Što za ručak / Lažni njoki i tikvice

Što za ručak je konstanta među pitanjima, bilo da kuhate ili samo jedete.

Ako svoj ručak kuhate znate da odgovor na to pitanje zahtjeva gotovo menađerske vještine. Nakon što u obzir uzmete vlastite preferencije, feedback ostalih ukućana, napravite računicu dozvoljenog budžeta, postojećih resursa te vremenskog ograničenja planiranje i provedba projekta 'ručak' tek može početi. I tako svaki dan. Naravno uvijek postoji i linija manjeg otpora pa možete ručati vani ili 'gledance s ništancima', ovisno koliko je još dana do plaće.

Kod nas su se stvari ovih dana dodatno zakomplicirale te je ustaljenu rutinu prekinuo frižider koji je odlučio da mu se ne radi. Nakon par dana otpora u vidu lošijeg hlađenja jednostavno je odustao i više ne hladi. Mogu vam samo potvrditi da je život bez frižidera poprilično složen. Škrinja koja je sastavni dio frižidera srećom radi bez greške pa barem ne brinemo o grašku, sladoledu i pokojem 'ručku za poslije'...

Još nismo posve odustali od frižidera i dok važemo između popravka ili kupnje novog dosta stvari sam morala baciti. (Zašto je čekao ljeto da se pokvari? :) ) Tikvice i špek su se još dobro držali te sam ih odlučila iskoristiti za ručak kao i svježe mlijeko koje sam ne razmišljajući kupila. Umak se nametnuo kao rješenje. Naravno, uz to je trebao i neki prilog pa me spasio smrznuti 'ručak za poslije' odnosno njoki koji to zapravo nisu. Rekla bih pravi krizni ručak.  

Recept za lažne njoke našla sam davnih dana na netu, zapisala u tekicu i od onda nismo kupili ili radili prave njoke. Rade se samo od brašna, bez krumpira, a postupak je vrlo jednostavan i sličan je pripremi tijesta za princes uštipke. Također, traje kraće nego kod pravih njoka. Bez greške uspiju svaki put, taman su mekani, ne gube oblik i većina ljudi zapravo i ne primjeti da nisu klasični njoki. Kad ih napravim prema količinama u receptu ispadne ih dovoljno za dva puta pa ih uvijek spremim u škrinju, to im je dodatni plus.

Njoki koji to nisu

3 šalice vode
3 šalice oštrog brašna
1/2 praška za pecivo
1/2 šalice ulja
žličica soli
2 jaja

Vodu posolite, dodate joj ulje i zakipite. Kad voda zakipi maknite ju sa štednjaka i dodajte brašno u koje ste umiješali prašak za pecivo. Žustro izmiješajte kuhačom da tijesto bude glatko i pustite ga da se ohladi toliko da ga dalje možete mijesiti rukama. Kad se ohladi dodate mu jedno po jedno jaje mijeseći rukama dok ne bude posve glatko. Zatim na pobrašnjenoj površini tijesto rukama valjate u valjkiće koje režete na male jastučiće odnosno njoke. 

Takve njoke dalje normalno pripremate. Možete ih zapeči, kuhati u kipućoj vodi dok ne isplivaju na površinu ili zamrznuti za kasnije. Ja sam danas kuhala smrznute koje smo imali od prošlog puta.

Umak od tikvica

3 manje tikvice
10 dag špeka
2 češnja češnjaka
0.4 mlijeka/žlica gustina ili 0.2l vrhnja za kuhanje
sol
papar
prstohvat muškatnog oraščića

Špek narežete na sitno i popržite na tavi dok ne dobije zlatnu boju. Možete odvojiti dio špeka da se na kraju posipa preko umaka. Špeku dodajte dva češnja češnjaka i kad zamiriše ubacite i ribane tikvice, promiješajte i podlijte mlijekom u kojem ste razmutili žlicu gustina. Ja nisam imala gustin pa sam dodala dvije žlice krušnih mrvica. Umjesto mlijeka i škroba možete dodati vrhnje za kuhanje, no ja ga baš ne volim pa ga i ne upotrebljavam. Sve skupa posolite, poparite i dodajte prstohvat mljevenog/ribanog muškatnog oraščića. Kad se zgusne i tikvice omekšaju gotovo je pa prelijete preko njoka i posipajte prženim špekom.




