nedjelja, 28. rujna 2014.

Feel good / Pikantne i slatke kokice




Kako stvari stoje, iskazivanje ljubavi prema finome zadnjih godina uzima sve više maha. Svako malo dogodi se neki novi format kulinarskih emisija, društvene mreže su preplavljene fotkama hrane, a kuharice više nisu samo kuhinjski priručnici već prava mala umjetnička djela u svakom pogledu.

Naravno, trendovi se prate i u Holywoodu pa se tako dogodilo da su u relativno kratkom vremenu u našim kinima igrala dva filma kojima je lajt motiv strast prema hrani. Riječ je o filmovima Indijski začin na francuski način i Glavni kuhar.  Pogledala sam ih oba i oba imaju moje tople preporuke, a pišem ih jer smatram da se dobre stvari trebaju podijeliti.

Nemam najdraži žanr filma i ne bih se mogla ograničiti na takav način, no da moram birati najdražu skupinu filmova, to bi bili upravo 'feel good' filmovi poput ova dva. Ako se mene pita takvi filmovi imaju instant terapeutski učinak i uvijek je pravo vrijeme za njih. Najčešće su to neke komedije i drame i nisu uvijek vrhunac u smislu filmske estetike, no svima im je zajedničko da se nakon gledanja osjećaš malo vedrije, sretnije i poletnije. Ima li boljeg uspjeha od onog koji izazove takvu vrst emocije?

Prvo sam pogledala Indijski začin na francuski način ( org. The hundred-foot journey) s malom dozom skepticizma zbog svih pompoznih najava 'nove holywoodske uspješnice' (Spielberg i Oprah su producenti), no moja su očekivanja srećom bila promašena. Priča započinje preseljenjem indijske obitelji na čelu sa luckastim ocem udovcem negdje u Europu. Odlaze iz domovine kako bi pronašli sreću radeći ono što najbolje znaju; kuhanju najfinije indijske hrane. Spletom okolnosti dospiju u idilično francusko selo gdje otac odlučuje otvoriti restoran baš preko puta Michelinovim zvijezdicama ovjekovječenim restoranom francuske kuhinje kojeg vodi pomalo životom ogorčena Madame Mallory's. Iako je priča jednostavna i predvidljiva te nakrcana stereotipima glavni glumci i ujedno glavni likovi, Helen Mirren i Om Puri su odradili odličan posao i svemu dali vrckasti štih zbog čega će vam na kraju filma na licu titrati osmijeh. Rečenica Madame Mallory's da je hrana u njezinom restoranu strastvena afera, a ne ustajali brak tako zgodno opisuje sve ono što bi hrana trebala biti da će se sigurno još neko vrijeme citirati. Vizualno je film pravi bombonček, a jedino što mi je upalo u oko i šte me je malo zasmetalo je, pomalo ironično, umjetni izgled hrane koja mi je djelovala nekako pretjerano uglancano.
Da rezimiram, ovo je jedan zaista jako lijepi film prikladan za sve generacije koji pored kulinarskog aspekta ima ljubavnu zaplet te se dotiče i problema multikulturalizma odnosno multikulturalne tolerancije. Ako vam glavni glumci nisu dovoljni tu su i mlade, zgodne nove nade, a svakako možete očekivati dva sata lepršave, oku ugodne filmske zabave.
 


 


Glavnom kuharu (org. Chef) sam bila malo priklonjenija jer inače više volim takve manje, nezavisne filmove i na kraju su očekivanja bila ispunjena. Priča prati glavnog kuhara kojeg vlasnik restorana sputava u kreiranju vlastitih menija, a nakon nes(p)retnog online ispada vlasnik mu daje otkaz. Tu uskoči bivša supruga s kojom je i dalje u prijateljskim odnosima te ga pogura da potraži sreću u samostalnom radu. Prava tema filma je zapravo njegov odnos sa sinom te seciranje utjecaja online kulture i hejtanja/podrške na naš svakodnevni život. Uz slojevitu i toplu priču te odlične glavne likove u filmu u sporednim ulogama gostuje hrpa faca (Scarlett Johansson, Dustin Hoffman, Robert Downey Jr.), a  za razliku od Indijskog začina hrana izgleda senzacionalno pa se pripremite da ćete nakon gledanja biti gladni.



Kako su kokice i filmovi savršeni par ispod su dvije ideje kako da malo začinite tu vezu. Da bi ste ih pripremili morat ćete ih ispeći na old school način, u loncu na malo ulja. Nakon beskonačnih tura ispečenih kokica mogu reći da je tajna da posuda ima malo deblje dno, da se prvo dobro ugrije i da ulja ne smijete staviti ni premalo ni previše. Također, kad kokice pucketaju na najjače treba ih maknuti s vatre da na dnu ne zagore.



Pikantne kokice

100 g kokica
otprilike 2 jušne žlice ulja

prstohvat ljute mljevene paprike
jušna žlica mljevene slatke paprike
jušna žlica sušenog origana
jušna žlica sira ribanca
malo soli

Na netom ispečene vruće kokice posipate jušnu žlicu sušenog origana i sira ribanca te dodate sol i mljevenu ljutu i slatku papriku.

Hvala mojoj dragoj kolegici D. na ovom otkriću.



Snickers wannabe kokice

100 g kokica
otprilike 2 jušne žlice ulja

100 g čokolade
20-30 g maslaca
50 g prženog slanog kikirikija

Ispečete kokice i prebacite na lim obložen papirom za pečenje. Slani kikiriki usitnite do mrvica. Na pari otopite čokoladu i maslac. Otopljenu čokoladu prelijete po kokicama, izmiješate rukama i raširite po limu. Posipajte ih mrvicama od kikirikija te još malo rukama promiješajte da se sve sljepi. Pustite neko vrijeme da se čokolada stisne.

Za još jedan receptić za slatke kokice s cimetom škicnite i na odličan Majezmaje blog.

2 komentara:

Kristina kaže...

Oba filma sam pogledala, i Chef mi je svakako bolji.
the hundred foot journey mi je simpa, no nije mi se toliko isticao energijom, ne znam zašto. :S

Hmm,, zbilja ne znam koje kokice mi se više sviđaju, pikantne ili snickes. Teška odluka. :D

hepi tots kaže...

Odlično si primjetila, Thfj fali energije, kao da su htjeli puno toga reći pa se sve razvodnilo.
Što se kokica tiče, malo jedne, malo druge... slatko i slano se vole ;)