Veselje / Kućicokuglice

Ovaj post spada u rubriku veselje i imam jako dobar povod! Od jučer se čitamo i na Dobroj hrani čemu se zaista radujem. Prvi post je već tamo pa virnite na tu finu stranicu. :D

Također, u ovom postu nema recepta već par sugestija kako da što jednostavnije izgradite svoju kućicu od medenjaka prema receptu iz prethodnog posta. Malu, veliku, za šalicu... nije bitno.. važno je da na kraju stoji i da vi uživate u gradnji. Naravno, u društvu je zabavnije, pogotvo ako vam pomognu male ručice.

Dakle kućice...

Kao što sam prethodno napisala svake godine radim sve manje verzije, a za ovu godinu sam ih odlučila smjestiti u kuglice te tako napraviti jestive i malo drugačije dekoracije. Prvotni plan bio je ubaciti ih u staklene teglice, no na kraju su se platične kuglice iz hobby dućana pokazale zgodnijima.

I to je moja prva sugestija... prije nego što krenete s pečenjem razmislite koliko će biti velika, gdje ćete je držati i na čemu će stajati. Naša prva kućica je ponosno, ali nepraktično zauzimala pola stola u blagavaoni. :)

Zatim slijedi najbitniji dio, projektiranje! Na papiru iscrtajte i izrežite stranice kućice. Preporučam papir s kvadratićima i da si na svaku stranicu zapišete što predstavlja. Naravno, možete i skinuti već gotove nacrte s interneta, no probajte sami, zabavnije je.

Provjerite još jednom jeste li sve dobro isplanirali, npr. jesu li mjere ok, jeste li uzeli u obzir debljinu tijesta u odnosu na papir, kako sve to funkcionira u prostoru... Ako je sve ok, stranice se mogu rezati.

Kod rezanja je bitno da ne vučete nož, nego njime prolazite kroz tijesto što okomitije. Ako vučete nož riskirate da vam pri kutevima tijesto ide ukoso, što će vam kasnije raditi probleme prilikom ljepljena stranica. U ovom slučaju super vam može poslužiti, ako imate, nož-kotačić za rezanje pizze.

Također, jako je bitno da izrežete sve što bi finalna kućica u vašoj viziji trebala imati. Ako ima prozore ili vrata, sad ih morate izrezati.

Prozor u obliku srca.

Kad ste gotovi s rezanjem provjerite jesu li sve stranice na broju i jesu li sve ravno izrezane. Još jednom provjerite jesu li svi prozori, vrata i sl. izrezani i ako je sve ok slijedi pečenje.

Za kućicu iz prethodnog posta, onu koju možete objesiti na šalicu trebate izrezati dvije prednje stranice, umjesto prednje i stražnje.

Kad se medenjaci ohlade na redu je ljepljenje. Bez brige, i vaša kućica će stajati :)

Odaberite dvije stranice u paru npr. bočne i na rubove im nanesite šećernu glazuru te ih priljepite s prednjom i zadnjom. Nemojte stavljati glazuru na rubove svih stranica, znači na bočnu i prednju pa onda tako spajati jer će duže trebati da se sve osuši i veća je vjerojatnost da će vam stranice negdje kliznuti. Dovoljno je da se glazura stavi samo na jednu stranicu na koju onda lijepite stranicu bez glazure.

Glazura se brzo suši i za čas ćete imati kućicu koja stoji, a kad se u potpunosti osuši (za nestrpljive, tu je fen), slijedi najzabavniji dio... dekoriranje. Meni su se najpouzdanijim pokazali ukrasi od šećera.. posipi, konfeti i sl., gumeni bomboni i naravno orašasti plodovi te začini poput kore cimeta, anisa i sl. Karamele i slični bomboni se mogu otopiti zbog vlage u zraku ili tijekom dužeg stajanja pa ih izbjegavajte. Isto je s čokoladom.

Kad ste već uspjeli doći do dekoriranja dajte si oduška, zaslužili ste. A i Božić će... slobodno pretjerujte!

Med medeni / Medenjaci

Ju ju! Još malo... Ugođaj je već tu.. tisuće lampica za bajkoviti ugođaj, mirisi slatkastih začina u zraku, malo veseliji i radosniji ljudi (možda zbog kuhanog vina?)...

Volim ovo doba godine. Svi ga vole, vjerujem čak i najveći mrgudi :)

Prva adventska svijeća je upaljena i lampice su na prozoru (pssst... nemojte nikome reći, ali bile su tamo cijele godine) što znači da je vrijeme da se umijese medenjaci.