 

Milostiva i Coprnica / Jagode i sir zaljubljeni par

Jeste li znali da postoji nešto što se zove 'jagodni prsten'?

Ne, nije riječ o nekom sočnom kolaču, iako dobro zvuči .

Jagodni prsten označava krug uzgajatelja jagoda Zagreba i Zagrebačke županije. Naime proizvodnja jagoda čini gotovo polovicu voćarske proizvodnje Zagreba i Zagrebačke županije, a uz Vrgoračke  glavninu hrvatske proizvodnje jagoda. Štoviše, zagrebačke jagode su i vruć izvozni proizvod pa tako postaju sve zanimljivije za uzgoj.

Zašto to pišem? Kako si volimo tepati da smo turistička zemlja pomalo me rastužuje činjenica koliko nedovoljno iskorištavamo bogatsvo i raznolikost naše gastronomske ponude. Ako izuzmemo bolje restorane i pokojeg entuzijastičnog ugostitelja naši turisti su uglavnom osuđeni na sendviče, klasični fast food, talijanske inačice 'slow fooda' u bezbrojnim pizzeriama i trattoriama i u najboljem slučaju nama najbliže ćevape, burek i razne pite.

Kad kao turisti zaista želimo isprobati hranu nekog mjesta  nema bolje opcije od običnih restorančića i ulične hrane, a tu  naša ponuda šteka. Na obali imamo prefinu i jeftinu plavu ribu, sireve, maslinovo ulje, obilje samoniklog i aromatičnog bilja. Unutrašnjost posjeduje bogatstvo mesnih oblizeka, slatkovodne ribe, slanih poslastica (npr. zagorski štrukli, lički štrokalj, slavonske čvarkuše, varaždinski klipić...), juhica i variva. Praktički svako malo veće mjesto u našoj maloj kiflici ima neku svoju tradicionalnu slasticu.

I  bude mi baš krivo kad u špici sezone na najprometnijem trgu iskaču reklame za salatu s mozzarellom, svježi belgijski krumpir ili pravi američki hamburger dok moram guglati i  mozgati gdje bi čovjek mogao uputiti zainteresiranog turista da proba recimo lički škripavac, međimurski krumpir ili zagorskog piceka, onak brzo s nogu. Za turiste s nekom posebnom prehranom poput vegetarijanaca ili vegana situacija je još žalosnija, a nije da nemamo, npr. soparnik. Jest da neće biti orginal, pečen na kominu, no to jednostavno jelo lako se prilagodi baš poput, u osnovi jednako jednostavne i skromne,  ultra popularne pizze.

 I zato mi je drago mi je kad vidim da se stvari pomalo miču s mjesta i veseli me svaki pa i najmanji pokušaj brendiranja naše klope i lokalnih proizvoda. Tako su na red došle i zagrebačke jagode. Već desetak godina u sklopu Dana zagrebačkih jagoda Zagrepčanima se jagode približavaju štandovima na svim frekventijim lokacijama, a od ove godine imaju i novi slogan 'Jagodica purgerica, najslađa bobica.' I zaista, te jagode stvarno jesu slatke; izgledom, okusom i mirisom. Stvarno se nadam da će se u skorijoj budućnosti po pitanju stvari još više i još ozbiljnije zakotrljati te da će jagode postati zaštitini znak zagrebačkog područja. U sezoni svježe ili pripremljene na bezbroj načina, poslije sezone u obliku džemova, sokova  i likera.

