1. blogorođendan

Vrijeme leti kad se zabavljaš! Tako nekako je ukratko prošla godina dana od kako se ovaj blog zakotrljao. :)

Još se čudom čudim kako je vrijeme brzo proletilo i koliko lijepog mi je blog donio.

Divnih komentara i podrške od prijatelja, obitelji do posve nepoznatih ljudi. Novih stvarnih i virtualnih poznanstava s kolegama blogerima te novi inspirirajući foodie svijet s obiljem otkrića, ideja i znanja koje se nesebično dijeli otkrivajući tajne i trikove šarolikog gastro svijeta. Ako vam zatreba inspiracije bacite pogled na Čitanku i uronite u fini, slasni svijet naših blogera, užitak je zagarntiran. I vjerujte mi, jako, jako puno truda stoji iza svakog objavljenog posta ili statusa.

Na osobnoj, recimo nekoj duhovnoj razini donio mi je toliko potrebnu dozu kreativnog izražavanja, moju malu oazicu veselja. Radost koja se rasplamsa sa svakim novim postom i istinsku sreću zbog svakog uspjelog recepata, interakcije s vama, novog izazova te jednostavnog, hedonističkog uživanja u lijepom i finom, u trentku i malim svakodnevnim ritualima.

Poklončići su uvijek dobrodošli

Pogotovo kad uključuju malo balončića od sapunice, konfete i pokoju tetovažu :)

Obzirom na slavljenički povod trebalo mi je nešto posebno. Razmišljala sam što da napravim, koji recept da pripremim i onda mi je krajem prošlog tjedna kliknula ideja... napravit ću piknik! To je to, savršeno zaokružuje sve ono što želim od bloga i što vam pokušavam prenijeti, počevši od imena. Ovaj put nema recepta, samo želja da se inspirirate i prvom prilikom pobjegnete u prirodu.

Poruka je odaslana, prijateljice su se složile, meni je bio osmišljen i naravno premalo slobodnog vremena da se sve izrealizira. Ali hej, kad blogeri nisu u stisci s vremenom?! :)

Moja ljubav prema piknicima i izletima postoji, valjda oduvijek. Kao mala sam obožavala knjige o Pet prijatelja baš zbog toga jer su uvijek negdje skitali što je bilo popraćeno s vrlo detaljinim opisima hrane. (Da oduvijek sam bila foodie. Knjiga/film/serija s puno opisa hrane/pića uvijek ima dodatni plus kod mene :)). Kasnije, malo stariju su me oduševljavali Dražesni pupoljci svibanjski i sve one divne britanske minidrame i filmovi o čajankama na otvorenom, izletima i ladanjskom ugođaju. Ne pomaže ni stalna doza interneta u zadnjih par godina s mnoštvom divnih, divnih prizora koji izazovno potenciraju 'Oh!' uzdahe. Inspiracije i ideja mi dakle nije nedostajalo. :)

Na kraju, ideja ležernog druženja u prirodi s dobrim društvom je moj vrh savršeno provedenog vremena. Još ako se u to uključi malo entuzijazma i dobre volje mora biti savršeno. Ima tu i genetike, svi u familiji volimo 'da guzica vidi puta', roštilje, izlete i druženja. Jedna od najživljih obiteljskih doživljaja iz djetinjstva mi je upravo izlet na jezero malo van grada s mamom, tatom i bratom usred tjedna, jedno obično popodne. Bilo je spontano, tata je potrpao stvari, brata i mene u auto, putem smo pokupili mamu s posla i zapalili na ručak u prirodu. Pekli smo roštilj (u mojoj familiji ne postoji prigoda kad roštilj nije prigodan ;) ). Mama se sunčala, tata i brat su pecali dok im nije naišao kontrolor pa smo se pravili da nemamo pojma od kud pored nas ribički štapovi, a ja zapravo i ne znam što sam točno radila, sjećam se samo lijepog osjećaja.

Isto je s ovim piknikom i on će ostati trajno zabilježen, tamo negdje za konačni zbroj događaja koji su vrijedili.

Kao što sam spomenula, vremena za pripremu je bilo malo. Nakon što je vrijeme potvrđeno, i klimatsko i kalendarsko, bacila sam se na pripreme. Znala sam što ću raditi i da neću sve stići sama te je tu uskočila moja najdraža T., moja prijateljica od malih nogu, kuma i moj najdraži mrgud zlatnih ruku, uvijek spremna izvesti neizvedivo. Našle smo se u subotu navečer kod mene, prošle plan, izmijenile ideje, prijedloge i protuprijedloge, nekoliko medica i onda se bacile na posao. Ja sam pekla kolače dok je ona izrađivala dekoracije. Ništa čudno da T. nije slastičarka po struci. :D

Sutradan smo ravno iz kreveta nastavile s pripremama, a kad se ostak ekipice okupio i kad smo napokon bile gotove s pakiranjem svega što bi nam dobro došlo potrpale smo stvari u crveni autić i krenule na prvi ženski piknik. Šest djevojaka i jedan pas, jedan autić dupkom pun + jedan bicikl. Obližnja livada je bila odredište, a hrana i veselje cilj!

