Ljeto je nepredvidljivo, nikad ne znaš što te čeka. Isto je s vrganjima, barem u mojem slučaju.
Na GO sam. Toliko čekanih dva tjedna slobode munjevito prolazi i dok pokušavam što bolje organizirati vrijeme kako bih stigla sve što sam zamislila, vrijeme leti i ubrzo će GO stajati za 'game over'.
Prvih tjedan dana bd i ja smo bili na Ohridu i kako moje oduševljenje novim iskustvom ne staje, htjela sam napisati post o tome, no posve neočekivano su se dogodili vrganji. E sad... ne znam kakve ste vi sreće kad krenete u potragu za gljivama i jeste li ih ikad tražili, ali u mojoj familiji postoji taj običaj gljivarenja i iako se naši uspjesi broje u komadima umjesto u kilama, užitak je neprocjenjiv..
Kako smo mnoge vikende i praznike proveli u ujinoj kući na obroncima Medvednice, sa šumom na stotinjak metara od kuće posve nam je normalno u sezoni zaviriti ima li možda koji vrganj. Kažem možda jer ih zna biti, ali toliko rijetko i u toliko malim količinama da je pronaći vrganj prava sreća. Daklem, ne možemo računati na njih, ali se jako radujemo ako ih bude. Srce i smješak zatitraju svaki put kad u šumskom prostranstvu uspijemo ugledati debeljuškastu gljivu koja se savršeno uklopila u okoliš.
Dio tog pronađenog blaga pojedemo odmah, a dio posušimo u najdivnije, aromatične listiće.
Naravno, nekad jednostavno kupimo vrganje, no tim jelima uvijek fali onaj 'ponosni' šmek. Od toga su jedino tužnije instant mješavine iz vrećica. :)
Ove godine se dogodilo čudo. Valjda zbog ovog toplo-kišno-sunčanog vremena. Prvi dan sam se s malim lajavim prijateljem prošetala do šume i odmah paf... tri komada. Doduše, dva i pol jer su jednog puževi već malo gricnuli, ali ovo je lovačka priča pa ću na kraju zbrojiti tri. Kako nisam ponijela nikakvu košaricu (nadam se da znate da se gljive ne beru u najlonske vrećice) putem do kuće su i susjedi imali priliku vidjeti kakva me sreća snašla. :D
Drugi dan sam ponijela košaricu i hodajući prema šumi razmišljala sam kakve su mi šanse. Iščekivanje i kockarsko nadanje izmiješali su se s ljepljivim osjećajem sparine, a to je dobar znak. I tako bijaše. U mojoj košarici ubrzo se našlo pet primjerka. Jednom rječju PU! Dvjema riječima, preveliko uzbuđenje! To mi se nije dogodilo od ne znam kad! Oh! Aaaaa! Šta ću s njima!? Jeeeeej!
Putem nazad sam bila toliko vesela da mi je u jednom trenutku ispala košarica iz ruku. :D
Na kraju su veći primjerci završili na sušenju za najfiniju od svih juha, domaću juhu sa sušenim vrganjima, a od manjih sam pripremila spoj dva jednostavna jela koja se u ovoj kombinaciji baš fino nadopunjuju.
Vrganji s jajima na jastučiću
palenta
vrganji (ovisi koliko sreće imate ;)
jaja
kiselo vrhnje
malo češnjaka
par listića peršina
malo soli
malo papra
Količine odredite sami, vodite se time da je gotovo jelo prilično zasitno.
Šumske
gljive su dosta delikatne pa pripazite sa začinima i nemojte ih previše
termički obrađivati jer se okus vrlo lako izgubi.
Skuhajte malo gušće žgance koje potpom izlijete u tepsiju ili kalup da se ohlade i stisnu.
Od vrhnja, češnjaka, peršina, papra i soli napravite umak koji pustite da malo odstoji da se okusi prožmu. Pripazite s češnjakom, treba samo malo da se lagano osjeti i da ne nadvlada okus vrganja.
Kad su se žganci ohladili narežite ih na male kvadrate i lagano popržite na grill tavi. Trebaju dobiti lijepu koricu. Pospite ih s mrvicu sušene crvene slatke paprike, također pripazite da ne pretjerate.
Ako želite i volite spoj okusa gljiva i luka sad možete ubaciti luk tako da ga nakratko popržite i složite na grilane žgance, također pripazite na količine.
Vrganje narežite na ploške, ali ne pretanke. Umutite jaja s malo soli. Na maslacu na kratko popržite vrganje pa ubacite jaja i izmiješajte. Nemojte predugo termički obrađivati, tek toliko da jaja ne budu sirova.
Jaja i vrganje rasporedite po grilanim žgancima. Dodajte malo umaka s vrhnjem.
U slučaju da nemate
vrganja ili niste imali sreće probajte sa šampinjonima ili bukovačama.