Na tom tragu je moj današnji recept, zadnji s jagodama za ovu godinu. :) Moj mali doprinos slavljenju lokalne hrane, gastronomske tradicije i ljubavi prema najdražem gradu. Spaja tradiciju medičarstva Sjeverozapadne Hrvatske, zagrebački sirek (da, da i kumice kuže važnost brendiranja :) ) i već slavni paprenjak  u jednostavne i brze poslastice. Imena prikazuju njihov karakter, tako je Milostiva profinjena ružičasta damica sačinjena od jagoda, medenjaka, svježeg sira s medom i malo slatkog vrhnja dok je Coprnica za one malo odvažnije pa čarobira s paprenjakom, sirom, medom i cimetom te preljevom od jagoda, papra i meda.

                                                                Milostiva i Coprnica

Milostiva

medenjak
otopljeni maslac

svježi kravlji sir
med
jagode
slatko vrhnje

Medenjak smrviti i izmiješati s malo otopljenog maslaca pa utisnuti prstima. Treba paziti da se ne mrvi, ali i da se ne stavi previše maslaca. Ako imate one medenjake s proštenja, maslac nije ni potreban jer ti medenjaci mogu funkcionirati kao mali zasebni biskvitići pa ih je dovoljno premazati s kremom.

Za kremu kupite čvršći kravlji sir, dodajte mu meda po ukusu i promiješajte. Zatim dodajte jagodu  po jagodu i miksajte štapnim mikserom. Jagode isto stavite prema vlastitom ukusu no pazite da vam krema ostane čvrsta odnosno da se od previše jagoda ne razvodni. Preko kreme premažite slatko vrhnje i stavite  kratko na hlađenje.


Coprnica

paprenjak
otopljeni maslac

svježi kravlji sir
med
cimet
papar
jagode

Napraviti podlogu od paprenjaka istim postupkom kao s medenjacima.

Za kremu sir izmiješati s medom te mu dodati cimet.

Jagode prelite s medom i smiksajte ih štapnim mikserom u preljev. Papar dodajte polako, najbolje ako imate svježe mljeveni.

Ja sam ih radila u obliku malih tortica promjera 10 cm, koristeći kalup za krafne. Na tu količinu korisatila sam po dva medenjaka/paprenjaka i malu žličicu otopljenog maslaca. Za kreme sam korstila po tri jušne žlice svježeg sira, med sam dodavala probavajući dok mi nije odgovaralo, otprilike jednu jušnu žlicu. Za kremu za Milostivu sam upotrijebila  dvije veće jagode kao i za preljev za Coprnicu kojoj sam dodala pola žličice cimeta u sir i otprilike prstohvat papra u preljev.

Naravno, za baš brzu pripravu najjednostavnije je sve smiksat i servirati u čaši ili zdjelici.

Vesele jagode / Pinky koktel

Vikend je vrijeme za vesela druženja.

A za vesela ženska druženja tu je Pinky koktel! :)

Da ne duljim jer vrijeme vikendom brže prolazi slijedi receptić.

Pinky koktel

20ak srednjih jagoda
2-4 žlice šećera (ovisno o vašem ukusu i slatkoći jagoda)
2 dcl votke
šaka listića mente
1 l mineralne vode
sok odlimuna
led

Usitnite jagode u pire i dodajte im votku i šećer. U bocu s mineralnom vodom ubacite šaku listića mente. Sve stavite preko noći u frižider. Prije posluživanja kroz gusto cijedilo procijedite jagode i votku kako bi se uklonili krupniji komadići. Procijeđenim jagodama dodajte mineralnu s mentom, sok od limuna i led.

Također, možete umjesto votke koristiti vino, neki fini rose ili muškat, samo izmjenite omjere npr. 1 l vina i pola kilograma jagoda.

Mjere su odokativne i ovise o vašem ukusu, no bitno je da jagode odstoje u alkoholu kako bi poprimio okus i boju.

Na isti način se radi aromatizirana voda s jagodom.

Uživajte! :)

Dražesni plodovi svibanjski / Jagode u haljinicama

​

 Svaka sličnost naslova sa serijom je namjerna.

