežite na manje komade, ali neka ne budu pretanki da se ne presuše kad ćete ih peči u pećnici, neka budu barem 1 cm debeli. Uvaljajte ih u razmućena i začinjena jaja pa u krušne mrvice i ponovite još jednom te ih pohajte u vrućem ulju na umjerenoj vatri dok ne budu zlatno smeđi. Ja prilikom pohanja ne stavljam nikakve začine na meso, već samo posolim i popaprim jaja i te ponekad u krušne mrvice umiješam malo crvene paprike.
Gotove pohance složite u lim za pečenje, preporučam da uzmete manji, za ovu količinu mesa trebao bi vam biti dovoljan onaj veličine pola pećnice. Manji lim je bolji jer će se preljev bolje rasporediti po samom mesu i neće se razljevati sa strane što u konačnici znači sočinije meseko i manje ribanja prilikom pranja suđa. ;) Na pohance rasporedite tvrdi sir pa preko toga prelijte smjesu od kiselog vrhnja i senfa te stavite u pećnivu na 200 C na oko pola sata da se zapeče.
Ledeno nebo
Biskvit
7 bjelanjaka
7 žlica šećera
7 žlica brašna (oštro)
+
1 dcl mlijeka
1 žlica ruma
Žuta krema
7 žumanjaka
7 žlica šećera
2 vanilin šećera (ili 2 žlice domaćeg v. šećera )
6 žlica brašna (oštro)
6 dcl mlijeka
20 dag maslaca
200 ml slatkog vrhnja za šlag
Bjelanjke izmiksajte u snijeg i dodajte im šećer žlicu po žlicu lagano miješajući, ponovite isto s brašnom. Smjesu ravnomjerno rasporedite po limu za pčenje obloženim papirom za pečenje, lim je onaj veličine pola pećnice. Biskvit se peče u prethodno ugrijanoj pećnici na 180 C oko 10, 15 min, gotov je kad lagano požuti na vrhu. Još vruć biskvit prelijte vrućim mlijekom kojem ste umiješali žlicu ruma.
Za žutu kremu dobro istucite žutanjke sa šećerom te im lagano sipajući dodajte brašno, ako vam ispadne pregusto dodajte malo hladnog mlijeka od onih 6 dcl. Krema se kuha na pari, a u vruće mlijeko treba dodati žutanjke te miješati dok se ne zgusne. Kad se malo ohladi u kremu dodati maslac te još jednom dobro promiješati i preliti preko biskvita. Kolač ostavite da se dobro ohladi, najbolje preko noći i prije posluživanja premažite/ukrasite istučenim slatkim vrhnjem.
Sjećam se da je mama često pravila kolače, jednostavne i fine poput buhtli s domaćim pekmezom, biskvit s jabukama i pudingom, čupavce, pitu s jabukama, kiflice, omiljenu štrudlu s višnjama.. Često nas je znala razveseliti i toplim sendvičima i domaćim lepinjama.
Također, vikendom smo brat i ja mogli izvoljevati ručkove pa su se ovisno o fazama izmijenjivali 'best of'.. koliko me pamćenje služi ova zapečena piletina nam je jedno duže vrijeme bila broj jedan, samo su se prilozi mijenjvali, malo pečeni krumpir, malo pire, ponekad i mlinci. Isto je s kolačem Ledeno nebo, od kremastih je sigurno bio najizvođeniji, a posebnim mi ga čini okus Domaćeg (ruma za kolače jel') koji se tako suptilno fino isprepliče s kremom da je zauvijek ostao urezan u sjećanja koja razvlače osmijeh. Rekla bih da je to moj 'Madeleine kolačić'. :)
Koja jela vas vraćaju u djetinjstvo?
Zapečena pohana piletina sa sirom / za 4 osobe
500 g pilećeg filea
300 g krušnih mrvica
3 jaja + 1 jaje
ulje za pohanje
150 g tvrdog, topivog sira
2 kisela vrhnja
1 žlica senfa
sol
papar
Pileći file očistite od žilica razrežite na manje komade, ali neka ne budu pretanki da se ne presuše kad ćete ih peči u pećnici, neka budu barem 1 cm debeli. Uvaljajte ih u razmućena i začinjena jaja pa u krušne mrvice i ponovite još jednom te ih pohajte u vrućem ulju na umjerenoj vatri dok ne budu zlatno smeđi. Ja prilikom pohanja ne stavljam nikakve začine na meso, već samo posolim i popaprim jaja i te ponekad u krušne mrvice umiješam malo crvene paprike.
Gotove pohance složite u lim za pečenje, preporučam da uzmete manji, za ovu količinu mesa trebao bi vam biti dovoljan onaj veličine pola pećnice. Manji lim je bolji jer će se preljev bolje rasporediti po samom mesu i neće se razljevati sa strane što u konačnici znači sočinije meseko i manje ribanja prilikom pranja suđa. ;) Na pohance rasporedite tvrdi sir pa preko toga prelijte smjesu od kiselog vrhnja i senfa te stavite u pećnivu na 200 C na oko pola sata da se zapeče.
Ledeno nebo
Biskvit
7 bjelanjaka
7 žlica šećera
7 žlica brašna (oštro)
+
1 dcl mlijeka
1 žlica ruma
Žuta krema
7 žumanjaka
7 žlica šećera
2 vanilin šećera (ili 2 žlice domaćeg v. šećera )
6 žlica brašna (oštro)
6 dcl mlijeka
20 dag maslaca
200 ml slatkog vrhnja za šlag
Bjelanjke izmiksajte u snijeg i dodajte im šećer žlicu po žlicu lagano miješajući, ponovite isto s brašnom. Smjesu ravnomjerno rasporedite po limu za pčenje obloženim papirom za pečenje, lim je onaj veličine pola pećnice. Biskvit se peče u prethodno ugrijanoj pećnici na 180 C oko 10, 15 min, gotov je kad lagano požuti na vrhu. Još vruć biskvit prelijte vrućim mlijekom kojem ste umiješali žlicu ruma.
Za žutu kremu dobro istucite žutanjke sa šećerom te im lagano sipajući dodajte brašno, ako vam ispadne pregusto dodajte malo hladnog mlijeka od onih 6 dcl. Krema se kuha na pari, a u vruće mlijeko treba dodati žutanjke te miješati dok se ne zgusne. Kad se malo ohladi u kremu dodati maslac te još jednom dobro promiješati i preliti preko biskvita. Kolač ostavite da se dobro ohladi, najbolje preko noći i prije posluživanja premažite/ukrasite istučenim slatkim vrhnjem.