Srećom pa smo ponijeli mrežu za loviti leptire... jer ne znam kako bismo inače ulovile jednu
zalutalu žabicu i desetak buba koje su ozbiljno priprijetile našoj hrani

Baš tu livadu sam zapazila još prije par godina šetajući svog lajavog prijatelja i pomislila kako je kao stvorena za piknik. Vrlo dostupna, pomalo zaklonjena od znatiželjnih pogleda, uz sam rub vrlo lijepog dijela šume. Smjestile smo se na dio okružen poljskim cvijećem, u hladu ispod krošnji šumskog drveća kroz koje se probijalo sunce milujući nas taman ugodnom toplinom.

Iako sam curama najavila da će biti fotkanja hrane, ugođaja i sveg što bi moglo biti zanimljivo za post, ponijela me atmosfera pa sam na brzinu okinula par (ne baš najboljih) fotki i jednostavno se prepustila uživanju. Znam, nikad pravog fotografa od mene, ali neki trenutci jednostavno traže stopostotnu prisutnost, bez objektiva, mobitela, interneta... samo mi, ugođaj i prijatelji s kojima to dijelimo, tu i sada.

Na meniju za piknik su se našle mini pizze u vege i običnoj kombinaciji, mići pileći pohanci te umak s jogurtom i začinskim biljem za dipanje, miješana svježa salata u teglicama (super praktično i za gablec) te mini platica sa sirevima. Inače, pileći pohanci iz limene zdjele su mi broj jedan jelo za izlete još od kad sam prije godinu, dvije vidjela ekipicu penzionera kako guštaju u njima ispred jednog planinarskog doma. Totalna retro dekadencija. :)

I šećer na kraju.. i na početku i cijelo vrijeme. Stol s kolačima je bio highlight cijelog druženja. :D Prijateljica je donijela muffine, ja mini pite s borovnicama i malinama te iste takve pite u čokoladnoj verziji s kremom od domaćeg čokoladnog pudinga. Radi svoje zabave i iznenađenje efekta, napravila sam čokoladne pite u tri verzije, nešto poput graha sa svim okusima u Harry Potteru. Jedni su bili samo s kremom, drugi s kremom i dodatkom džema od marelice i treći s kremom i dodatkom bijele linolade. Treći su rasturili, a otikrivanje pravog okusa u naizgled istim kolačima bilo je ljatmotiv cijelog druženja. Zato će moj sljedeći post biti upravo taj recept + jedno malo, ali slatko piknik darivanje. :)

S time ću i završiti ovaj predugački post, imam toliko toga još za reći, ali ima vremena... hvala vam što posjećujete moj blog, što čitate i komentirate. Hvala vam na svakom isprobanom receptu, čitamo se, fino papamo i veselimo i dalje.

:*

Nešto kao čips / Mladi krumpir sa slaninom i začinima

Svake godine u ovo doba jedan dan posvetim svome balkonu. Prvo skoknem do Dolca pa kupim sadnice začinskog bilja, na Splavnici pušlek nekog proljetnog cvijeća (ne postoji dekoracija ili detalj koji mi mogu uljepšati prostor više od običnog, sitnog pušleka pravog cvijeća, a na placevima se mogu naći najdivniji pušlek već za 10 kn) i sve što mislim da bi mi moglo poslužiti za tjedne ručkove. Onda nekako oteglim tu gomilu vrećica do dragog mi kafića, sjednem na terasu, naručim si kavu pa upijam sunce i kontepliram kako mi je divno!

Volim otići do Dolca, nije mi usput i ne radim to često pa je gušt tim veći. Veseli me vreva, obilje svega, ljudi i šarenilo hrane.  A tu je i ribarnica s najboljim izborom na kojoj je teško ne pretjerati. Doživljaj je neusprediv s mojim mini placem u predgrađu na kojem više nema nego ima.

Tek nakon što upijem tu divnu energiju, kreće pravi posao... :) Odmah sam napisala da posvetim jedan dan balkonu jer se uvijek dogodi da ga prvo moram raščistiti. Iako svaki puta nakon generalnog čišćenja zaključim da ne može više tako, uvijek se nekako nakupi nova gomila stvari, pogotovo u malom stančeku gdje je tako zgodno sve manje potrebno frknut na balkon i tako cijelu zimu. Ali, kad ta tlaka napokon bude gotova, nastupi zen.

Zemlja, biljke, voda, teglice i ja.   ..om..

Dok ruke rade posao, glava se čisti od misli, zemlja odnosi brige, a zalijevanje mladih biljčica na kraju donosi zadovoljni mir. Spremna sam za novu sezonu divnih jela sa trunčicom čuda jer zaista je čudo koliko malo svježeg začinskog bilja može napraviti razlike u jelu. Svježi sočni paradajz s netom ubranim bosiljkom i majčinom dušicom, limunada s mentom, šalša i friški origano, janjetima s grančicom ružmarina... i mogla bih tako unedogled.