Obožavam seriju Dražesni pupoljci svibanjski jednako kao i prve, prave, mirisne i sočne jagode. Oboje me podsjeća koliko život može biti lijep. Vesela obitelj Larkin, prekrasno imanje i seoska idila... da moram odabrati neki televizijski život, ne bih dugo razmišljala.

Prve jagode nam najavljuju dolazak ljeta, idiličnog, jednostavnog vremena u godini, kad je sve malo lepršavije i prpošnije baš poput života na farmi Larkinovih, s ljubavlju u zraku i šarenim koktelom pri ruci. Da moram nekome predočiti pojam dražesnosti odabrala bih jagode. Prekrasne u cvatu i još ljepše kao plod, srcolikog izgleda, sjajne crvene boje, predivnog mirisa, slatke i sočne. Čista prirodna dražesnost i dokaz da proljetna radost ima oblik.

 Ako ste gledali seriju sigurno se sjećate epizode kad je Charlie pokušavao dokučiti kako smrznuti jagode  pa na kraju sve završi zabavom na otvorenom uz lunapark. Naravno na zabavi su se posluživale samo jagode; kolači od jagoda, torte od jagoda, jagode s jagodama  i još malo...jagoda. Da vas odmah upozorim, ovaj dugi uvod je tu jer slijedi par takvih postova. O jagodama i s jagodama, kolači od jagoda i još malo jagoda. Zato što su jagode super! I dražesne!


                                                      Jagode u haljinicama

 Spoj jagoda i čokolade je odavno poznat kao jako dobra kombinacija. A  ako se nešto jako, jako dobro paše onda su to bijela čokolada i jagode. Ovo zapravo i nije recept već ideja da se i sami doma poigrate jer je vrlo jednostavno i brzo, a jako efektno. Hrskava čokolada izvana i sočna sredina čine ovaj brzinski desert savršenim ako se mene pita. Još ako se zaigrate svojim omiljenim začinima imat ćete prava mala okusna čuda i veselje pri odabiru najbolje u vašoj homemade proljetnoj bombonjeri.

Treba vam:

20 ak jagoda otprilike jednake veličine
150 grama bijele čokolade
1 žlica ulja

različiti posipi (ja sam upotrijebila šećerne mrvice- srca, zvjezdice i konfetiće, kokos, usitnjene bademe, cimet, čili prah i đumbir u prahu)

Bijelu čokoladu otopite na pari. Sklonite je s vatre i polako u nju umiješajte žlicu ulja da se sjedine u glatku smjesu. Ulje sam stavila u čokoladu da bude tekućastija i da se lakše radi s njom. Polako umočite gotovo cijele jagode i pustite da se višak čokolade ocijedi. Jagode posipajte čime već želite. Možete ih i uvaljati u posip, no ljepše izgledaju ako se posipavaju. Ostavite jagode da se ohlade i da se čoklada stvrdne.

Što se posipa tiče kombinirajte ih po svome ukusu. Mene je oduševila jagoda s cimetom kao i kombinacija s čili prahom, super je osjetiti svježinu jagode dok vam se usne žare od čilija. Mislim da bi se i pistacije jako dobro slagale, barem estetski. Klince će sigurno oduševiti šećerne mrvice, a ako preferirate zdraviju verziju bijelu čokoladu može zamijeniti med s kombinacijom kokosa i usitnjenim orašastim plodovima..

Svibanjske radosti / Svadbena torta

Svibanj je mjesec kada sve oko nas ima dašak romantike. Zamirišu prve jagode, bijele latice lete zrakom poput konfeta, sunce nas mami u prirodu prepunu boja i sve ponese neka proljetna lakoća postojanja. Nije ni čudo što je mjesec svibanj mjesec vjenčanja.