 Medenjaci koje sam radila su oni tvrdi, oni koji kad ih izvadite iz pećnice budu toliko tvrdi da prvo pomislite kako nešto nije u redu s njima, ali... baš ti medenjaci s vremenom postaju sve mekši da bi se kroz neko vrijeme jednostavno topili u ustima. Zato se i rade u ovo doba, do Božića su savršeni :)

Inače obožavam i one proštenjske, starinske medenjake koji su poput nekog biskvita, no ovaj recept mi se pokazo odličnim zbog nečeg drugog. Naime, u zadnjih par godina imam svoju malu tradiciju... izrađujem kućice od medenjaka. Gradim ih od ovih medenih kesića koje povezujem smjesom od šećera i bjelanjka, a na kraju dolazi najslađi dio, ukrašavanjem bombončićima i šarama... Lako je navući se, kad napraviš prvu dolaze nove i nove ideje i tako svake godine, a s ovim receptom sam sigurna da ću ih napraviti baš kako sam zamislila,

Ovogodišnje kućice su u mini izdanju. Nekako ih s vremenom samo smanjujem, prva je bila veličine kutije za cipele s krvom, a ovogodišnje su pa... male, onako dosta male.. za okačiti na šalicu :)

No, da se vratim medenjacima.. imam već duže vrijeme genijalan rezač za keksiće pa sam ga danas iskoristila i napravila turu medenjaka u obliku keksića koji će biti tu da nas uveseljavaju tijekom prosinca.. svaki sa svojom porukom... Rezač je genijalan jer reže keksiće koji se također mogu objesiti na šalicu čaja,  kuhanog vina ili toplog kakaa... A što čovjeku treba više od malo toplog napitka s ljupkim keksićem? :)

Jedan za dobro jutro...

Jedan da podsjeti da trebamo uživati prosincu, u zimi, u životu :)

U nastavku slijedi recept za medenjake, a u sljedećm postu ću napisati par redaka o izradi kućica od medenjaka i na što treba paziti prilikom izrade. Do tada još malo fotkica medenjaka s porukom.

Ljubav je svuda oko nas...

Treba iskoristiti svaku priliku da  voljenoj osobi pokažeš koliko ju voliš...

Medenjaci


900 g glatkog brašna
125 g šećera
370 g meda
50 g maslaca
3  cijela jaja
1 prašak za pecivo
1 žličica cimeta
1 velika žlica začina za medenjake

Glazura:

1 bjelanjak
250 g šećera u prahu
2 žlice soka od limuna

U brašno prvo dodati suhe sastojke pa umiješati med, maslac i jaja te umijesti tijesto. Tijesto umotati u prozirnu foliju te pustiti da se odmori na hladnom pola sata. Nakon toga ga razvaljati na pobrašnjenoj površini 3 do 4 mm debljine i rezati u željeni oblik. Složiti na lim obložen papirom za pečenje te peči na 180 C oko 15 min.

Za glazuru miskati bjeljanjak na najmanjoj brzini dok ne nastane snijeg, ne smije biti prečvrst pa polako, u par navrata dodavati šećer u prahu dok se ne potroši cijela količina, a pri kraju dodati i limunov sok. Bilo bi dobro prosiijati šećer kako bi se izbjegle grudice. Glazura je gotova kad dobijete čvrstu, čvrstu smjesu što ćete prepoznati po tome što će pružati otpor dok je miksate, a i zadržavat će oblik.

Ako planirate šećernom glazurom premazivati veće površine poput krova kućice ili cijele medenjake, odvojite si dio smjese prije nego što dodate sav šećer, dok je dovoljno gusta, ali još donekle razmaziva. Izgledati će ljepše i biti će jednostavnije raditi s njom.

Milostiva i Coprnica / Jagode i sir zaljubljeni par

Jeste li znali da postoji nešto što se zove 'jagodni prsten'?

Ne, nije riječ o nekom sočnom kolaču, iako dobro zvuči .

Jagodni prsten označava krug uzgajatelja jagoda Zagreba i Zagrebačke županije. Naime proizvodnja jagoda čini gotovo polovicu voćarske proizvodnje Zagreba i Zagrebačke županije, a uz Vrgoračke  glavninu hrvatske proizvodnje jagoda. Štoviše, zagrebačke jagode su i vruć izvozni proizvod pa tako postaju sve zanimljivije za uzgoj.

Zašto to pišem? Kako si volimo tepati da smo turistička zemlja pomalo me rastužuje činjenica koliko nedovoljno iskorištavamo bogatsvo i raznolikost naše gastronomske ponude. Ako izuzmemo bolje restorane i pokojeg entuzijastičnog ugostitelja naši turisti su uglavnom osuđeni na sendviče, klasični fast food, talijanske inačice 'slow fooda' u bezbrojnim pizzeriama i trattoriama i u najboljem slučaju nama najbliže ćevape, burek i razne pite.