Čak sam si ove godine kupila sadnicu jagode mjesečarke te očekujem ozbiljne prinose! ;)

Ovaj čips od mladog krumpira je samo ideja kako da iskoristite svoje začinsko bilje, koje ako nemate, pod hitno nabavite jer puno propuštate! Zaista ne zahtjeva mnogo brige, tek zalijevanje par puta tjedno, u globalu je povoljnije nego da po potrebi kupujute svježe začine, a i pelargonije već odavno nisu u modi. Znam jer su  i moje susjede penzionerke polako zamijenile svoje cvijeće s peršinima, celerima, paprićicama, paradajzićima... :D

Čips od mladog krumpira

(nije hrskav, ali odlično paše uz pivo i čapkanje prstićima)

10ak mladih krumpira manje do srednje veličine, pripazite da vam budu podjednaki
10 dag slanine
velika žlica maslaca ili druge masnoće (ulje, mast)
začinsko bilje po želji
sol, papapar, čili

Krumpire očistite i nasjeckajte na ploškice oko 3 mm. Kako sam koristila mladi krumpir nisam ga gulila već samo oprala i izribala žičanom četkom. Slaninu nasjckajte na ploškice veličine ploškica krumpira. Maslac otopite na laganoj vatri pa mu dodajte nasjeckano začinsko bilje koje volite te sve prelijte preko krumpira i dobro izmiješajte.

Kalup ili protvan malo namastite ili prekrijte papirom za pečenje pa složite ploškice krumpira djelomično jednu preko druge, ubacujući mjestimično špekić. Nemojte pretjerivati s masnoćom koju dodajete krumpiru jer će je i špek pustiti prilikom pečenja.

Moja kobinacija začinskog bilja je bila mala grančica ružmarina i par grančica majčine dušice prije pečenja te vlasac, korijander i peršin nakon što su krumpiri bili gotovi.

Želim vam dobar tek i da uživate u svome bilju! :)

Pratimo se na Facebook stranici bloga i Instagramu :)

Ručak na brzinu / Popečci od špinata

Ovih dana sam na godišenjem i recimo da imam više vremena, ali onda... treba tu nagurati malkice duže spavanje jutrom, doručak u laganini modu, kilometarske šetnje s lajavcem, sva ona 'prvom prilikom' druženja...

I tako se dogodi da sve nakupljene kulinarske ideje i planove samo odložim tamo negdje gdje su i bile i zamjenim brzinskim ručkom, čim prije tim bolje, a ovo je tako fanastično doba godine za ručkove tipa nabaci jaje i dodaj malo mlade salatice! :)

Ipak, za ovaj ručak sam se pomučila čitavih pola sata. Inače te popečeke radim zimi od smrznutog špinata, no u ovo doba godine uvijek imam svježeg mladog špinata u frižideru jer se neodoljivo dobro sljubljuje s bananom u jutarnjem smutiju pa se nametnuo sam od sebe. Također, popečke najčešće jedem u kombinaciji s rizi-bizijem ili kus-kusom, ali imala sam tih par krumpirića koji su vapili da nešto učinim od njih i pire krumpir  mi se  učinio kao zgodna ideja. Dodala sam mu samo zeleno lišće od mladog luka jer mu često dodajem vlasac. Na kraju sam opet dobila dobri stari špinat s pire krumpirom i jajetom na oko, samo ovaj put u malo čvršćoj formi.

U objašnjavanje zašto je špinat dobar za vas se uopće neću ni upuštati, Popaj vam je sve pokazao!! :D

Popečci od špinata

pola kile svježeg špinata ili vrećica (cca 450g) smrznutog / može i blitva
1 jaje
2 do 3 mlada luka (ovisno o debljini)
oko 100g  krušnih mrvica (za smjesu i posipavanje)
malo tabasca
sol
papar

Špinat operite i očistite pa prokuhajte 5 minuta u vreloj vodi i zatim ga prebacite u cjedilo (stvite ga odmah u sudoper) i prelijte hladnom vodom. Zatim špinat ocijedite rukama od viška tekućine i nasjeckajte na sitne komadiće ili usitnite štapnim mikserom (ja ga tako usitnim).

Dodajte mu jaje, sol, papar, nasjeckani mladi luk i par kapi (3,4 kapi) tabasca. Ako i ne volite ljuto ne izbjegavjate tabasco jer naglašava okus špinata, a ljutinu nećete osjetiti. Ako pak volite ljuto dodajte ga malo više.

Krušne mrvice ćete morati dodati po osjećaju, ali bitno je jedino da pazite da ih ne dodate previše. Smjesa mora imati dovoljno mrvica tek toliko da rukama možete oblikovati popečak, ako pretjerate s mrvicama kad se popečki ispeku bit će pretrpki i mrvice će nadvladati okus špinata. Ovih 100g bi vam trebalo biti dovoljno i za smjesu i malo posipavanja da vam se ne lijepe za ruke i tavu.

Popečke pecite 3, 4 minute s jedne i druge strane na par žlica ugrijanog ulja pa potpm premjestite na tanjur obložen kuhinjskim papirom da se ocijede od viška masnoće. Ja ih pečem na teflon gril tavi na otprilike žlici i pol ulja.

Recept je u orginalu s Coolke