Ovaj svibanj je i nama bio obilježen jednim veselim vjenčanjem. U subotu smo proslavili bratovo vjenčanje i dobivanje super šogorice, ima li boljeg razloga za radost, hranu i veselje? Dva dana kasnije već je bila godišnjica vjenčanja  b.d.-a (bračnog druškana) i mene, dakle još jedan razlog za veselje, a kako bratov rođendan pada na našu godišnjicu slavlju nikad kraja. :D

U svom tom slavlju, nisam se baš bavila kuhanjem i fotkanjem pa slijedi jedan post bez recepta, ali zato s par korisnih linkova o vrlo prikladnoj svibanjskoj temi; svadbenoj torti.

Svatko tko je pripremao vjenčanje zna koliko posla takvo što zahtjeva, tu je gomila odluka o ovom ili onom detalju, sve to treba uklopiti u budžet i naravno odabrati najbolje.

Za svadbenu tortu kaže se da je kruna svadbene večeri, šećer na kraju i uz mladu sigurno je najgledanija na vjenčanju. Iz tog razloga torta mora biti savršenog izgleda i okusa, a to dvoje ponekad ne ide zajedno. Ako ste zamislili tortu od pet katova po receptu Ledenog vjetra vrlo vjerojatno će vas uputiti da razmislite opet. Razlog je statičke prirode, naime donji katovi od tako lagane kreme ne bi uspjeli držati gornje i sve bi vrlo lako moglo završiti loše.

Zato je napraviti svadbenu tortu pravo graditeljsko i slastičarsko umijeće koje zahtjeva puno planiranja i razmišljanja. Just cake girl je napisala vrlo poučan post o tome, a prigodan je i za ostale svečane prigode kada želite napraviti tortu na više katova. Također, uvijek je moguća i opcija koja je dosta popularna, a uključuje samo malu torticu na vrhu koja se reže, dok je ostalo od stiropora.

Kod biranja torte mladenci bi prvo trebali odlučiti koji okus žele i odabrati izgled. Što se okusa tiče, preporučljivo je uzimati nešto što pogađa ukus većine ljudi jer, iako su mladenci glavni na vjenčanju, treba uzeti u obzir i da su domaćini većem broju gostiju kojima se neće nužno svidjeti kombinacija npr. čokolade i čilija.

Kad je izgled u pitanju mogućnosti su bezbrojne, izvedivost prepustite slastičarima i uživajte u slatkim brigama o estetici torte. Hoće li biti bijela klasika, moderna, elegantna ili s nekom posebnom pričom ovisi naravno o cijelokupnoj temi vjenčanja i ukusu mladenaca. U nastavku slijedi par ideja koje su mi se svidjele.

                                           Kraljevska torta princa Williama i Kate

Fotka preuzeta s neta

Svojedobno najtraženija torta za mene je možda malo preklasična pa čak i kičasta, no to je ipak kraljevsko vjenčanje i ne postoji prikladnija situacija za ovakvu tortu.
                                                            
                                                               Bijela elegancija

Fotka preuzeta s Coolinarike korisnice Billi

Predivna tortica za koju definitivno vrijedi pravilo manje je više.
                             
                                          Moderniji pristup slastičarnice Mak na konac

Fotka preuzeta s njihovog fejsa

Jako mi se sviđaju njihove torte, sve su jedinstvene i sve izgledaju fantastično. Dekoracije su pravo majstorsko djelo i što je najbolje kad je vidiš znaš da je želiš zagristi.
                                                  

                                                  Tortica od popularnih cupcakesa

Fotka preuzeta sa stranice A splendid occasion

 Ova tortica ima sve što volim, cvijeće, kolače, romantiku, ružičasto zelenu kombinaciju... Za neku godišnjicu želim jednu takvu. :)                       

                          Torta s posebnom pričom

Fotka preuzeta s bloga Pink Cake Box

Tematska torta. Tražeći inspiraciju za našu tortu vidjela sam ih gomilu, neke jako lijepe i maštovite, neke i ne toliko uspješne. Ova mi je svakako ostala u sjećanju jer volim Tima Burtona.