Kad kao turisti zaista želimo isprobati hranu nekog mjesta  nema bolje opcije od običnih restorančića i ulične hrane, a tu  naša ponuda šteka. Na obali imamo prefinu i jeftinu plavu ribu, sireve, maslinovo ulje, obilje samoniklog i aromatičnog bilja. Unutrašnjost posjeduje bogatstvo mesnih oblizeka, slatkovodne ribe, slanih poslastica (npr. zagorski štrukli, lički štrokalj, slavonske čvarkuše, varaždinski klipić...), juhica i variva. Praktički svako malo veće mjesto u našoj maloj kiflici ima neku svoju tradicionalnu slasticu.

I  bude mi baš krivo kad u špici sezone na najprometnijem trgu iskaču reklame za salatu s mozzarellom, svježi belgijski krumpir ili pravi američki hamburger dok moram guglati i  mozgati gdje bi čovjek mogao uputiti zainteresiranog turista da proba recimo lički škripavac, međimurski krumpir ili zagorskog piceka, onak brzo s nogu. Za turiste s nekom posebnom prehranom poput vegetarijanaca ili vegana situacija je još žalosnija, a nije da nemamo, npr. soparnik. Jest da neće biti orginal, pečen na kominu, no to jednostavno jelo lako se prilagodi baš poput, u osnovi jednako jednostavne i skromne,  ultra popularne pizze.

 I zato mi je drago mi je kad vidim da se stvari pomalo miču s mjesta i veseli me svaki pa i najmanji pokušaj brendiranja naše klope i lokalnih proizvoda. Tako su na red došle i zagrebačke jagode. Već desetak godina u sklopu Dana zagrebačkih jagoda Zagrepčanima se jagode približavaju štandovima na svim frekventijim lokacijama, a od ove godine imaju i novi slogan 'Jagodica purgerica, najslađa bobica.' I zaista, te jagode stvarno jesu slatke; izgledom, okusom i mirisom. Stvarno se nadam da će se u skorijoj budućnosti po pitanju stvari još više i još ozbiljnije zakotrljati te da će jagode postati zaštitini znak zagrebačkog područja. U sezoni svježe ili pripremljene na bezbroj načina, poslije sezone u obliku džemova, sokova  i likera.

Na tom tragu je moj današnji recept, zadnji s jagodama za ovu godinu. :) Moj mali doprinos slavljenju lokalne hrane, gastronomske tradicije i ljubavi prema najdražem gradu. Spaja tradiciju medičarstva Sjeverozapadne Hrvatske, zagrebački sirek (da, da i kumice kuže važnost brendiranja :) ) i već slavni paprenjak  u jednostavne i brze poslastice. Imena prikazuju njihov karakter, tako je Milostiva profinjena ružičasta damica sačinjena od jagoda, medenjaka, svježeg sira s medom i malo slatkog vrhnja dok je Coprnica za one malo odvažnije pa čarobira s paprenjakom, sirom, medom i cimetom te preljevom od jagoda, papra i meda.

                                                                Milostiva i Coprnica

Milostiva

medenjak
otopljeni maslac

svježi kravlji sir
med
jagode
slatko vrhnje

Medenjak smrviti i izmiješati s malo otopljenog maslaca pa utisnuti prstima. Treba paziti da se ne mrvi, ali i da se ne stavi previše maslaca. Ako imate one medenjake s proštenja, maslac nije ni potreban jer ti medenjaci mogu funkcionirati kao mali zasebni biskvitići pa ih je dovoljno premazati s kremom.

Za kremu kupite čvršći kravlji sir, dodajte mu meda po ukusu i promiješajte. Zatim dodajte jagodu  po jagodu i miksajte štapnim mikserom. Jagode isto stavite prema vlastitom ukusu no pazite da vam krema ostane čvrsta odnosno da se od previše jagoda ne razvodni. Preko kreme premažite slatko vrhnje i stavite  kratko na hlađenje.


Coprnica

paprenjak
otopljeni maslac

svježi kravlji sir
med
cimet
papar
jagode

Napraviti podlogu od paprenjaka istim postupkom kao s medenjacima.

Za kremu sir izmiješati s medom te mu dodati cimet.

Jagode prelite s medom i smiksajte ih štapnim mikserom u preljev. Papar dodajte polako, najbolje ako imate svježe mljeveni.

Ja sam ih radila u obliku malih tortica promjera 10 cm, koristeći kalup za krafne. Na tu količinu korisatila sam po dva medenjaka/paprenjaka i malu žličicu otopljenog maslaca. Za kreme sam korstila po tri jušne žlice svježeg sira, med sam dodavala probavajući dok mi nije odgovaralo, otprilike jednu jušnu žlicu. Za kremu za Milostivu sam upotrijebila  dvije veće jagode kao i za preljev za Coprnicu kojoj sam dodala pola žličice cimeta u sir i otprilike prstohvat papra u preljev.

Naravno, za baš brzu pripravu najjednostavnije je sve smiksat i servirati u čaši ili zdjelici.