Priču o još jednoj posebnoj i vrlo neobičnoj svadbenoj torti pročitajte na Bite my cake blogu. Vjerujem i da je cijela svadba bila nezaboravna za mladence i goste. :)

I za kraj dodajem slikicu naše svadbene torte. Kako je svadba bila ležernija, nešto kao malo veći kućni tulum na seoskom imanju i torta je bila u proljetno opuštenom điru. Za nju se pobrinula vjenčana kuma, inače slastičarka, a okusi su bili klasični: Schwarzwald i Nugat. Bili smo oduševljeni kako je ispala, mladoženja jer su mu točno pogodili izgled dlakavih stopala, a ja zbog dekoracije s pravim voćem i cvijećem. :D  No, najviše nas je ipak veselilo što se i gostima svidjela.. :)

Začini život / Umak sa začinskim biljem

Doslovno. 

Kad shvatite koliko je običan paradajz sos ukusniji nakon što mu dodate svježe ubranu majčinu dušicu i koliko je okus intenzivniji i življi sigurno ćete poželjeti isto svaki dan. Kako učestalo kupovanje svježeg začinskog bilja nije uvijek jednostavno (ni jeftino) umjesto pelargonija i sličnog balkonskog cvijeća na mom balkonu već nekoliko godina obitava začinsko bilje. S velikim ga veseljem u proljeće sadimo i koristimo gotovo cijelu godinu.

Ako već nemate svoj začinski kutak, probajte se upustiti u takvo mini vrtlastvo. U svakoj većoj trgovini možete naći svježe začinsko bilje koje onda samo presadite u neku zgodniju teglu, povremeno zalijete i uživate u beskrajnim kombinacijama i aromama. Praktičnost i kreativnost su zagarantirane, kao i neprocjenjiv osjećaj ubiranja plodova svog rada. 

Naša stalna balkonska postava sačinjava majčinu dušicu, origano, bosiljak, vlasac, peršin, ružmarin i metvicu. 

Uz standardne kombinacije poput vlasca sa svježim sirom, ružmarina uz pečenje ili peršina na nedjeljnoj juhici svako malo otkrivamo i neke nove omiljene kombinacije.

Jedna od njih je hladni umak sa začinskim biljem koji se može poslužiti kao preljev za salatu, umak za tortilja čips, dodatak sendviču...

Meni je poslužio kao dodatak u malo modernijoj verziji pola, umjesto kiselog mlijeka. Kod nas doma pole inače jedemo s lukom i kiselim mlijekom, no danas su odjenule proljetno ruho.

  Hladni umak sa začinskim biljem
1 kefir (veliko pakiranje ili još bolje domaći)
1 kiselo vrhnje
1 veći češanj češnjaka
po želji i vlastitom ukusu:
sol
papar  
vlasac
majčina dušica
bosiljak
origano
peršin

Začinsko bilje isjeckati, dodati ostale sastojke, izmiješati i poslužiti. 

Pole su možda i pomalo zaboravljeno jelo što je prava šteta, pogotovo sad u proljeće kad ima toliko mladog povrća i sveg divnog što se može sljubiti sa slatkim mladim krumpirom. Obzirom na jednostavnost pripreme i krajnji rezultat, pole su uz neku salatu zaista jako dobar izbor za jednostavan i brz ručak ili večeru.

Pole 

Mladi krumpir treba oprati (ja sam ga i izribala sa žičanom spužvicom za suđe tako da se i korica može jesti), prerezati ga na polovice, začiniti solju i paprom, dodati komadić špeka i staviti u pećnicu na 200 C dok ne omekša, otprilike na pola sata.


Špekec sam nataknula na čačkalicu da glumi jedro pa krumpirići izgledaju kao mali brodići, odnosno ličke jedrilice kako smo im tepali. :) Za vegetarijansku verziju špek može zamijeniti komadić finog dimljenog sira. U tom slučaju ovo s jedrima neće upaliti. :)

Pečene pole sam servirala uz listiće mladog špinata i rotkvice, a umjesto špinata može bilo koja druga lisnata zelenjava. Preko svega ide umak sa začinskim biljem. 

I da, sve je gotovo u pola sata.